Ne znam gdje šala počinje, a ozbiljnost završava. Tako bih u jednoj rečenici opisao ovo
posljednje i manje poznato djelo klasika svjetske književnosti Poea, a možda i svoj osobni život.
Jednom sam prilikom s kolegom s posla Jakovom razgovarao o tome kako je nevjerojatan i
velik raspon našega hrvatskog autodidakta, erudita i prevoditelja Mate Marasa od četiriju
tomova dramskih tekstova Williama Shakespearea, Gargantue i Pantagruela Françoisa
Rabelaisa izdanih baš u nakladi Matice hrvatske pa sve do Beowulfa čije sam prijevode s
velikim užitkom čitao.

Svijet se mijenja sve bržim ritmom nama pred očima, a na puno primjera vidimo kako nismo ni svjesni promjena i vremena u kojima živimo. Naime, takozvana umjetna inteligencija krenula je (javno) u znakovito širenje 2018. godine, a prvi značajniji val širenja doživjela je 2022. godine kad je ChatGPT postao dostupan široj javnosti. Naravno, kao preteča te tehnologije možemo se vratiti u sredinu 20. stoljeća, ali ovdje govorimo o toliko snažnom zamahu promjena koje su pred vratima, a za koje je većina ljudi nekada smatrala kako isključivo mogu biti scena iz filma znanstvene fantastike.

Pat Buchanan 2011. objavljuje knjigu Samoubojstvo supersile. Ovaj pripadnik stare republikanske desnice i umirovljeni savjetnik triju američkih predsjednika podrobno je analizirao dezintegracijske faktore koji iz temelja mijenjaju sliku Sjedinjenih Država. Buchanan ističe da je gubitak kršćanskog identiteta fundamentalni razlog moralnog, socijalnog i kulturnog propadanja Amerike, iz čega pak proizlazi negativni demografski trend koji transformira bjelački, europski, ali i kršćanski supstrat društva kakav je zamišljen u ideji Otaca nacije. Posljedično, dolazi do slabljenja uzusa unutarnje i vanjske politike zbog čega Sjedinjene Države gube ritam s internim, ali i globalnim strujanjima. To se potom reflektira i na područje geopolitike gdje je Sjedinjenim Državama sve teže držati korak s Narodnom Republikom Kinom kao prvim takmacem.

Općenito o ratu; o povijesti ratovanja i ratnim zločinima

Rat poguba ljucke naravi! Ovo govori Marin Držić kroz usta negromanta Dugi Nos u svom djelu Dundo Maroje. Ljudi, plemena, narodi i države međusobno ratuju od pamtivijeka. Prema biblijskim zapisima prvo ubojstvo u ljudskoj vrsti dogodilo se kad je Kain ubio Abela^[1]. Ne ratuje samo ljudska vrsta. Međusobno se bori sve živo na ovom planetu. Svatko želi za sebe i svoju vrstu zauzeti što veći teritorij, nastoji ga zadržati, osigurati i proširiti ne birajući sredstva. Agresivniji, divljiji i primitivniji često su i uspješniji. To vrijedi za sve - faunu, floru, gljive, ljude i životinje. Jeste li znali da gljive ne spadaju ni u carstvo flore, a ni faune, one su carstvo za sebe.

Vječno pitanje hrvatske politike i popularne kulture. Pitanje koje ima više odgovora i odgovora koji su vezani uz političko stajalište ili uz glazbeni ukus onoga koji odgovara, ali češće uz političko stajalište. Pitanje koje je za mnoge ljude razdjelnica po kojoj prosuđuju karakter sugovornika; domoljubi i oni koji to nisu, obrazovani i neobrazovani, urbani i ruralni, kulturni i primitivni, istinoljubivi i licemjerni. Pitanje koje već dugo putuje našim javnim prostorom, a počelo se češće se postavljati nakon što je Aleksandra Prijović izdominirala hrvatskom glazbenom scenom lakoćom puneći hrvatske arene.

U istočnom dijelu Splita ima ulica koja nosi ime po Josipu Joviću, mladiću iz Aržana, brdskog sela na zapadu Imotske krajine, koji je u 21. godini života kao pripadnik policijskih snaga ušao u povijest svog naroda i kolektivnu memoriju kao prva žrtva Domovinskog rata, položivši život na oltar Domovine 31. ožujka 1991. u oružanom sukobu sa srpskim pobunjenicima kojima je upravljala jugokomunistička kamarila kosovaca, oficira JNA i komunističkih apartčika.