Željko Komšić zasigurno je jedan od najkontroverznijih političara na bosansko-hercegovačkoj sceni. Prezren od Hrvata i omiljen među Bošnjacima, Komšić postaje simbol razdora i sve snažnijih tenzija na hrvatsko-bošnjačkoj relaciji. Pišući i govoreći o Željku Komšiću, Nino Raspudić nazvao ga je šovinistom, a njegovu politiku šovinističkom jer ona u suštini ne priznaje postojanje hrvatskog naroda u BiH. Komšić i sam nerijetko izjavljuje kako se zalaže za centraliziranu Bosnu i Hercegovinu bez konstitutivnih naroda te smatra da Hrvati ne bi trebali biti u mogućnosti konzumirati politička prava koja su im, dejtonskim ustavom kao konstitutivnom narodu, zagarantirana.

Razmišljajući o toj tezi, koja Komšićevo djelovanje poistovjećuje sa šovinizmom, primijetio sam da riječ šovinizam ne uspijeva u potpunosti obuhvatiti društveno-političke posljedice Komšićeva djelovanja. Komšićeva politika nije politika samo jednog čovjeka. To je cijeli konglomerat različitih aktivnosti koje na različite načine provode različiti ljudi, a čiji je krajnji cilj identitetska i politička eutanazija Hrvata. Željko Komšić samo je najpoznatije lice, cinici bi rekli prva misica, politike koja Hrvate u BiH gura ne samo do ruba, već i preko njega. Imajući na umu da je Željko Komšić najprepoznatljivije lice političke ideologije čiji je krajnji cilj marginalizacija Hrvata, odlučio sam cijelu ideologiju nazvati njegovim imenom. Spajanjem riječi šovinizam i Komšićeva prezimena stvorio sam novu riječ: komšovinizam. Komšovinizam kao pojam izuzetno je zahvalan zašto što nam omogućava da ga na lagan i precizan način primijenimo na sve one koji se zalažu za političku marginalizaciju Hrvata. Takve ljude od sada slobodno možemo nazvati komšovinistima. Komšovinizam kao ideologija jedna je od najsnažnijih i najprisutnijih političkih ideologija na bosansko-hercegovačkoj političkoj i medijskoj sceni, a komšovinista kao sljedbenika te ideologije ima posvuda, od političkog i medijskog centra do krajnje, medijske i političke, ljevice i desnice. Kako bismo objasnili što komšovinizam označava, najbolje ga je pojasniti kroz konkretne primjere.

