Bugarska je kao članica Trojnog pakta objavila »simboličan rat« Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, pošto nije slala svoju vojsku u rat niti sudjelovala u vojnim operacijama protiv spomenutih država. Stoga, kada je Konstantin Muravijev, član bugarske Zemljoradničke stranke, 2. rujna 1944. proglasio novu vladu (raspuštajući dotadašnji 25. saziv Narodnog sobranja), zapravo je opozvao odluku o objavi »simboličnog rata«.

Rat (i nasilje) jedan je od temeljnih ljudskih poriva. Slikovito rečeno, od «krapinskog pračovjeka», tj. stvaranja manjih skupina ljudi do danas počele su borbe, ratovi za svoje interese. Dok sukobi bijahu ograničeni na sukobe pojedinaca, to se moglo okvalificirati kao incidenti, "huliganski" ispadi.

Jednog proljetnog dana 1931. godine pred Sudbenim stolom u Zagrebu, pred sudsko vijeće izvedena su 23 muškarca. Veliku skupinu optuženih su predvodili dvojica tamnokosih i ponositih mladića, pripadnika radničke pravaške mladeži Marko Hranilović i Matija Soldin pa je taj kazneni postupak ušao u povijest pod nazivom „Proces protiv Hranilovića, Soldina i družine“. Skupini mladih hrvatskih boraca za slobodu i neovisnost Hrvatske se na teret stavljalo više kaznenih djela; počinjenih u revolucionarnom djelovanju optuženim pripadnicima hrvatskih nacionalističkih organizacija. Posebno su pod povećalom javnosti, medija i hrvatskih domoljuba bili Soldin i Hranilović jer su, među ostalim, bili optuženi za političko ubojstvo tj. atentat na Antona Tonija Schlegela, zagrebačkog novinara, vlasnika Jugoštampe i masona, zagovornika diktature i terora koji je bio persona grata na beogradskom dvoru.

François Marie Arouet - Voltaire - središnja je ustanova francuskoga prosvjetiteljstva[1], već za života stekavši naslov vodećega duhovnog autoriteta prosvjetiteljske Europe[2]. Romanom Candide ili optimizam (Candide ou l’Optimisme, 1759.), u kojemu ironizira i satirizira filozofiju optimizma G. W. Lieblinza, a koje je i njegovo recepcijski najtrajnije djelo[3], ulazi u kanon europske književnosti i postaje neizostavnom figurom svih školskih književno-povijesnih i filozofskih pregleda.

Iako predizborna utrka još nije službeno otpočela, politička scena već je uvelike užarena. Ono što je za sada izazvalo najviše pozornosti u široj javnosti jest odluka pjevača Miroslava Škore da iznese svoju kandidaturu za predsjedničko mjesto. Odmah nakon objave uslijedili su komentari koji dovode u pitanje sposobnost jednoga javnog umjetničkog djelatnika za obnašanje predsjedničke časti.

Držeći se stare mudre „(upo)znaj neprijatelja“, primih se malo (zlo)djela: uzeo sam knjigu  Dragana Markovine, Doba kontrarevolucije. Zagreb: Razlog, 2017., zbirke tekstova iz Telegrama i raznih „regionalnih“ portala.