Ne znam gdje šala počinje, a ozbiljnost završava. Tako bih u jednoj rečenici opisao ovo
posljednje i manje poznato djelo klasika svjetske književnosti Poea, a možda i svoj osobni život.
Jednom sam prilikom s kolegom s posla Jakovom razgovarao o tome kako je nevjerojatan i
velik raspon našega hrvatskog autodidakta, erudita i prevoditelja Mate Marasa od četiriju
tomova dramskih tekstova Williama Shakespearea, Gargantue i Pantagruela Françoisa
Rabelaisa izdanih baš u nakladi Matice hrvatske pa sve do Beowulfa čije sam prijevode s
velikim užitkom čitao.

On je tada došao na ideju da bi Matu trebalo oteti i slobodu mu uvjetovati
s prijevodom još nekoliko velikih neprevedenih djela svjetske književnost. Srećom po Matu i
nas, jer otmica je ipak kazneno djelo, to nije bilo potrebno jer prilika da Mate prevede nešto po
našoj želji ukazala se sama, to jest po Bogu, s obzirom na to da duboko vjerujem, baš kao Poe
u svojem remek-djelu, da svemirom upravlja Providnost. Naime, od drugog sam kolege s posla,
Nikole, saznao da je upravo s nesuđenom žrtvom otmice Marasom u poslovnim pregovorima i
ta se okolnost povezala s prijedlogom Matije Štahana da se u nakladi Obnove, nakon
Chestertonove Balade o bijelom konju, prevede upravo ovo djelo o kojem pišem prikaz.
Kontaktirao sam gospodina Marasa i nakon pohvale o mojem lijepom govoru hrvatskoga
književnog i standardnog jezika dogovorio sastanak vezan uz dogovor o suradnji i prijevodu
Heureke. Na sastanku me gospodin Maras upitao zašto smo odabrali baš ovo djelo i prva
rečenica kojom sam mu odgovorio bila je istovjetna prvoj rečenici ovog prikaza. Dodao sam
potom da sam oduvijek bio fasciniran pokušajima spoznaje svemira i filozofijom općenito, uz
naravno književnost i povijest, a ovo djelo baš kao pravo filozofsko djelo prvo sustavno navodi
dotadašnje spoznaje o svemiru iz povijesti filozofije svemira, zatim ih kritizira i opovrgava s
megalomanskom samouvjerenošću, često na razini ruganja. To se vidi, primjerice, u sljedećem
navodu: „Autor se ovdje referira na toga Platonova poznatog učenika kao 'Ariesa Tottlea', za
kojeg piše da je Turčin i da svoje ideje proizvodi iz nosa poput kihanja.“ A opet, sukladno želji
svojega tvorca, nema namjeru biti ništa više od pjesme u prozi, jer kako sâm Poe kaže na
početku: „Ipak, želim da se ovo djelo sudi nakon moje smrti samo kao Pjesma.“ Dogovor je
sklopljen, gospodin Mate je nevjerojatnom brzinom odradio sjajan posao i moje su oči prve
imale priliku vidjeti prevedeni tekst.

