U prethodnom tekstu analizirao sam odnos Srbije i Rusije te pokušao objasniti razloge zbog kojih Srbija još uvijek nije uvela sankcije Rusiji. Kažem još uvijek zato što sam duboko uvjeren kako postoji velika vjerojatnost da će Srbija ubrzo promijeniti stranu i definitivno se svrstati uz zapad, a protiv Rusije. U nastavku teksta predstavit ću svoje argumente.

Nije nimalo lagano sjesti za stol i početi pisati članak o ovoj temi. Kako li ga samo započeti? Kakav narativ zauzeti? Dok sam sjedio pred laptopom i razmišljao što bih mogao napisati sjetio sam se jedne rečenice koja se svake godine pred ovaj datum pojavljuje na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona. Ta rečenica nalazi se na transparentu koji ponosno, i s ogromnom dozom poštovanja navijači razviju, a ona glasi: “Tisuće oluja, ali samo jedna slobode vrijedna“. Postoji li rečenica koja točnije, snažnije i emotivnije može opisati ono što se dogodilo 5. kolovoza 1995. godine. Uvjeren sam da ne postoji!

Dan je bio vruć, a beton terase kafića u malom dalmatinskom mjestu se užario od podnevnog ljetnog sunca. Sjedosmo nakon kupanja popiti hladno pivo i uhvatiti malo zraka jer je zapuhao lagani vjetar koji je razbijao mediteransku omarinu. Lagano smo ubijali vrijeme kroz priče o politici i problemima naše hrvatske države; uz korupciju, klijentelizam, poreznu preopterećenost spomenuli smo se i nabujaloga mehanizma lokalne i regionalne samouprave. Začuvši našu priču jedan stariji gospodin se okrenu prema nama i ispriča nam malu anegdotu vezanu uz našu temu: “Lipo govorite dečki ali nema tu volje za promjene još otkako sam ja bio u politici. Uša sam u politiku devedesetih i bio aktivan još dvitisućitih.

Viktor Orban više od desetljeća među europskim konzervativcima uživa ugled borca za kršćanske vrijednosti i nacionalnu suverenost država članica EU nasuprot bruxelleskim centralističkim težnjama, pa samim time i u Hrvatskoj. Nije pretjerivanje zaključiti kako hrvatska desnica u Orbanu vidi prototip savršenoga državnika i vođe. Posebice iz razloga što je Orban u više navrata iskazivao simpatije prema Hrvatskoj, njenim ljepotama i dr. Franji Tuđmanu, kojega mnogi Hrvati i danas doživljavaju kao posljednjega hrvatskog državnika. No, isto tako divljenje Orbanovim politikama nije nepoznato ni među zapadnim desničarima i konzervativcima u Europi i SAD-u, među političarima ali i desnom inteligencijom. Tako je jedan od najvećih američkih konzervativnih portala Imaginative Conservative iznio više Orbanovih govora o stanju nacije i obraćanja na temu Europske unije, njenih vrijednosti i njene budućnosti, a autori portala su napisali više eseja na temu Orbanove vizije Mađarske, Europske unije i mađarskoga otpora. Svakako treba napomenuti činjenicu kako je engleski filozof i konzervaticac Roger Scruton cijenio mađarski put, zbog čega je odlikovan mađarskim državnim odličjem od strane premijera Orbana. 

Uvod

Starije osobe, s kojima se uglavnom družim jer sam i sȃm star, znaju me priupitati:

Što znači LGBT? Koja je to nova riječ?

To je kratica uvezena iz SAD-a i znači: Lesbian, Gay, Bisexual, Transsexual. Malo slobodniji prijevod na hrvatski jezik glasi:

Žena sa ženom, muškarac s muškarcem, svatko sa svakim, preobučene i našminkane žensko-muške osobe.

I nije to sve. Kraticu su dopunili jer rodova imamo po želji, sve lijepo servirano kao na švedskom stolu. Kako bismo različitosti, naše bogatstvo(!?), još proširili i nadogradili, imamo i kraticu, akronim LGBTQIA+:

Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender, Queer or Questioning, Intersex, Allies or Asexual, plus anyone who is not included.

Na Veliki petak 2022. hrvatsku javnost je zaprepastila vijest da je šest poznatih generala HV-a iz Domovinskog rata potpisalo pismo upućeno predsjedniku Republike Hrvatske kojim mole za pomilovanje pripadnika jugoslavenskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osuđenih pred njemačkim sudom radi ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 28. srpnja 1983. Među njima, je svakako najviše odskakalo ime generala Ante Gotovine koji je zbog ratnih zasluga, spektakularnog bijega, zatočeništva u haškom zatvoru, poražavajuće prvostupanjske presude i konačne oslobađajuće presude imao među narodom i braniteljima status živog sveca, idola i neporecivog autoriteta.