1.  Uvod

 

U srži ljudskog postojanja nalazi se velik broj priča koje su od davnina plijenile pozornost. Ovaj velik broj priča, poznatiji pod nazivom „mitovi”, oblikovao je vjerovanja, vrijednosti i kulturalne identitete brojnih civilizacija. S ispričanim avanturama bogova i božica te objašnjavanjem ljudske prirode i svijeta oko nas prenesenim značenjem, ove priče služile su kao bezvremensko skladište mudrosti i inspiracije za život mnogih ljudi koji su ih čitali odnosno slušali. Te priče transcendirale su vrijeme i prostor ostajući tako jednako aktualne u bilo kojem djelu povijesti te na bilo kojem mjestu na Zemlji. S obzirom na velik utjecaj mitova na kulturu i pojedinačne živote ljudi te s obzirom na to da je mit proizvod ljudskog uma, proučavanje samog mita može nas približiti shvaćanju funkcioniranja dubljih slojeva tog istog uma. U nastavku rada pokušat ćemo prikazati koji se dio ljudskog uma manifestira u mitu te kakve veze mit ima s vječnim preko moralnosti kojom su mitovi prožeti.

2.  Razrada

 

Najpoznatije objašnjenje nastanka mitova, pa samim time i ljudskog uma, ponudio je švicarski psihijatar Carl Gustav Jung. Jung je razvio teoriju arhetipa. Arhetipovi predstavljaju univerzalne i primordijalne obrasce mišljenja i ponašanja koji se nalaze u kolektivnom nesvjesnom te se manifestiraju kao identični likovi, simboli i teme u mitovima i općenito u ljudskim iskustvima. S obzirom na to da se arhetipovi nalaze, ne u osobnom nesvjesnom, već u kolektivnom nesvjesnom, oni su dio svakog čovjeka jer su produkt života naših predaka.¹ Za Junga, mitovi su originalni prikazi pred-svjesne psihe odnosno nenamjerne tvrdnje o događajima u nesvjesnoj psihi. Dok neki na mitove gledaju kao na alegorije fizičkih procesa u svijetu, za Junga su mitovi sve osim toga – oni govore o unutarnjem svijetu, svijetu uma, a ne vanjskom svijetu. Sav naš unutarnji svijet može se podijeliti na svjesni i nesvjesni te nekada sadržaj nesvjesnog uma može isplivati na površinu. Junga ne zanima osobni sadržaj nesvjesnog već spomenuti kolektivni sadržaj nesvjesnog: sadržaj koji nikako ne može biti izgrađen na temelju osobnog iskustva, već je produkt akumulacije života prošlosti vrste.

 Važno je napomenuti kako se Jung prilikom razvijanja teorije arhetipa uvelike oslanja na teoriju evolucije. Na arhetipe se može gledati kao na produkt procesa evolucije koji je trajao milijardu godina ili kao na ukazivanje sličnih ideja istoga Tvorca prilikom stvaranja različitih bića. Također, neka stajališta ne isključuju evoluciju i Božje stvaranje.

 

2.1.  The Solar phallus man

 

Najpoznatiji slučaj koji je Jung koristio kao dokaz za postojanje kolektivnog nesvjesnog jest slučaj shizofrenog pacijenta koji danas nosi naziv the Solar phallus man². Naime, shizofreni pacijent, zbog svojeg stanja, nije mogao kontrolirati vlastito nesvjesno, stoga bi nesvjesno često isplivalo van, no najčešće se radilo o osobnom nesvjesnom. Jednom zgodom taj je pacijent stajao, u prisustvu Junga, kraj prozora te je osjetio vjetar kako ga udara po licu. Na osjet vjetra pacijent je pokazao prstom prema suncu i rekao Jungu da pogleda u sunce i uoči kako ono sa svojim falusom koji proizlazi iz njega proizvodi vjetar. Jung na rečeno tada nije obraćao previše pozornosti, jer je mislio kako se radi o uobičajenoj pacijentovoj salati mišljenja. Nekoliko godina nakon toga događaja Jung nailazi na drevne mitraističke rituale te uočava da se jedan simbol sastojao od toga da sunce s falusom koji proizlazi iz njega proizvodi vjetar. S obzirom na to da navedeni pacijent nije mogao biti u doticaju s mitraističkom liturgijom, Jung zaključuje kako u tom trenutku nesvjesno koje je isplovilo nije bilo osobno nego kolektivno.³

Za Junga, mitove svijeta proizveli su upravo ljudi koji su imali dubokoumne susrete s kolektivnim nesvjesnim, a do njega se dolazi putem snova ili meditacije. Kolektivno nesvjesno je za Junga objašnjenje zašto se u mitovima različitih kultura i u različitim vremenima ponavlja identična struktura misli, radnji i događaja. Na kolektivno nesvjesno možemo gledati kao na neku knjižnicu koju dijeli cijelo čovječanstvo, a knjige koje se nalaze u toj knjižnici različiti su arhetipovi. Mit kao priča posudba je jedne knjige iz te knjižnice odnosno susret s pojedinačnim arhetipovima.