Željko Komšić, predstavnik Bošnjaka u Predsjedništvu BiH

Kako komšovinizam u praksi izgleda najbolje se može vidjeti u intervjuu koji se na N1 odvio prije osam mjeseci. U tom intervjuu Željko Komšić kratkotrajnom nepažnjom, koja je ostala zabilježena okom kamere, pokazuje svoje pravo lice i priznaje da sebe smatra bošnjačkim predstavnikom u Predsjedništvu BiH. Razgovarajući o Bakirovu podbačaju na izborima za Predsjedništvo, novinarka Amela Burdžović, i sama jedna od istaknutijih komšovinista, u formi pitanja zaključuje da je desničar Bakir izgubio, a ljevičar Bećirović pobijedio te tu činjenicu iznosi Komšiću: „Po principu po prvi puta na poziciji člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda imamo jednog ljevičara uslovno rečeno“. Na ovu tezu Komšić, pomalo iznenađen, pokazuje suštinu svoje komšovinističke ideologije te nesmotreno, ali iskreno, odgovara sljedeće: „Pa bio sam i ja eto nekada…bio.“^[1] Na što ga novinarka brzo prekida i govori mu da nije bio iz reda Bošnjaka. Komšić sav uznemiren i šokiran priznanjem pred kamerama da sebe doživljava predstavnikom Bošnjaka odgovara: „Aha, da da aha, nisam bio bošnjačkog naroda“. Ova kratka epizoda u kojoj se Komšić ljuti zbog toga što se Bećirovića percipira kao prvog bošnjačkog ljevičara u Predsjedništvu i tek naknadna spoznaja da je upravo sebe razotkrio kao drugog bošnjačkog člana predsjedništva pokazuju suštinu komšovinističke ideologije. Potvrdu onoga što svi znamo, a to je da Bošnjaci svojim glasovima biraju Komšića, dao je Bakir Izetbegović gostujući na istoj N1 televiziji kod još jednog istaknutog komšovinista, novinara Amira Zukića. U tome intervjuu koji se odvio prije četiri mjeseca, Bakir je priznao kako je izgubio na izborima za Predsjedništvo jer SDA više nema kapacitet birati dva člana predsjedništva. Bakir u tom intervjuu navodi da stranka SDA uvijek na izborima ima bolji rezultat od kandidata za Predsjedništvo koji dolazi iz reda navedene stranke. Kako bi objasnio svoj gubitak na izborima za predsjedništvo Bakir navodi sljedeće: „Mislim je to to što su ljudi snažno glasali za Komšića.“ Na to ga voditelj prekida i pita: „Zar mislite da je Komšić dobio glasove SDA?“ na što Bakir odgovara: „Komšić je dobio dva i pol puta više od vlastite stranke. Dva i pol puta! Iz straha, da se napravi spreg Čović-Dodik i njihovi predstavnici u Predsjedništvu. I tu je vjerojatno nekih tridesetak hiljada glasova otišlo“. Nakon ovoga novinar postavlja pitanje je li SDA davala upute svojim glasačima da glasaju za Željka Komšića. Bakir to poprilično nevješto pokušava demantirati: „Ne, Ne! Ali sam ja često čuo da je čovjek rekao ja ću za Bakira, a rekao sam Radmomi (vjerojatno ženi od čovjeka) da ona glasa za Komšića. Takve sam stvari čuo. Koliko je toga bilo ne znam, ali pretpostavljam da jest.“^[2]

Time je direktno priznao da SDA svojim glasovima podupire komšovinističku ideologiju i bira umjesto Hrvata hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Ovime se potvrđuje da komšovinizam nije samo politička platforma koju formira i provodi Željko Komšić i njegova stranka Demokratskog fronta. On je samo prvi maneken komšovinizma, ali suštinski komšovinizam provode gotovo sve stranke sa bošnjačkim predznakom na čelu sa stožernom i najjačom bošnjačkom strankom, a to je SDA.

Komšovinizam kao proces nestajanja Hrvata i stvaranja Bosanaca i Hercegovaca

Na početku teksta spomenuo sam da je Nino Raspudić Željka Komšića okarakterizirao šovinistom jer svojim djelovanjem dovodi u pitanje političku, ali i nacionalnu egzistenciju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Da Raspudić nije puno pogriješio u vezi Komšića te da je krajnji cilj komšovinističke ideologije politički i identitetski nestanak Hrvata, potvrđuje najnoviji trend stvaranja i nametanja bosanskog i hercegovačkog nacionalnog identiteta. Naime, u zadnjih se nekoliko godina poprilično snažno promovira trend nestanka ili, kako bi se u BiH reklo, „prevazilaženja“ etničko-plemenskih odrednica koje postoje među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima i stvaranje jedinstvene i integralne bosanske i hercegovačke nacije. Zanimljivo je kako ovaj ideološki konstrukt dolazi isključivo iz bošnjačke političko-intelektualne zajednice i snažno korespondira s komšovinističkom ideologijom. Narodski rečeno, što si glasniji komšovinist, to si veći Bosanac i Hercegovac. Još jedna zanimljivost jest to što bi u tom bosanskom „melting potu“ izgleda trebali nestati samo Srbi i Hrvati. Bošnjaci u startu tvrde da gotovo da i ne postoji identitetska razlika između Bošnjaka i Bosanaca i Hercegovaca te se često i koristi sintagma Bošnjaci=Bosanci. U političko-identitetskom smislu nova bosanska i hercegovačka nacija u potpunosti se poistovjećuje sa Bošnjacima što nas dovodi do sljedećeg zaključka. Nacija Bosanaca i Hercegovaca obuhvatila bi i utopila imena sve tri nacionalne skupine u BiH te bi Hrvati, Srbi i Bošnjaci nestali, a umjesto njih nastali bi Bosanci i Hercegovci. U identitetskom smislu Srbi i Hrvati trebali bi se odreći svoje nacionalne kulture, dok bi Bošnjaci svoju kulturu očuvali i kroz novu naciju Bosanaca i Hercegovaca i svoju kulturu i identitet nametnuli Hrvatima i Srbima. Ponovno narodski rečeno, hrvatski i srpski identitet treba nestati te svi trebaju prihvatiti bošnjački identitet koji se, doduše, neće zvati bošnjačkim već bosansko-hercegovačkim imenom. Da je ovaj proces u punom zamahu pokazuju sljedeći primjeri. Gostujući na Radioteleviziji Bosne i Hercegovine Haris Zahiragić, mladi lav SDA i jedan od najbližih suradnika Bakira Izetbegovića izjavio je sljedeće: „S time u vezi SDA mora biti i bošnjačka i bosansko hercegovačka stranka. Ja smatram da su ti pojmovi vrlo pomireni. Ja čak, ako ćete me pitati, smatram ih sinonimima jer bošnjaštvo kao pojam je starije od Hercegovine kao pojma. Kada je bila samo Bosna bez Hercegovine u historijskom kontekstu svi su ovdje bili Bošnjaci bez obzira na vjeroispovijest. Kasnije djelovanjem „Napretka“, „Preporoda“, Kraljevine Jugoslavije, kasnije SHS pa NDH pa komunističke Jugoslavije nekako su se katolici i pravoslavni srbizirali i hrvatizirali, što je njihovo pravo, ja im to uopšte ne branim…“^[3] Ova posljednja Zahiragićeva konstatacija da nikome ne brani da se nacionalno izjašnjava kako želi predstavlja samo smokvin list koji nevješto prekriva činjenicu da se SDA zalaže za rastakanje srpskog i hrvatskog identiteta te stvaranje nove bosansko-hercegovačke nacije.

