Vraćam se tako s jedne svadbe u subotnje rano jutro. Nakon pjesme, glazbe i buke sjedam u auto. Vozač šuti, ostali suputnici su preumorni za razgovor, a samo se tiho čuju prve vijesti s radija. Prvo što čujem je vijest iz susjedne Srbije o dizanju spomenika majoru JNA Milanu Tepiću, posljednjem narodnom heroju bivše SFRJ. Prvo pomislim kako se radi o još jednoj tipičnoj hrvatskoj kuknjavi o tome što su Srbi Srbi i što se to nikad neće promijeniti. U tom trenutku jedan od suputnika koji je popio nešto više tiho opsuje i njih i spomenik. Na moje pitanje što ima psovat ako Srbi u Srbiji dižu spomenik srpskom vojniku koji je poginuo za srpske interese je nešto tiho promrmljao. Ali nekako u tom trenutku povučem paralelu s još jednim spomenikom koji je isto tako digao medijsku prašinu i u Hrvatskoj i u Srbiji stoga odlučim kroz idući dan malo bolje o svemu promisliti i nešto napisati.

Nedavno je u jednom dnevnom listu predsjednik HSS-a iznio prijedlog za rješenje dugotrajne krize hrvatskog društva, kroz donošenje novog Ustava, odnosno Ustava Treće Republike. Ne znam što je mislio pod Trećom Republikom, ali svakako se slažem s njim, i to po prvi put otkada je taj čovjek postao jedno od središnjih lica na političkoj sceni.

U svom eseju „U što vjeruju konzervativci“ Roger Scruton je iznio iduću misao:

(Dio drugi – Anabaza)

Sjevernjak i južnjak motrili su svoju zemlju s njenog najvišeg vrha i pitali se: kakve intelektualce treba Hrvatska? Vidik je bio prekrasan i raznolik.

Jednakost je riječ koja za većinu ljudi u našem društvu ima pozitivne konotacije. I svakako, pravna jednakost tj. jednakost pred zakonom je pozitivna pojava i jedno od obilježlja svakog razvijenog demokratskog društva.

Arabic poetry meets Greek

Before analysing the major differences between Greek and Arabic poetry, a word or two needs to be said about the translation movement with regard to translating poetry.