 

2.2.  Primjeri ponavljajućih arhetipova u različitim mitovima

 

Jedan od najpoznatijih arhetipa svakako je arhetip heroja. U svakom mitu postoji protagonist – heroj koji se nalazi na određenom putovanju gdje savladava razne izazove i prepreke ne bi li postigao svoj cilj. U procesu dolaska do cilja sam heroj prolazi kroz promjenu svijesti postajući tako, vrijednosno gledajući, druga osoba u odnosu na onu s početka.⁴ Primjer takvog arhetipa u mitu bio bi Herkul koji pokušava savladati dvanaest zadataka ne bi li dobio iskupljenje pa posljedično i besmrtnost. Drugi poznati arhetip je mudri starac. On predstavlja želju za znanjem, vođenje i usmjeravanje te mudrost.⁵ Merlin iz Arturijanskih legendi primjer je takvog arhetipa: on posjeduje temeljito znanje o magiji i proročanstvima te time usmjerava kralja Arthura dajući mu savjete. Također, u grčkoj mitologiji primjer je Hiron, mudri kentaur koji podučava razne heroje, od kojih je možda najpoznatiji Ahilej. Nadalje, učestali lik koji se pojavljuje u mitovima jest lik koji utjelovljuje arhetip varalice. Varalica je uvijek lukav, zaigran i nestašan. To je lik koji remeti prirodni poredak. On dovodi kaos jer on sam dovodi u pitanje konvencije.⁶ Pauk iz afričke mitologije pod imenom Anansi poznati je varalica. On koristi svoju lukavost kako bi nadmudrio druge. Loki iz nordijske mitologije bio bi također primjer arhetipa varalice jer često izaziva kaos među bogovima i ljudima. Također, majka je isto jedan arhetip koji se pojavljuje u svim mitovima. Majka je onaj lik koji predstavlja plodnost, zaštitu i njegu.⁷ U egipatskoj mitologiji božica Isis bila bi primjer arhetipa majke jer brine za svoga sina Horusa i igra ključnu ulogu u uskrsnuću Ozirisa. Sjena je još jedan poznati arhetip koji predstavlja mračnu i potisnutu stranu ljudskog uma.⁸ Meduza, u grčkoj mitologiji, simbolizirajući strah, paralizu i transformaciju predstavlja put u mračnu stranu ljudskog uma i manifestaciju arhetipa sjene. Poslije svega, valjalo bi istaknuti i dva arhetipa pod nazivom anima i animus. Jung spomenute termine koristi kako bi prikazao nesvjesnu maskulinu i femininu energiju unutar individualne osobe, neovisno o njihovom biološkom spolu. Konkretnije, anima predstavlja žensku stranu ličnosti koja je prisutna u muškom umu. U njoj se nalaze sposobnosti poput intuicije, kreativnosti, senzibilnosti i emocionalne dubine.⁹ Primjer arhetipa anime može se pronaći u grčkom mitu o Orfeju i Euridiki. Orfej odlazi na putovanje u podzemlje kako bi povratio svoju suprugu Euridiku koja je preminula. Na putovanju Orfej susreće različite ženske figure koje predstavljaju različite aspekte njegove anime: zavodljive sirene, božice, nimfe te njegovateljice. Svaki susret s pojedinim ženskim likovima na putu kroz podzemlje predstavlja izazov za samog Orfeja jer susreti odražavaju njegovu sposobnost da integrira svoje ženske kvalitete što u konačnici utječe na njegov uspjeh u vraćanju Euridike u carstvo živih. S druge strane, arhetip animus predstavlja muški, unutarnji dio ličnosti unutar uma svake žene. Animus utjelovljuje nesvjesne muške kvalitete ličnosti poput neovisnosti, asertivnosti, sklonosti za djelovanje i logike.¹⁰ Primjer arhetipa animusa možemo pronaći u keltskoj legendi o kraljici ratnici zvanoj Boudicca. Boudicca provodi ustanak protiv rimske vlasti u staroj Britaniji. Njezina sposobnost vojnog vodstva, strateškog planiranja i žestoke odlučnosti pokazuju integraciju muških kvaliteta ličnosti unutar svoje psihe. Boudiccin arhetip anime osnažio je nju samu da nadahne svoj narod i izazove dominantne sile inkorporirajući muški aspekt unutar sebe.

