I tmuran dan kroz prozor opet bješe,

Druženja naša nisu kao prije.

Duži tunel mladost ne vidješe,

Plava maska osmijehe nam krije.

Snovi naši, sve manje nas tješe,

Kiša za kišom, sve češće lije.

Nije strano da ljudi griješe,

Tko te želio – u glavi zdrav nije.

I tko će održati sad balancu,

Kad treba paziti na distancu?

Suzbijmo to. Odmarajmo doma sad.

I tko prepustit će se skitanju,

Kad zdravlje ljudi je u pitanju?

Iako, očajnički nam baš treba rad.