Na plećima glavnog grada svih Hrvata još jednom se ocrtala ironičnost naše povijesne zbilje. Ljudska povijest, dakako, nije ciklička, koliko god se to pokušava nametnuti paradigmom o beskonačnosti ljudske gluposti. Nije problem u gluposti, nego u prijeziru prema usvajanju povijesnih lekcija koji cijele naraštaje ostavlja u neznanju (lat. ignorare - ne znati), omogućujući time bujanje novih revolucija, novih tumačenja i novih iskušavanja propalih (mahom utopističkih) i već istrošenih (pra)starih ideja, za potrebe raznoraznih prevrata iskopanih iz ropotarnice povijesti i ulaštenih za potrebe novih mesija.

Je li vam kada zapela za uho ona suptilna, instrumentalna glazba iz raznih reklama, dokumentarnih filmova, trgovina ili ustanova? Katkad je prisutna i desetke minuta prije nego što ju uopće svjesno primijetimo. No, čak i kada ju ne slušamo aktivno, ona utječe na naše raspoloženje i shvaćanje situacije u kojoj se nalazimo. Takva glazba može doprinijeti dramatičnosti izložba u muzeju, računalnih igara ili audiovizualnih priloga, često čak i učinkovitije od konvencionalnih i „direktnijih“ kompozicija. Lišena stroge niti vodilje, svojim suptilnim prodiranjem u našu podsvijest može nas opustiti ili učiniti nervoznima a da nismo ni svjesni te njezine uloge i djelovanja. Također, možemo se i aktivno, s namjerom prepustiti njezinim nadahnjujućim zvukovima i izazvati željeno raspoloženje u nekoj vrsti maštanja i međudjelovanja glazbe i našega tijeka misli, slično procesu čitanja knjige. No kako je uopće nastala takva vrsta glazbe? Koje su njezine glavne značajke, po čemu se ona točno razlikuje od poznatijih i pristupačnijih vrsta glazbe, kako se razvijala kroz povijest i koje su njezine uloge i podvrste danas? Na ta pitanja ovaj rad pokušava odgovoriti i time vas upoznati s drukčijim svijetom shvaćanja glazbe i zvuka.

Sam izvor virusa još uvijek nije do kraja određen. Način na koji je virus, od ranije poznat, odjednom postao kočnica cijelomu svijetu, znanstvenici ne mogu sa sigurnošću utvrditi. Postoje neke pretpostavke zašto se ovako brzo raširio cijelim svijetom no to zapravo nije točno utvrđeno, kao niti kada ćemo se moći vratiti svojoj svakodnevici. Što se tiče cjelovitoga problema virusa kao zarazne bolesti još uvijek se ništa sa sigurnošću ne može govoriti, čak ni u znanstvenim krugovima. Doduše, neki si pojedinci svašta daju za pravo. Iznose se neprovjerene i netočne informacije koje današnji lakovjeran čovjek, izgubljen u virtualnomu svijetu prepunom informacijskih kanala, prikuplja i u velikoj ih većini percipira točnima i ispravnima.

Za modernog Zapadnjaka putovanja su u ovom stoljeću, od luksuznog proizvoda, hrane za dušu istraživača opijenog wanderlustom, nasušne potrebe ekonomskog migranta ili pošteno zarađene sezonske nagrade, postala sredstvo dokazivanja vlastite pripadnosti svijetu bez granica, instagram-kič i način bijega od samoga sebe. Društvene su mreže izgarale od tijela fotografiranih, ako ne već pod suncem Kariba ili Francuske Polinezije, onda barem na obalama hrvatskog Paga ili španjolske Mallorce – provučenih kroz obavezne filtere.

Ruski jezik je jedan od šest jezika UN-a s oko 150 milijuna govornika diljem svijeta, a u Hrvatskoj se uči na tri sveučilišta – zagrebačkom, zadarskom i pulskom.

Acta non verba

Vjerojatno je svima poznata ova izreka na latinskom jeziku iz podnaslova, odnosno vrlo je malen broj ljudi koji ju nisu negdje, nekom prilikom bez obzira učili latinski ili ne, čuli i razumjeli. No svejedno ćemo ponoviti njeno značenje, a to je "Djela, ne riječi". Ovo je uvertira u percepciju današnjega hrvatskoga društva, koje svoju stvarnost doživljava upravo suprotno od navedene izreke. Tako je pomodnome Hrvatu bitno jedino ono što je trendu i jedino ono što se događa u aktualnome trenutku, bez obzira na uzroke i posljedice. Shodno tome imamo vlastodršce takve kakvi jesu, a stoga i domovinu takvu kakva jest, što ne bi bilo žalosno ili u najblažu ruku problematično da jednom nije položena žrtva. Ne bi bio problem i ne bi se toliko ozbiljno doživljavala cjelokupna situacija stanja u društvu da se nisu u 90-tima pojavljivali Divovi, gromade od ljudi, koji su polagali jedan za drugim živote na oltar Domovine. Ti ljudi nisu išli kao muhe bez glave, već su se borili za ideal slobodne, neovisne i neokaljane Domovine. A učinak njihove neizmjerne i nevjerojatne žrtve jednostavno je nestao te nažalost za Hrvatsku zbilju, postao samo povijest.