Nacionalni identitet ona je pokretačka sila koja je formirala moderne zapadne države. Ideja demokracije, slobode, mogućnosti upravljanja samim sobom bez postojanja nekog Bogom izabranog vladara koji će arbitrirati i donositi odluke u naše ime nastaje u onom trenutku kad ideja nacije postane dominantna politička ideja. S obzirom na to da je nacija najsnažnija pokretačka snaga koja je stvorila zapadni svijet kakav danas poznajemo, bilo bi dobro definirati što to nacija zapravo jest i što ona znači u hrvatskom kontekstu.

Pitanje identiteta veoma je složeno pitanje. Zapravo, možemo se zapitati što uopće znači biti pripadnikom nekoga identiteta i zašto nam je to bitno.

Ako promotrimo moderno društvo možemo primijetiti, kako svaki pojedinac u sebi nosi velik broj identiteta. Stanovnici smo nekoga grada, navijači nekoga kluba, vjerni kupci u nekom trgovačkom lancu, članovi nekih poslovnih asocijacija i tako dalje. Ako promatramo identitete, gotovo je nemoguće nabrojati od kojih se sve identiteta sastoji naša trenutna ličnost, a još je teže zamisliti od kojih će se ona u budućnosti sastojati.

Popis stanovništva 2021. godine započeo je izljevom velikosrpskog šovinizma od strane članova SDSS-a prema Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti, koji su započeli kampanju kojom pozivaju sve etnički neodređene pravoslavce da se izjasne Hrvatima, pripadnicima Hrvatske pravoslavne crkve. Naime, u Hrvatskoj prema posljednjem popisu živi 16.647 građana koji se izjašnjavaju Hrvatima pravoslavcima, iz čega je vidljivo da postoji interes za osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve trenutno izražen kroz Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika i Udrugu hrvatskih branitelja.

Znameniti umjetnici, vojskovođe, državnici, a ponekad i znanstvenici, nezaobilazni su kako u svojem životu, tako i u svojoj smrti. Njihova je smrt na naslovnicama novina, na televizijskim vijestima, u svakodnevnim razgovorima, a desetljećima ili stoljećima poslije o njoj pišu i povjesničari. U sjeni njihove smrti ostaje smrt maloga čovjeka, tihoga prolaznika čiji tragovi često nisu ništa manje vrijedni. Jedan od takvih tihih prolaznika bio je Mladen Kaldana, koji nas je naglo napustio 19. kolovoza 2021. godine.

Rano ujutro, u osvit zore, dok se stanovnici Zagreba tek bude, dvojica prijatelja započela su odavno svoj dan, i to ni manje ni više nego treningom u teretani. Kineziolog i pravnik dogovorili su vježbanje prije početka radnoga dana kako bi uhvatili kontinuitet rutine jer ujutro nije bilo izlike za preskočiti vježbanje. Tada su bili najodmorniji, bez započetih ili iznenadnih dnevnih obveza. Osim toga, hranio ih je osjećaj prednosti pred svim ostalim stanovnicima Zagreba. Uz održavanje fizičke spremnosti, uvijek su našli vremena između serija različitih vježbi za razgovor o raznim temama. Upravo su završili razgovor o Vikingu Haraldu Hardradi. Oboje su vodili različite organizacije, sportski klub i udrugu, pa je tema jutarnjega razgovora bilo pitanje kako uspješno voditi organizaciju. Kineziolog je o toj temi čitao popularne knjige za menadžere, iz pera raznih menadžera, stoga je on prvi postavio zanimljivu tezu:

Živimo u dobu koje se polako i sigurno sve više svodi isključivo na materijalizam i sirove strasti. Trenutni moment u kojem dišemo, mislimo i postojimo je postao tako jeftin, predvidiv i neobazriv. Otišlo je sve do te mjere da je bitan samo onaj trenutak koji nam se upravo događa, odnosno ne razmišlja se apsolutno niti jedne sekunde o uzrocima i posljedicama bilo kakvog čina. Promatrajući svijet iz perspektive kršćanstva u kojem smo rođeni i živimo, bar mi Hrvati, 85% nas, da se doći do zaključka da smo izgubljene ovce ili jednostavno nismo katolici jer ne živimo taj nauk. Poslužit ću se primjerom. Ne može biti žena samo malo trudna, nego je odgovor na to pitanje: da ili ne. Iako, smo došli do trenutka kada se i o tome raspravlja da bi se odobrio neki bolesni razlog za ubijanje nerođenih. Dakle, ako se deklariramo kao kršćani, onda bez obzira na sve moramo živjeti kršćanski u svim sferama svoga života.