Da ugasim sjećanja i zaboravim želje poželio bih da mogu.

Da zaboravim sliku što nikada vidio nisam:

Plavi parangal plamteći tvoj žar

Kao jutena jedra jučerašnjeg sna

Tihu notu i raspjevanog protu

- Sve one izmišljene strahove od kojih spavao nisam.

Vidio te nisam u šapatu noći

U dodiru kiše jesenjeg dana

Slutnja tajna misao mi koči

Hoćeš li, ako odem, ostati sama?

Zavolio te nisam, a nisam ni treb'o

Zaboravio jesam i još uvijek se sjećam

Poželim nekad da zbog tebe plačem, jecam

Jecam, jecam, nisam – jesam

Ali ne mogu…

U mojoj mašti ostala si krhka i tiha

Kao plavo more i sedef u školjci

Bijela kao sedef, tiha i krhka kao Dalmacija.