Osim među političarima, komšovinistička ideologija, čiji je krajnji cilj nestanak hrvatskog identiteta u BiH, izuzetno je rasprostranjena i među bošnjačkim akademicima. Rusmir Mahmutćehajić zasigurno jest jedan on najvećih i najcjenjenijih akademika unutar bošnjačkog korpusa. Snažno prisustvo komšovinističke ideologije možemo detektirati u njegovoj tezi o postojanju muslimana bosanskog naroda. On time ne samo da oduzima Bošnjacima njihov nacionalni identitet, već dovodi u pitanje i identitet Hrvata i Srba sugerirajući da postoje katolici bosanskog naroda i pravoslavci bosanskog naroda.

No akademski komšovinizam ne prestaje ovdje. Njegov nastavak mogli smo vidjeti u intervjuu Suada Kurtćehajića koji se također odvio na „FaceTV-u“. U svojem izlaganju Kurtćehajić je predstavio svoju tezu o bosanstvu i bošnjaštvu. U svojem predstavljanju ideje o bosanstvu i bošnjaštvu akademik Kurtćehajić pokušao je komšovinističkoj ideologiji dati utemeljenje u povijesnim zbivanjima na području Bosne i Hercegovine. On navodi sljedeće: „U srednjem vijeku koristi se termin Bošnjani ili dobri Bošnjani za stanovnike Bosne i Hercegovine. Tvrtko II Tvrtković je 1425. godine prvi puta upotrijebio pojam Bošnjak, ali taj termin je bio potpuno marginaliziran, znači Bošnjan je bio dominantan termin u srednjem vijeku. Dolaskom Osmanlija i njihove lingvistike ponovo nastaje termin Bošnjak i bio je odrednica za sve one koji su živjeli na prostoru Bosanskog pašaluka, kasnije Bosanskog vilajeta. Imate zapise Garašanina i Matice srpske da u Bosni žive Bošnjaci muhamedanci, pravoslavci i katolici. Bošnjaci su bili jedinstveno tkivo. Kasnije se to razgradilo. Srpska svijest je gledala da u Sarajevu dobije pravoslavce za srpstvo i to je bilo dolaskom svećenika Bogoljuba Petranovića koji je 1862. godine došao u Sarajevo. Odmah nakon toga su iz Zagreba poslali Božića Klementa da kroatizira Bošnjake katolike. Ako pogledate ovu katedralu u Sarajevu, mislim hiljadu osamsto osamdeset i neke, u vrijeme Austro-Ugarske ona je napravljena, piše ovu katedralu podižu Bošnjaci katolici… Ne smijemo dozvoliti da se narodi i nacija izjednače. To je bilo izjednačavanje u komunizmu. Nacija je pripadnost državi. Zato se zovu Ujedinjene nacije. Ne zovu se ujedinjeni narodi. Švicarska ima jednu naciju i to je švicarska nacija, a ima narode čija su imena Retoromani, Talijani, Nijemci, Francuzi. Oni su svjesni toga. Amerikanci imaju nekoliko stotina naroda, ali jednu američku naciju… Nacija može biti samo jedna. Ona je u pravom smislu riječi bosansko-hercegovačka, ali je vrlo nezgrapna za izgovoriti. Termin koji je puno bolje pripadajući je Bosanac.“^[4] U nastavku svoga izlaganja akademik tvrdi kako pojam bosanstva apsorbira pojam hercegovstva. Ovaj dio intervjua završava sa novinarovim vapajem: „Akademiče, hajmo mi svi biti Bosanci.“

