Pred nama su se ukazivala prva gradska naselja Dubrovnika, a pogled je pucao na mirno i plavo more i Daksu koja je Dubrovčanima i danas simbol zločina jugoslavenskih antifašista. Prošavši most koji nosi ime po prvom hrvatskom predsjedniku, brzo smo došli do Gruža i našeg smještaja. Ostavivši stvari odmah smo požurili prema Starom gradu.

U okolici Zagreba usred toploga srpnja mlada noć spustila se oko vikendice u Volavju, gdje se slavila momačka večer mladoga pravnika. Krug prijatelja okupio se oko pravnika golog do pasa i bosih nogu te trenirke umrljane zelenilom trave. Već se treći put s trećim protivnikom hrvao iz zabave. Tri puta za redom je pobijedio, tko zna možda su mu i popustili, no kako god bilo tada se sav znojan uputio do male pečenjare i zgrabio glavu pečenog janjca. Bilo je to sve što je ostalo od popodnevne gozbe pripremljene od njegovoga budućeg vjenčanoga kuma. Držao je tu glavu kao Hamlet lubanju, leđima naslonjen o drvenu nadstrešnicu iznad stola za blagovanje. Do njega se došetao jedan mladi poduzetnik s dvije krigle pive, pa mu pružio jednu kako bi pobjednik utažio žeđ. Pravnik kriglu dovrši naiskap a zatim mu reče:

Godine gospodnje 1990. i 1991. godine Mark Frost i David Lynch promijenili su povijesti televizijskih serija. Taj je dvojac stvorio umjetničko djelo u televizijskom formatu – seriju „Twin Peaks“. Kroz nadolazeće godine ona je stekla velik broj obožavatelja u više generacija i samim time kultni status. Unutar toga, usuđujem se reći umjetničkog djela, stvoren je autonomni sustav mitologije – simbola, arhetipskih karaktera, posebno uređenje kozmosa, heroja i nadnaravnih bića što postoje samo u tom svijetu. Refleksije te serije na popularnu kulturu i kulturu općenito traju još dan danas i za očekivati je da ne će nikada ostariti jer umjetnička djela poput vina s godinama su sve bolja i bolja.

U rijetkim trenutcima ljudi su kadri kroz svoju patnju stvoriti neopisivu ljepotu ili dosegnuti junački trijumf, u beskonačno mnogo oblika. Bol, koja se puzeći krene verati iz najdubljeg ponora očaja, pod uvjetom da ne doživi Sizifovu sudbinu, često dosegne najviše vrhunce sreće. Na drugoj strani medalje svjedočimo ljudima čija je patnja bila neizdrživa, nerazriješena i bez katarze na ovom svijetu, za koje se jedino možemo nadati da su u Božjem okrilju pronašli svoj mir. Povijest nam svjedoči o brojnim takvim pojedincima koje je sudbina proklela da nose križ neizdrživ za krhka ljudska pleća, ali sa sigurnošću možemo utvrditi da je iznimno malo ljudi tako intimno upoznalo patnju poput Beethovena.

Nakon višetjednih vijesti vezanih uz tragične potrese i pandemiju Covid 19, aktualni predsjednik Hrvatske demonstrativnim odlaskom s obilježavanja 28 obljetnice VRA “Gusar”, poznatija i pod imenom “Maslenica”, oživio je raspravu vezanu uz obilježja Hrvatskih obrambenih snaga i pozdrava “Za dom spremni”. Nakon političkog egzibicionizma uslijedio je niz članaka i rasprava koji su, valjda, trebali poslužiti kao priprema terena za zakonsku raspravu. Čak su se u ovaj rat protiv povijesti uključili i neki povjesničari s tvrdnjom da 1993. HOS nije postojao, da je riječ o ustaškoj organizaciji i ekstremistima i da Hrvatska treba jednom zauvijek raskinuti s pozdravom ZDS i ustaškim obilježjima u koja valjda ubrajaju i grb HOS-a.

Pravnik i akademski umjetnik pili su čisti škotski viski u slikarevom ateljeu. Na kauču iz razdoblja secesije gledali su zamišljeno u sliku Franje Josipa i blaženog Karla IV. uz koga je stajala sablja iz Austro-Ugarske monarhije. Oboje su voljeli rasprave iz filozofije povijesti s obzirom na to da je jedan od njih bio na doktoratu iz povijesti, dok drugi općenito iz humanističkih znanosti. Umjetnik nakon gutljaja otpočne raspravu: