Rat u Ukrajini izbio je krajem veljače 2022. godine. U ovome trenutku rat traje već skoro mjesec dana, a završetak sukoba nije ni na vidiku. Ne znamo kada će rat završiti, ali sigurno je da će političke i geopolitičke posljedice biti kolosalnih razmjera. U ovom tekstu pozabavit ćemo se upravo tim posljedicama. 

Je li se napad Rusije mogao predvidjeti?

U prvim danima rata ovo je zasigurno bilo jedno od najčešće postavljanih pitanja. Brojni vojni i geopolitički  stručnjaci smatrali su kako neće doći do ruskog napada. Na kraju su se njihova predviđanja pokazala potpuno pogrešnim. Napad Rusije na Ukrajinu apsolutno se mogao i trebao predvidjeti. Štoviše, Rusija je od 2014. godine jasno i nedvosmisleno komunicirala da do napada može doći. Iz ruskog vojnog i političkog vrha sustavno i neskriveno je naglašavano da Ukrajina ne smije biti dio zapadnog političkog i vojnog sustava. Predsjednik Janukovič, koji je nakon majdanskih prosvjeda zbačen s vlasti, pokušavao je zaustaviti približavanje Ukrajine Europi. Odbio je potpisati Sporazum o suradnji s Europskom unijom te naglasio kako političko i gospodarsko vezanje Ukrajine za Europu ide na štetu Ukrajini. Kao kompenzaciju za odbijanje daljnjeg približavanja prema EU, Moskva mu je obećala ekonomsku pomoć od nekoliko milijardi eura te nastavak sve tješnje političke i gospodarske suradnje. Moskva je u tome trenutku mislila da je odnijela konačnu pobjedu u Ukrajini te da je Ukrajinu zauvijek vezala za sebe. Padom Janukoviča u Moskvi dolazi do šoka koji rezultira aneksijom Krima i pokretanjem pobune na istoku Ukrajine. Pobuna se pretvorila u rat koji je okončan Minskim sporazumima. Rusija je tim sporazumima osigurala federalizaciju Ukrajine i stvaranje ruske Republike Srpske na ukrajinskom teritoriju. Federalizacija Ukrajine, koja bi onemogućila da bez ruskog odobrenja ta zemlja nastavi put prema NATO-u i EU, bila je minimum minimuma na koji je Moskva mogla pristati. Ispod toga se, iz perspektive Moskve, nije moglo. No Minski sporazumi nikada nisu provedeni, Ukrajina nije federalizirana, Moskva nije ostvarila svoje ciljeve i od toga trenutka samo se čeka pogodno vrijeme za napad i povod koji bi to omogućio.  Da je napad nakon propadanja Minskih sporazuma bio samo pitanje vremena, pokazuje više događaja. U propagandnom videu, koji je 2019. godine objavljen prilikom predstavljanja novog ruskog oružja, bilo je jasno u kojem smjeru stvar ide. Propagandni video traje oko osam minuta i, vjerovali ili ne, većinu vremena zapravo uopće ne govori o novom oružju. Veći dio vremena govori se o širenju NATO-a, lažnim obećanjima kojima je zapad garantirao Rusiji da se neće širiti na istok pa je obmanuo te o egzistencijalnoj ugrozi koju NATO predstavlja za Rusiju. Poruka videa bila je jasna, a ona je glasila: ako se još neka zemlja približi priključenju u NATO (čitajte između redaka Ukrajina), Rusija će vojno reagirati. Da se vrijeme vojne intervencije približava, postalo je bjelodano nakon što je Rusija razmjestila svoju vojsku uz ukrajinske granice. Velike vojne vježbe, koje su dovele rusku vojsku na granice, prvi su put održane u travnju 2021. godine, a ove godine bile su ponovljene. Iz Rusije se komuniciralo kako su to samo vojni manevri koji služe provjeravanju stanja u vojsci, ali između redaka moglo se pročitati da je prava namjera tih vojnih manevara bila natjerati ukrajinske vlasti da provedu Minske sporazume i da odustanu od ideje vojnog osvajanja Donjecka i Luhanska, te tako ostvarivanja suvereniteta na svom teritoriju. Kao očajnički pokušaj Moskve da Ukrajinu i Zapad zaplaši, poslužile su ovogodišnje vojne vježbe koje su počele u prosincu 2021. godine. Moskva je tada tražila povlačenje NATO-a na granice iz 1997. godine i garanciju kako do novoga proširenja NATO-a neće doći. Te garancije morale su biti dane pismeno. Usmeni dogovori nisu dolazili u obzir. Nakon što je to odbijeno, situacija je bila na korak do rata. Postalo mi je jasno da će vojni sukob izbiti u nadolazećim danima nakon što se u ruskim medijima pojavila vijest kako ruska vojska provodi vojnu vježbu u kojoj sudjeluju nuklearne snage, a vježbu nadgleda Vladimir Putin osobno. Nakon što i takvo direktno pokazivanje nuklearnih mišića nije dovelo do ostvarenja ruskih zahtjeva, rat je bio samo pitanje dana. 