Što je komšovinizam donio Bosni i Hercegovini?

Odgovor na prethodno postavljano pitanje poprilično je jednostavan. Komšovinizam Bosni i Hercegovini ne donosi ništa. Otkako je komšovinizam postao jedna od najprisutnijih ideologija na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni, odnosi Hrvata i Bošnjaka doživjeli su nezapamćenu krizu. Komšovinizam Bošnjacima nije osigurao nove snažne pozicije i nije uvjerio ili natjerao Hrvate da prihvate bošnjačku viziju budućnosti BiH, štoviše, imao je upravo suprotan efekt. Komšovinizam je odvojio gotovo sve Hrvate u BiH od Bošnjaka i paradoksalno ih približio Srbima i Republici Srpskoj. Da ovo nije pusto naklapanje i netočna teza svjedoče sve snažnije poruke koje dolaze iz američke ambasade u BiH, a koje idu smjeru pokušaja ponovnog uspostavljanja dobrih odnosa između Bošnjaka i Hrvata.

Na kraju, osvrnimo se na direktni derivat komšovinizma, a to je ideja stvaranja jedne bosansko-hercegovačke nacije. Ova ideja doživjela je pravi debakl i nitko osim Bošnjaka nije stao uz nju. Srbima i Hrvatima ne pada na pamet odreći se svojih nacionalnih i političkih prava, a komšovinistička ideologija, koja Hrvate pokušava pomesti po podu, pokazuje na što bi se bosanstvo i hercegovstvo na kraju svelo. U krajnjem slučaju, onaj tko dobro razumije BiH mogao bi se zapitati što uopće znači biti Bosancem i Hercegovcem. Je li pravi Bosanac i Hercegovac onaj tko je 1991. godine smatrao da JNA ima pravo razoriti selo Ravno koje se nalazi u Hercegovini govoreći da to nije rat u kojemu bi Bosna i Hercegovina trebala sudjelovati (kao što je govorio Alija Izetbegović) ili je pravi Bosanac i Hercegovac onaj tko se suprotstavio Alijinoj pasivnosti i razornom djelovanju JNA te branio Ravno po cijenu vlastita života? Za kraj, konstatirat ću da je komšovinizam ideologija zbog koje najviše ispaštaju Hrvati, ali koja dugoročno najviše šteti Bošnjacima te se nadam da će Bošnjaci to uvidjeti prije nego postane prekasno.    

 Mišljenja izražena u blogovima nisu nužno stavovi uredništva i udruge .

^[1] https://www.youtube.com/watch?v=SERIr6HNG7A Komšićevu izjavu možete vidjeti na ovom linku u 24:13 minuti

^[2] https://www.youtube.com/watch?v=_Ve7jUPw5yQ&t=1747s Bakitovu izjavu možete vidjeti na ovom linku u 28:00 minuti.

^[3] https://www.youtube.com/watch?v=XXm0-N4s9l8&t=913s Zahiragićevu izjavu možete vidjeti na ovom linku u 15:00 minuti

^[4] https://www.youtube.com/watch?v=62WVhgumi94&t=3969s izjavu akademika Kurtćehajića možete vidjeti na ovom linku od 105. minute.