O političkim idejama osnivača i prvaka Hrvatske stranke prava doktora Ante Starčevića, tog velikog poklonika Francuske i Francuske revolucije od 1789 g., prevladavaju paradoksalno u pojedinim znanstvenim publikacijama objavljenim na francuskom ili potpuno nepoznavanje (ugledna enciklopedija Encyclopaedia Universalis izostavlja ga, ali posvećuje jedan članak Vuku Karadžiću), ili negativne, krive i površne predodžbe, bez ikakvog obzira na povijesne razloge i okolnosti, najviše zbog manjkavosti u poznavanju tekstova Ante Starčevića i relevantne bibliografije (za one koji znaju hrvatski), ali zasigurno i zbog vrlo rijetkih prevedenih Starčevićevih tekstova na francuskom, i gotovo nikakvih ozbiljnih objavljenih studija o njegovim političkim idejama na francuskom; takva su iskrivljena gledišta pogoršana velikim nedostatkom hrvatske literature na francuskom o hrvatskoj političkoj povijesti, tako da se o njoj piše u posve tendencioznim raspravama (osim za neupućene) posebno u djelima o povijesti Srba i Jugoslavije objavljenim na francuskom, u svrhu opravdavanja određenih nacionalno-ideoloških sasvim jasnih stajališta autora, dotle da prikazuju Antu Starčevića kao preteču i inspiratora ustaškog režima (Dušan T.Bataković, Yougoslavie - nations religions idéologies, L'Age d'homme, Lausanne 1994, str.29-30, 185-186).

Grace and Peace,

   To my friend and fellow minister of the Gospel, I send greeting. You have inquired about the Marian dogmas of the Catholic Church in order to better understand them and here I wish to lay out for you a more convincing argument about their legitimacy by means of scripture and reason. Before all else let us pray for all of Christ’s Church that we might grow in holiness and be enlightened by the Holy Spirit: Come, Holy Ghost, and fill the hearts of the faithful and enkindle within us your divine love. Father, send forth your Spirit that we may be made new creations in Jesus Christ, your Son, and renew the face of the earth. Enlighten our dark hearts with the Spirit of Wisdom who proceeds from you and the Son, who is blessed forever, that we might be led into all truth. Amen.

UVOD

Svatko pri zdravoj pameti će se složiti da je nasilje nad ženama i nasilje u obitelji važno društveno pitanje na čijem suzbijanju treba neumorno raditi u smislu prevencije kao i u smislu efikasnog sudskog ili kaznenog gonjenja za učinjena djela nasilja. I oko te konvencionalne tvrdnje zasigurno nema spora. No, ipak Republici Hrvatskoj se nameće jedan dokument koji taj konvencionalan stav dovodi u poziciju da se konvencionalizira.

Kolektivno sjećanje je skup uspomena što ga dijeli određena zajednica, a pamćenje je rad na tom sadržaju, kažu autorice članka Zašto pamćenje i sjećanje, Maja Brkljačić i Sandra Prlenda u knjizi Kultura pamćenja i sjećanja, koju su priredile, u Zagrebu 2016. godine. Zašto je važno njegovati tradicijsko, kulturno i povijesno nasljeđe i ne prepustiti ga zaboravu? Budući da se to često događa, pitamo se koji su razlozi tomu? 

Obilježavanje Dana antifašističke borbe u mitološkoj Brezovici je uvijek dobra prilika za pogledati otužnu istinu hrvatske ljevice, i još tužnije, parodiranje hrvatske desnice koja evo već 27 godina pokušava sebe nametnuti kao nositelja vrijednosti i tekovina komunističke revolucije. Bez uspjeha.

Ono što mi zapne za uho svake godine je nekoliko frazetina kojima se pokušava opravdati veličanje komunističke gerile, koja danas možda postoji  isključivo na Kubi i Sjevernoj Koreji. Unatoč tome što je predstavnik Vlade bio izviždan zbog nekoliko dobrih zaključaka, njegov govor je također imao po koju od tih fraza. Istom prigodom gradonačelnik Zagreba je još jednom očitao lekciju svima onima koji ne vjeruju da postoji razlika između NOVJ za vrijeme rata i poslije rata, uz jednu od tih povijesnih izlika kojom se opravdavaju masovna ubojstva i pljačke.

Ili kako bjelosvjetski emisari ljudskih prava ne znaju pomesti pred vlastitim pragom!

Dani su ubrzano prolazili, jednosmjerni let kući bio sve bliži, a Irska mi odjednom postala sve zanimljivija. U nekoliko posljednjih mjeseci pronašao sam birtiju svog života u Corku, naučio klizati u Wexfordu, poljubio crni kamen elokventnosti u Blarney Castleu i uspio se izgubiti na jezerima Glendalougha. Sad je bilo vrijeme za sjever i zapad, Belfast, te na kraju Galway u kojem ću prvi puta umočiti prste u Atlantik i baciti pogled ka Americi.