In the history of mankind, doubt inspired many great discoveries. Christopher Columbus, for example, had doubted contemporary beliefs that the Earth was flat and has therefore proved otherwise. Similarly, Nicolaus Copernicus had doubted geocentrism, and he formulated a heliocentric model, which was later proved to be correct by Galileo Galilei (although the calculations weren’t completely correct). Both Columbus and Galilei were, in their pursuit of truth, led by doubt.

Uskrs, koji otvara vrata Proljeća na zemlji, oduvijek je za cijelu našu rasu i kulturu bio vrijeme Uskrsnuća. Međutim, u oboljelim uvjetima u kojima se danas nalazimo došlo je do spora između dvaju učenja oko poredka tih dviju stvari. Kršćani i svi žitelji drevne kulture osjećaju i drže Proljeće simbolom, znamenom Uskrsa. Suvremeni materijalisti, naročito svi tipovi ateista-antropologa, smatraju kako je Uskrs tek simbol Proljeća. Profesori folklora inzistiraju da su primitivni ljudi (s kojima su, kako se čini, u vrlo bliskim odnosima) izmislili „poprilično neprirodnu maskaradu mitologije”, tek toliko da prikriju prirodne činjenice iskustva. Oni su navodno pritajili činjenicu da se cvijeće ponovno vraća, pod parabolom da se bog ponovno vraća.

Kada sam zavolio Hrvatsku - sa sigurnošću ne mogu reći. Kao i svatko drugi, prve političke svjetonazore i temelje dobio sam još odgojem u obitelji, a iste sam odrastajući samo afirmirao kroz proučavanje hrvatske povijesti i kroz njenu književnost. Voljeti Hrvatsku u mojoj obitelji i zavičaju bilo je nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Godine 1998. u izdanju francuske izdavačke kuće L'Æncre izašla je knjiga čija se tematika ticala političke teorije i sociologije. Sam ton knjige nije bio nimalo optimističan: “Naša civilizacija je došla do vrhunca, ona koja je produkt moderniteta i egalitarizma i slijedi nam konvergencija katastrofe. Mnoge civilizacije su nestale i to je utjecalo na određene dijelove svijeta. Danas, prvi put u povijesti, katastrofa prijeti čitavom svijetu. (...) “ stajalo je u predgovoru.

Prema definiciji na mrežnim stranicama Hrvatske enciklopedije, zoolatrija je kult životinje vezan uz štovanje plodnosti i poljoprivrednih božanstava u arhaičnim religijama. No, danas u 21. stoljeću svjedočimo preporodu zoolatrije na velika vrata i to kao dijelom suvremene običajne kulture smrti. Ne pišem ovo kao mrzitelj životinja već kao ljubitelj i štovatelj svega stvorenoga, ali prije svega čovjeka.

„Čovjek u tuđini uvijek ostaje „netko drugi“, a s vremenom postane i u vlastitoj zemlji stranac“. Ipak manje problema imaju oni koji istovremeno nastoje njegovati ono dobro iz baštine svoga naroda i prihvaćati ono najbolje što nudi zemlja u kojoj žive“, rekao je fra Šimun Šito Ćorić za četvrti broj časopisa Obnova na temu Hrvati izvan Republike Hrvatske.