Latinska fraza „Quodlicet Iovi, nonlicet bovi." danas opisuje političku scenu i ulogu lijeve i desne opcije na toj istoj sceni.

The man who wishes in sincerity to be right in all that he thinks and does is the very best kind of man because he is the man that must be right even if he must prove himself wrong.

«Sjećam se tog davnog, lijepog popodneva na Cvjetnom trgu kao da je bilo jučer...» Nepobjedivo sunce grijalo je kroz suncobrane dva mlada studenta prava na kavi. Ta su dva prijatelja živo raspravljali o tome ima li politika u Hrvata uopće smisla?

Neću reći da je nešto današnji problem jer mnoge boljke modernog čovjeka  bile su boljke čovjeka otkad je čovječanstva, ali danas je iznimno naglašen problem lijenosti u razmišljanju. Mnogi inteligentni i pronicljivi ljudi koji pamte mnoge informacije i mnoge delikatne detalje iz neke nauke nikada ne zastajkuju nad svojim opusom znanja i prežvaču ih. Taj manjak mudrosti mogao bi se opisati kao nepoznavanje vlastite filozofije, ali vrlo dobro poznavanje vlastite frazeologije. Fraze i doskočice ponavljaju se s naivnom vjerom kao da su one promišljene i smislene, a pala ljudska narav koja odveć često bira lakši put, priklanja se njima jer je lijena staviti ih na kušnju razuma.

DOOM za videoigre predstavlja nešto poput rođenja Krista ili nekog ekvivalentnog epohalnog događaja u povijesti, u pogledu da uistinu bez velike zadrške možemo povijesni razvoj PC igara razdijeliti na period prije Dooma i poslije Dooma (Anno Doomini). Utjecaj Dooma na mikro i makro kozmos videoigara je zapanjujući i predstavlja nešto puno više od zbroja njegovih dijelova. Njegove očigledne inovacije u pogledu tehničkog razvoja medija u kontekstu prvih naznaka pravog trodimenzionalnog prostora (puno supstancijalnjeg od njegova prethodnika, Wolfenstein 3D, kojeg se u ovom kontekstu može opisati poput nekog proroka koji prethodi Kristu) i rafiniranja gameplayja FPS žanra, također i značajnog komercijalnog uspjeha, su samo prve kapi kiše u nadolazećoj oluji kultnog fenomena u koji se pretvorio Doom, oluji koja ni dan danas ne jenjava.

Što se događa u BiH ?

Mislim se kako otvoriti ovu temu, a da što manje pokažem frustracije odmah u prvoj rečenici, ali to je gotovo nemoguće. Bosna i Hercegovina tavori već trideset godina u korupciji, lošoj ekonomskoj situaciji okovana neriješenom prošlošću. Nekako se stječe dojam da se ne mrda ni milimetra naprijed. Kao zadnju potvrdu tom narativu gledamo, čitamo i slušamo proteklih mjeseci takozvane političke vođe triju naroda i njihove medije, koje izravno ili neizravno financiraju, kako bulazne o nekom ratu i raspadu. Ti isti, ako ćete imenom, su Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović i njihovi poltroni koji imaju obraza nakon svega opet pričati o zlu.