2.3.  Važnost prepoznavanja arhetipa u mitu

Vrlo je važno prepoznati arhetip koji se manifestira u određenim liku te kojeg sam lik u mitu predstavlja. Jung je smatrao da se integracijom nesvjesnih arhetipskih aspekata unutar vlastitog uma dolazi do psihološke cjelovitosti. Psihološka cjelovitost postiže se prolaskom kroz proces individuacije odnosno uspješnog integriranja različitih aspekata ličnosti.¹¹ Prepoznavanjem arhetipskih energija u mitu možemo se približiti uravnoteženom i integriranom umu. Arhetipovi pružaju okvir za razumijevanje različitih dimenzija naše ličnosti, ali i osobnosti kao jedinstveno polje ličnosti, uključujući aspekte i svjetla i sjene. Uspješno prihvaćanje, integracija i inkorporacija arhetipa u mitu dovodi do povećanog samo-prihvaćanja, emocionalnog blagostanja i skladnijeg odnosa sa samim sobom, ali i s drugima.

2.4.  Implicitni arhetipovi i moral u mitu

 

Pisci mitova prepoznali su arhetipske slike, ali ne eksplicitno već implicitno i zato mitovi transcendiraju prostor i vrijeme te su uvijek aktualni. Oni pričaju priču o znanju koje se može samo živjeti. Mitovi nude dublji uvid u vlastite motivacije, ponašanje i želje. Oni prikazuju skrivene aspekte naše ličnosti i osobnosti te proširuju naše razumijevanja ljudskog iskustva.

Sve navedeno mitovi rade na jedan implicitni način ne dodirujući eksplicitno niti ličnost, niti motivaciju, niti ljudske želje, jer kada bi to radili, onda ne bi bili toliko uspješni jer pričaju o tematici koja se gubi što se više o njoj govori. Mitovi zahvaćaju jednu vrstu istine koja nije istovjetna sa znanstveno-empirijskom istinom. Dok znanost odgovara na pitanje kakvo je nešto, mit se bavi pitanjem što mi je činiti. Takvo pitanje ne može se empirijski zahvatiti već zahtijeva dublje razumijevanje vlastite ličnosti kao i svijeta oko nas. Dublje razumijevanje postiže se slaganjem mita u kojem će se putem likova i priče manifestirati dublje i temeljno znanje sebe kao osobe, ali i života općenito. Takvo temeljno znanje ne može se zahvaćati eksplicitno, i to nam jasno daje do znanja Gödelov teorem nepotpunosti koji kaže da su temeljna znanja unutar jednog sustava nedokaziva. Temeljna se znanja mogu samo živjeti, ali ne i dokazati.¹² Odgovor na pitanje što mi je činiti to više nestaje što se više eksplicitno pokušava na njega odgovoriti. Mitovi ne daju nikakav eksplicitan odgovor u smislu zabrana i pravila, kao npr. religije, već oni slijede antičku tradiciju etike vrlina u kojoj je potrebno, da bi netko bio moralan, prvo sebe spoznati i živjeti određene situacije, pa će tek onda, kada izgradi kreposti, osoba znati prepoznati što joj je činiti. Mitovi koriste arhetipove kako bi prenijeli lekcije o moralu odnosno odgovorili na pitanje što osoba treba činiti. Takav odgovor daje se kroz etiku vrlina.

2.5.  Arhetip kao utjelovljenje vrlina

 

Kao što je već spomenuto, arhetipske figure u mitovima često utjelovljuju niz vrlina ili etičkih načela i mogu pružiti bogat izvor moralnog obrazovanja. Uzmimo kao primjer arhetip heroja, konkretno priču o Herkulu. Svojim putovanjem Herkul utjelovljuje nekoliko vrlina. On pokazuje ogromnu hrabrost jer se bori s lavom te hvata Artemidinu zlatnu košutu. Hrabrost je ključni element u etici vrlina te ono označava snagu karaktera da se suoči s nevoljama i opasnostima. Nadalje, on je ustrajan jer tijekom dvanaest zadataka nikad nije odustao. Također, on je i ponizan jer, iako je božanskog nasljeđa, on je često pod kontrolom drugih, prikazujući nam tako da se i moćni moraju pokoriti tuđem autoritetu. Poslije svega, on je odgovoran jer odlazi na svoje putovanje kako bi se iskupio za svoje prošle postupke dajući tako vrijednu moralnu lekciju da nije dovoljno samo priznati svoju krivicu, već da se za nju treba iskupiti. Prepoznavanjem arhetipa heroja i oponašanjem vrlina koje on nosi pojedinci mogu usmjeravati vlastito ponašanje na načine koji su u skladu s etikom vrlina.