Poe u popularnoj kulturi i visokoj kulturi

Većina srednjoškolaca i nekolicina naprednijih osmaša zasigurno je čulo za Gavrana ili
Crnog mačka s obzirom na to da su ta Poeova djela dio službene lektire, no Poe je dobio i svoje
mjesto u popularnoj kulturi. U filmu iz 2012. The Raven Edgara Allan Poea igra popularni
glumac John Cusack i u filmu lovi serijskog ubojicu nakon što se zbivaju misteriozna ubojstva
po njegovim književnim djelima, a film uključuje i snažan stvarni biografski element iz Poeova
života kada je život, to jest smrt oponašala književnost. Naime, Poe je doista nekoliko dana
prije smrti (umro je 7. listopada 1849. u Baltimoreu – sic! godinu dana prije prve modernističke
zbirke pjesama Cvjetovi zla Charlesa Baudelairea, usput rečeno njegova prevoditelja) pronađen
na ulici dezorijentiran, u tuđoj i neurednoj odjeći. Prevezen je u bolnicu, gdje je navodno bio u
bunilu i više puta zazivao osobu imenom „Reynolds“. Nije se oporavio dovoljno da objasni što
mu se dogodilo, tako da bismo mogli reći da je umro kako je pisao. Možda bi njegov detektiv
C. Auguste Dupin, taj prauzor popularnog Sherlocka Holmesa, otkrio taj misterij, a upravo iz
najpoznatije priče u kojoj se taj detektiv pojavljuje inspiraciju je izvukao popularni metal bend
Iron Maiden u pjesmi Murders in the Rue Morgue s albuma Killers iz 1981. godine. Pjesma je
inspirirana Poeovom pričom Umorstva u Rue Morgue iako njezin pripovjedač nije Francuz
Dupin, nego čovjek koji tvrdi da je nepravedno optužen za ubojstva i bježi iz Pariza. Detektivski
triler žanr je i novijeg filma iz 2022. godine The Pale Blue Eye gdje je Poe sporedni lik kao
kadet na vojnoj školi West Point i pomaže detektivu u glavnoj ulozi, Augustusu Landoru (igra
ga Christian Bale), uloviti ubojicu i razriješiti misterij ubojstva. Osim tog filma Netflix je
producirao i seriju Pad kuće Usher, smjestivši radnju u moderno razdoblje najpopularnije priče
iz Poeova opusa s nadnaravnim elementom i mnoštvom neukusnih woke elemenata. Za razliku
od spomenutih filmova, seriju ne bih preporučio gledati zbog slabije kvalitete. Od novijih
ostvarenja vezanih uz Poea na ekranu vrijedi spomenuti, također u Netflixovoj produkciji,
Alterd Carbon, znanstveno-fantastičnu seriju s detektivskim elementom u kojoj Poe ima manju
sporednu ulogu kao hologramski program čuvar. Poe je tako otišao izvan Zemlje, u svemir, ne
samo u ovom prevedenom djelu nego i na malim ekranima. Od ostalih ekranizacija vrijedi
spomenuti: na samom početku kinematografije kratki nijemi film D. W. Griffitha (južnjački
otac filma i montaže) Edgar Allan Poe (1909.) – s Herbertom Yostom u ulozi Poea prikazuje
siromašnog pisca, bolesnu suprugu Virginiju i nastanak pjesme Gavran; The Loves of Edgar