Što će se dogoditi s Rusijom? 

Rusija je ovim ratom osramoćena. Njezina vojska pokazala se kao tigar od papira. Prije godinu dana većina ljudi u Europi smatrala je da moćna ruska armija može pregaziti Europu i u par dana doći do Berlina. Danas vidimo da ne može pobijediti ni Ukrajinu. Ruski utjecaj i ugled u svijetu strahovito je pao. Nitko više Rusiju ne smatra onako snažnom i ozbiljnom zemljom kao što je su smatrali samo par mjeseci prije. Vladimir Putin nalazi se u iznimno nezavidnoj situaciji. On je u Rusiji predstavljen kao spasitelj nacije. Iako je ekonomski uspio spasiti Rusiju od propasti i podići je s koljena (to se najbolje vidi po prosječnoj očekivanoj životnoj dobi koja je za vrijeme Putina narasla sa 66 na 73 godine), Rusija i dalje ima brojne ekonomske probleme. Putin nikada svoju vlast nije predstavljao kao vrijeme u kojemu dolazi do ekonomskog i društvenog blagostanja. On je sebe prikazivao kao nekoga tko je spriječio ekonomsko posrtanje, a vojnu i političku moć Rusije uzdignuo je na razinu SSSR-a. Danas kada vidimo da je nepobjediva ruska vojska zapravo blijeda sjena onoga za što se predstavljala, Putin ulazi u velike probleme. Sve više ljudi sumnja u njegovu nepogrješivost, genijalnost i gotovo mesijansku funkciju spasitelja ruskog naroda. Ako ovome dodamo činjenicu da se ratni ciljevi u Ukrajini apsolutno nisu ostvarili, situacija po Rusiju i Putina postaje sve gora. Rusija je u ovom trenutku ekonomski potpuno odsječena od Zapada s mogućnošću da ovakvo stanje potraje godinama, a možda i desetljećima. Do ekonomskog osiromašenja zasigurno će doći, a ruska privreda sve će više u tehničkom smislu zaostajati za Zapadom. Jedino što je trenutno utješno za Rusiju jest činjenica da joj Kina, Indija i dominantni ostatak Azije nisu uveli sankcije te se Rusija može politički i ekonomski orijentirati na Aziju. Priče o Putinovom padu s vlasti za sada su u sferi znanstvene fantastike, ali ako ruska vojska iz Ukrajine izađe kao poražena strana, onda su mu dani na vlasti odbrojani. Gubitak rata znači i Putinov gubitak vlasti. 

Što će se dogoditi s Ukrajinom?

U ovome trenutku nitko ne može predvidjeti kakva je sudbina Ukrajine. Ona može nastaviti egzistirati u sadašnjim granicama koje neće obuhvaćati Donjeck, Luhansk i Krim. Može nastaviti postojati kao suverena zemlja umanjena za teritorij koji su Rusi osvojili i koji će u daljnjem nastavku rata eventualno osvojiti, može nastaviti postojati kao zemlja s trenutnom vladom (što je sve izvjesnije) ili joj se može dogoditi pad Kijeva i instaliranje proruske vlade (u ovome trenutku to je gotovo nezamislivo). Ono što bih potpuno isključio kao mogućnost je povratak Krima pod vlast Ukrajine i povratak Donjecka i Luhanska bez široke autonomije koja bi bila na razini postojanja države u državi.  Ono što je također izvjesno jest da će Ukrajina biti razorena zemlja koja se desetljećima, a možda i nikada neće vratiti na onu razinu infrastrukturne razvijenosti koju je imala početkom 2022. godine. 

Postoji li mogućnost izbijanja nuklearnog rata?

Nuklearni rat posljednja je opcija i svi će je pokušati izbjeći. Do izbijanja nuklearnog rata može doći u  sljedećim situacijama: ako Rusija napadne neku zemlju koja je članica NATO-a, ako se NATO aktivno uključi u rat u Ukrajini te ako netko napadne Rusiju i ruski teritorij. Prije izbijanja općeg nuklearnog rata vjerojatno bi se koristilo manje taktičko nuklearno oružje, ali vjerojatno je da bi situacija brzo eskalirala. Ovdje treba imati na umu da bi se nuklearni rat dominantno vodio u Europi i da bi Europa kao kontinent nestala. Rusija bi pretrpjela ogromne gubitke uz potpuno brisanje s lica zemlje europskog dijela Rusije. Pitanje je kako bi se u ovome ratu provele Sjedinjene Američke Države i bi li se nuklearni sukob intenzitetom koji bi nastao u Europi prelio i na njih.  Smatram kako bi Sjedinjene Američke Države nastavile funkcionirati kao do sada i da ne bi došlo do njihovog potpunog uništenja. 

Ovdje završavamo prvi dio analize rata u Ukrajini. U daljnjim tekstovima bavit ćemo se načinom na koji su velike svjetske sile pristupile ovome ratu.