 

No, vrline u mitovima ne utjelovljuju samo „pozitivni“ arhetipovi. I u arhetipu varalice mogu se pronaći bitne vrline. Poznata manifestacija toga arhetipa je već spomenuti Loki, a on utjelovljuje vrline kreativnosti i adaptabilnosti jer razmišlja izvan okvira i prilagođava se promjenjivim okolnostima. Osim toga, Loki preispituje autoritet prikazujući tako pobunu protiv slijepe poslušnosti što potiče kritičko mišljenje i otpor protiv nepravednih struktura moći, a to je bitno za moralni razvoj. Nadalje, mitovi s likom Lokija često završavaju tako što on prima kaznu za svoje laži i prijevare pokazujući tako posljedice koje slijede iz laži promovirajući istovremeno važnost vrline istinoljubivosti i poštenja. Poslije svega, Loki prihvaća i inkorporira arhetip sjene u sebi. Prepoznavanje tog mračnog dijela nas prvi je korak prema samo- poboljšanju i rastu.

2.6.  Arhetip i vrlina u mitu kao put transformacije svijesti

 

S obzirom na to da nema u potpunosti dobrog ili u potpunosti lošeg arhetipa, pa time i lika u mitu, mit nas tjera da razmišljamo u sklopu dubljih analiza etike i moralnosti kada pričamo o njemu, a ne samo u sklopu binarnog pogleda dobrog i lošeg. Mitovi nam putem arhetipa pružaju vrijedne moralne lekcije koje, kada su prepoznate i inkorporirane, nužno dovode do transformacije svijesti. U etici vrlina, kao i u mitu, nema pravila koja kažu da se u određenoj situaciji moraš ponašati na određeni način da bi iskazao neku vrlinu.¹³ Sve ovisi o liku koji se nalazi u situaciji i kako će je on procijeniti. Mitovi pričajući priču kroz arhetipove koji su svakodnevni u životu ukazuju na važnost prepoznavanja situacije. Prepoznajući arhetip pomaže nam i lakše prepoznati kako djelovati u situaciji. Prepoznavanjem arhetipa i posljedično jačanjem vrlina čovjek brže i lakše prepoznaje što mu je činiti, a to činjenje svatko od nas mora pojedinačno pronaći, jer je ono jedinstveno, posljedično tako transformirajući vlastitu svijest. Mitovi kroz svoje priče pogađaju upravo tu dublju sferu čovjekova života istovremeno ne govoreći ništa o njoj, jer kada bi eksplicitno govorili ne bi ništa rekli. Baš iz toga razloga, mit će uvijek biti aktualan.

3.  Zaključak

Prema Jungovoj teoriji mitovi su manifestacija arhetipova odnosno prorada kolektivno nesvjesnog dijela ljudskog uma. Kao takvi, mitovi transcendiraju prostor i vrijeme jer ukazuju na ono vječno u umu. Prepoznavanje arhetipova u mitu od velike je važnosti jer može dovesti do transformacije svijesti osvješćujući što netko treba činiti u određenoj situaciji odnosno koje kvalitete razvijati. S obzirom na to da ne daju eksplicitna pravila već ukazuju na vrline, mitovi su prožeti etikom vrlina. Arhetip, kao vječno postojeći konstrukt pojavljuje se u različitim situacijama na različite načine, stoga je važno razviti kreposti, prepoznati arhetip te znati koje se vrline očekuju u određenoj situaciji. Čitanje mitova i osvješćivanje arhetipova nužno će dovesti i do razvoja vrlina jer situacija je promjenjiva, no arhetip i vrline koje ga prate su vječne. Svime napisanim rad je ukazao na poveznicu arhetipova koji kao nužni dio ljudskog uma čine mit vječnim te da ćemo prepoznavanjem arhetipova znati i koje vrline on nosi, pa posljedično s time transformirati svijest. Daljnji radovi mogli bi pokušati razraditi poveznicu između specifično odabranog arhetipa te proučiti kako on u različitim pričama utjelovljuje iste vrline.