Allan Poe (1942.) – romantizirana biografska drama o Poeovu životu i odnosu s Virginijom
Clemm; The Man with a Cloak (1951.) – povijesni misterij u kojem se tajanstveni čovjek,
kojega glumi Joseph Cotten, na kraju otkriva kao Edgar Allan Poe; The Spectre of Edgar Allan
Poe (1974.) – niskobudžetni horor koji Poeov život povezuje s motivima iz njegovih priča;
Raven’s Hollow (2022.) – William Moseley glumi mladog Poea kao kadeta West Pointa koji s
drugim vojnicima nailazi na zagonetno selo i natprirodne događaje. Poeova djela su osim u
metal glazbi imala odjek i u klasičnoj glazbi, pa tako imamo Sergeja Rahmanjinova – The Bells,
op. 35, velika zborska simfonija iz 1913. skladana prema Poeovoj pjesmi The Bells, u ruskom
prijevodu Konstantina Balmonta i Claudea Debussyja – La chute de la maison Usher,
nedovršena opera prema Padu kuće Usher, a Debussy je radio i na operi Le diable dans le
beffroi, prema Poeovoj priči The Devil in the Belfry. Što se tiče utjecaja na svjetsku književnost,
Poeov se utjecaj i izravne reference mogu pratiti u djelima već spomenutog Arthura Conana
Doylea Studija u grimizu (usporedba Sherlocka Holmesa s Dupinom), Julesa Vernea Ledena
sfinga (nastavak Pripovijesti Arthura Gordona Pyma), H. P. Lovecrafta U planinama ludila
(Antarktika, „Tekeli-li“ i motivi iz Arthura Gordona Pyma), Jorgea Luisa Borgesa Smrt i
kompas (preobrazba Poeove detektivske metode – izvrnuta teza tu logika i racionalnost dovode
detektiva u zamku), Stéphanea Mallarméa Grob Edgara Poea (izravna pjesnička posveta Poeu),
Paula Valéryja, osobito u njegovim esejima i poetici nadahnutoj baš ovim prevedenim djelom
(racionalna konstrukcija umjetničkog djela i kozmološko mišljenje), Fjodora Dostojevskog
Zločin i kazna (krivnja i samorazotkrivanje ubojice), Dvojnik (motiv raspolućene osobnosti) i
Zapisi iz podzemlja (nepouzdani i opsesivni pripovjedač), Vladimira Nabokova Lolita (Annabel
Leigh kao aluzija na Annabel Lee), Roberta Louisa Stevensona Neobičan slučaj dr. Jekylla i
gospodina Hydea (motiv dvojnika i podijeljene osobnosti) te Hermana Melvillea Moby-Dick
(pomorska metafizika, bjelina i putovanje prema kozmičkoj tajni). Poeov se utjecaj u našoj
hrvatskoj književnosti najjasnije vidi u Matoševim novelama Miš, Čudni gosti, Camao i Moć
savjesti kroz fantastiku, grotesku, krivnju i poremećenu svijest, a Matoš je baš kao Baudelaire
(prevodio ga – sic!) poznavao Poeovu teoriju kratke priče i sâm ga navodio među piscima kod
kojih je pronašao postupke srodne vlastitima. Nedavno sam, listajući u Muzeju Slavonije u
Osijeku Hrvatski list iz 1938. godine, naišao na prijevode Poeove priče Zlatni skarabej u
nastavcima. Došlo je vrijeme da ponovno vratimo Poea hrvatskoj publici, to jest da ga ponovno
pohrvatimo.

Znanstveno-fantastična oda ljudskom umu i duhu

Kada bi me netko upitao kako bih odredio žanr prijevoda ove navodne pjesme u prozi,
odgovorio bih mu nazivom ovog podnaslova. U pjesmi Californication Red Hot Chili Peppersa
pojavljuje se misao da je svemir možda „posljednja granica“, ali da je zapravo proizveden u
holivudskom podrumu. Ironijska je to igra s poznatom frazom iz Zvjezdanih staza – „space, the
final frontier“. Baš kao što je glavni lik iz 17. stoljeća u Otoku posljednjeg dana Umberta Eca
u dosadi (kako Baudelaire kaže u pjesmi Čitatelju: „Poznata ti je, čitatelju, ta nježna neman“)
promatrajući korale došao do ideje multisvemira ili više dimenzija različitih svemira tako i u
ovom prijevodu lirski subjekt iz 19. stoljeća na crnom svemirskom platnu prošaranom
zvijezdama nastoji spojiti te točkice u koherentnu istinitu cjelinu nove spoznaje o prirodi
svemira. Osobno, najbolji dio nakon ruganja dotadašnjim filozofima u njihovoj percepciji
svemira (naziva ih čak smiješnim imenima, kao svojevrsni izraz nepoštovanja) jest parodiranje
spoznaje svemira brojevima kada se poigrava uopće mogućnostima našeg poimanja veličina
izraženih brojkama: „Ludost je pokušavati da se razumiju brojevi koji su na brzinu spomenuti
u ovom sažetku udaljenosti, osim u svjetlu apstraktnih aritmetičkih činjenica. Oni nisu
praktično opipljivi brojevi. Ne prenose nikakve točne ideje. Naveo sam da se Neptun, planet
najudaljeniji od Sunca, okreće oko njega na udaljenosti od 4506 milijuna kilometara. Zasad je
dobro; naveo sam matematičku činjenicu koju možemo matematički upotrijebiti, a da je nimalo
ne razumijemo. Ali spominjući čak da se Mjesec okreće oko Zemlje na relativno neznatnoj
udaljenosti od 380 tisuća kilometara, nisam očekivao da ću ikome dati da razumije, da zna, da
osjeti koliko je Mjesec zapravo udaljen od Zemlje. 380 tisuća kilometara! Možda je malo mojih
čitatelja koji nisu prešli Atlantski ocean; ali koliko ih ima jasnu ideju čak o 4800 kilometara
koji se nalaze između obale i obale? Doista sumnjam da je na životu čovjek koji može u svoj
mozak usaditi najudaljeniji pojam razmaka između jedne putokazne točke i njezine susjede na
autocesti.
U tom kontekstu možda treba promatrati posvetu ovoga djela Alexandru von Humboldt
(1769. – 1859.), pruskom prirodoslovcu i zapravo renesansnom homo universalisu (bavio se
geografijom, botanikom, geologijom, klimatologijom, vulkanima, oceanima, astronomijom i
zemljinim magnetizmom) koji je napisao monumentalno djelo Kozmos (Kosmos. Entwurf einer
physischen Weltbeschreibung). U njemu je pokušao objediniti tadašnja znanja o prirodi i
prikazati svemir kao povezanu cjelinu. Međutim, gledajući ekranizaciju romana Mjerenje
svijeta o Humboldtu (film Die Vermessung der Welt, 2012.) u kojem Humboldt želi shvatiti
svijet gomilanjem činjenica, dok njegov kontrapunkt, matematičar Carl Friedrich Gauss, svijet
pokušava razumjeti, poput francuskog filozofa Pascala, gotovo bez napuštanja sobe,
matematičkim formulama, astronomijom i čistim mišljenjem, dakle slično kao lirski subjekt,
iliti sam Poe. Slijedom navedenog moguće je da je i posveta djelomice šala, a djelomice
ozbiljna, a navodno je i sâm Humboldt to doživio kao satiru na znanost. O tome sam na kavi
raspravljao s idejnim začetnikom prijevoda ovoga djela, Matijom Štahanom, nakon što je kao
glavni urednik prijevoda dao svoju misao o oglednom tiskanom primjerku; složili smo se u
zajedničkoj procjeni da je Poe sigurno mislio ozbiljno barem dio svojih misli o svemiru i da je
ograda da se djelo tumači kao pjesma zapravo ograda ako se pokaže da su njegove misli o
svemiru bile pogrešne. Usudio bih se reći da umjetnost ima jednako pravo, ako ne i veće, na
spoznaju kao i znanost. Brojni su primjeri u povijesti kada je umjetnost, ta starija i ljepša sestra
znanosti, anticipirala spoznaje i postignuća znanosti. Tu su, primjerice, romani spomenutog
Julesa Vernea. Bilo kako bilo, ne preostaje mi drugo nego za kraj još pohvaliti sjajan umjetnički
dizajn naslovnice Duje Medića s kojim mi je ovo prva suradnja, no nadam se ne i posljednja,
minucioznost i profesionalnost lektorice i korektorice Tihane Pšenko Miloš i naposljetku
nevjerojatno brze, strpljive i profesionalne dizajnerice prijeloma teksta Marte Gavran. Premda
je knjiga već tiskana, dostupna za nabavu bit će ujesen, kada će se svečano predstaviti javnosti.
Ako je nabavite, tko zna, možda ćete, čitajući ju u kadi napunjenoj toplom i mirisnom vodom
ataraksije, baš kao Arhimed u jednom trenutku uzviknuti: Našao sam!

Službena naslovnica

Predsjednik udruge Marko Paradžik i prevoditelj Mate Maras

Knjigu možete nabaviti za 23 EUR upitom na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.