 

Sažetak: Mitovi su priče koje ljudima plijene pozornost tisućama godina. S obzirom na velik broj ljudi koji se zanima za mitove, postoje i razna objašnjenja zašto su oni nastali. Jedno od najpoznatijih objašnjenja upravo je ono Carla Gustava Junga. Jung smatra kako su mitovi odraz kolektivno nesvjesnog dijela uma čovjeka. U kolektivnom nesvjesnom nalaze se različiti arhetipovi te se pretpostavlja da su mitovi, zajedničke priče u različitim kulturama s univerzalnim likovima i temama, izraz arhetipskih slika. Pomoću arhetipa odnosno zajedničkog sadržaja uma svih ljudi, mitovi transcendiraju prostor i vrijeme te dodiruju vječni dio čovjeka. Ovaj rad za cilj ima objasniti aktualnost mita neovisno o prostoru i vremenu koristeći se teorijom arhetipa i etikom vrlina. Također, cilj je ovoga rada ukazati i na to da osvještavanjem povezanosti mita, arhetipa i etike vrline može doći do transformacije svijesti.

Ključne riječi: mit, arhetip, kolektivno nesvjesno

 

Abstract: Myths are stories that have captured people's attention for thousands of years. Given the large number of people who are interested in myths, there are various explanations for why myths were created. One of the most famous explanations is that of Carl Gustav Jung. Jung believed that myths are a reflection of a part of human mind called collective unconscious. There are various archetypes in the collective unconscious, and it is assumed that myths, common stories in different cultures with universal characters and themes, are the expression of archetypal images. By means of archetypes, that is, the common content of the mind, through myths, all people transcend space and time and touch the eternal part of a human being. The aim of this paper is to explain the relevancy of the myth regardless of space and time using the theory of archetypes and virtue ethics. Furthermore, the goal of this paper is to also point out that awareness of the connection between myth, archetype and virtue ethics can lead to a transformation of consciousness.

Key words: myth, archetype, collective unconsciousness

 

 

¹ Carl Gustav Jung, The Archetypes and The Collective Unconscious, (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1981). 42.

² Carl Gustav Jung, The Collected Works of C.G. Jung: Symbols of Transformation Vol. 5 (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1967), 235-236.

³ S obzirom na postojanje više verzija priča o shizofrenom pacijentu postoje naznake da je Jung izmislio spomenutu priču. Za detaljniji prikaz priče shizofrenog pacijenta kao izmišljene čitatelja upućujem na djelo Richarda Wolina pod nazivom The Seduction of Unreason: The Intellectual Romance with Fascism from Nietzsche to Postmedrnism (Vol. 2).

⁴ Joseph Campbell, Junak s tisuću lica (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2009), 41.

⁵ Carl Gustav Jung, The Collected Works of C.G. Jung: The Archetypes and The Collective Unconscious. Vol. 9

(Princeton, NJ: Princeton University Press, 1981), 82-83.

⁶ Jung, 1981, 255-257.

⁷ Jung, 1981, 75.

⁸ Jung, 1981, 123.

⁹ Jung, 1981, 154-156.

¹⁰ Jung, 1981, 158-160.

¹¹ Carl Gustav Jung, The Collected Works of C.G. Jung: Aion: Researches into the Phenomenology of the Self. Vol.

9. (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1959.) 123-125.

¹² Solomon Feferman, On Formally Undecidable Propositions of Principia Mathematica and Related Systems I

(Oxford: Oxford University Press, 1986.), 144.

¹³ Borna Jalšenjak i Kristijan Krkač. Poslovna etika, korporacijska društvena odgovornost i održivost (Zagreb: MATE d.o.o., 2016), 32.

 

4.  Literatura

 

Campbell, Joseph. Junak s tisuću lica. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2009.

Jalšenjak, Borna i Krkač Kristijan. Poslovna etika, korporacijska društvena odgovornost i održivost. Zagreb, MATE d.o.o., 2016.

Jung, Carl Gustav. The Collected Works of C.G. Jung: Aion: Researches into the Phenomenology of the Self. Vol. 9. Princeton, NJ: Princeton University Press, 1959.

Jung, Carl Gustav. The Collected Works of C.G. Jung: Symbols of Transformation Vol. 5. Princeton, NJ: Princeton University Press, 1967.

Jung, Carl Gustav. The Collected Works of C.G. Jung: The Archetypes and The Collective Unconscious. Vol. 9. Princeton, NJ: Princeton University Press, 1981.

Feferman, Solomon. On Formally Undecidable Propositions of Principia Mathematica and Related Systems I. Oxford: Oxford University Press, 1986.