AFERA “TRAM 11”
Hrvatska estrada je od početka 2000-ih godina obilježena nasrtajima političke, medijske kulturne ljevice na slobodu stvaralaštva i umjetničkog izražavanja. Tu se prije svega ističe primjer afera nastalih oko lika i djela Marka Perkovića Thompsona koji u sukobu s ljevicom nije izgubio, ali i dalje je meta progona i cenzure. Najbolje tome svjedoči činjenica da je njegove hitove praktički nemoguće čuti na najvećim hrvatskim radijskim postajama iako je jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji može napuniti Maksimir i Poljud, pa čak ni na radijskim postajama koji se hvale da puštaju najbolju domaću glazbu. No, unatoč nemoći da ga se zaustavi, da se zabrane Čavoglave i njegova nacionala hard rock epika s elementima folklorne glazbe, ljevica bi odmahnula rukom tvrdeći da je to ionako seljački pjevač koji nastupa za seljake zadovoljavajući tako vlastiti urbani snobizam i vlastite neuspjehe u kulturnom ratu kojeg već godinama vode protiv Thompsona i njegove publike.
Novi album rap dvojica “Tram 11” naslova “1 i 1” je odjeknuo u hrvatskom javnom prostoru zbog politički nekoretnih stihova i postali su prva velika žrtva woke ljevice i kulture otkazivanja zbog navodne srbofobije, jugofobije, homofobije i inih izmišljenih pojmova koji u svojoj svrsi ne služe kao alati suzbijanja mržnje, već kao ideološke toljage duginih boljševika kad obilježavaju svoje neprijatelje. Stihovi “Trama 11” koliko god bili neukusni za profinjeno SJW uho prosječnom Hrvatu predstavljaju istinu koju svakodnevno živi i promatra na ulicama gradova, u Vukovaru, Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, koju promatra na televiziji i portalima. Iako je u samom smislu rap glazbe bunotvništvo politička nekorektnost, psovanje, jezik ulice i seksizam, sada ih ta ista surovost rapa šokira. No, ne poradi surovosti same već zbog nacionaln(istički)og prizvuka i poruke. Pjesma Generala Woo-a “Zašto sada šutite” izgleda nije bila toliko gruba za nježne uši hrvatskih pahuljica, iako se tada na tapetu uz tada aktualnog predsjednika Josipovića, našli papa, Tuđman, Šušak i Pavelić i vrh HDZ-a, te se nije diralo u feminizam, LGBT ideologiju, woke ideologiju i jugoslavensko - srbijansko divljanje po Hrvatskoj koje već ulazi u 104. godinu. Čak ni klasici američkog rapa i hip-hopa nisu toliko skandalozni iako su riječi bitch, slut, faggot, i slični sastavni dio stvaralčkog vokabulara. Dodatni udarac za ljevicu jest to što su autori ovih stihova urbani tipovi, kao što su i oni sami, koji bi po njihovom skučenom umu i pogledu na svijet trebali dijeliti njihove vrijednosti. Ne radi se tu o branitelju iz Čavoglava, nego o dečkima s vrućeg zagrebačkog asfalta koji bi po njima automatizmom trebali prihvatiti dugin svijet u kojem će biti mjesta i za sve seksualne manjine, ratne zločince srpske nacionalnosti, partizane, boljševike i sve ostale koji nisu Hrvati svjesni svog kulturnog i nacionalnog identiteta.
Prvenstveno, naglašavam kako nisam obožavatelj rap i hip-hop glazbe, osim nekih hitova koji mi se povremeno svide i koji mi se vrte po playlisti. Isto tako, “Tram 11” sam površno slušao, možda najveće hitove poput “Kaj ima lima'' i “Hrvatski velikani”, “Vrućina gradskog asfalta”, kao i u biti sve druge domaće i strane reprere. U trenutku pisanja ovog članka, ističem kako još uvijek preslušavam aktualni “Jedan i jedan”, no u ovom trenutu ne vidim ništa sporno. Četnici bez brade, svaki Hrvat je svjestan da ih ima u naseljima, gradovima, pa i visokoj politici. Seksizam? U čemu ga točno iščitavaju, u stihovima o Lidiji Bačić i Maji Šuput? Zar nije poanta njihovog stila da ih muškarci gledaju? Je li mehaničar kupuje kalendar sa zgodnim pjevačicama da se intelektualno i kulturno uzdiže dok gleda njene obline ili da potvrdi status fizikalca i alfa mužjaka svojim mušterijama od kojih su upravo muškarci ti koji će se zadržati u radionici, prokomentirati problem na vozilu i kalendar Lidije Bačić. LGBT aktivizam? Postoji, agresivan je, nametnut u obrazovnom sustavu suvremenog zapada i anulira dosadašnje vrijednosti u kojima je hrvatski narod nastao i odgojen. Mit o Jasenovcu? Da, postoji kao i drugi antifa mitovi još od 1945. Pa i godinu dvije ranije. Jesam li čuo negaciju ustaških zločina. Iskreno ne. Ono što mi je upalo u oko, a što se ne komentira jest sudjelovanje repera iz Srbije i susjednih država, i sudjelovanje Setta, dio hip-hop dvojica “Krankšvester” koji promiču ljevičarske i liberalne stavove i vrijednosti, a stihovi pjesama poput “Zli kurac”, “Kruti”, “Ružne ribe jebu se ko zmajevi” bi također zaparali nježne uši feminističkih arbitera lijepoga i dozvoljenog. No, ako ljevičarima i Srbima koji su surađivali na albumu, stihovi Woo-a i Targeta nisu bili razlog za otkazivanje suradnje zašto jesu “Menartu”. Najsramotnije se u cijeloj situaciji ponijela kuća “Menart”, koja je zbog pritiska tko zna koga raskinula ugovor s Tramovcima kojima od svega srca preporučam tužbu i parnični postupak u kojem će uspjeti. Naime, dobar dio mainstream medija je pohvalio album, a kritike su dali marginalni ljevičarski portali specijalizirani za glazbu, kao i notorne jugosprske “Novosti” i jedini mainstream medij “Index”. Pa se pitam tko ih je to tako moćan nagazio? Kukavičluk ljudi iz “Menarta” je primjer koji treba isticati kao primjer kako se ne treba ponašati prema poslovnim partnerima i prijateljima. Posebno u situaciji gdje su sigurno pročitali tekstove, slušali sirovi materijal, sugerirali promjene u glazbenom aranžmanu i kad su potpisali ugovor. Da drugi glazbenici koji surađuju s navedenom kućom imaju imalo kolegijalnosti do kraja mjeseca bi otkazali sve daljnje suradnje. Jer danas Woo i Target, sutra oni. Naposljetku, ovog teksta čestitam Tramovcima na hrabrosti i držanju jer su primjer mladima, odraslima, starima, školovanima i neškolovanima, umjetnicima i majstorima i svima koji drže do vlastitog integriteta. Većina velikih domoljuba, da se nađe u ovakvoj situaciji, bi sutra na profilu društvene mreže objavili tragičnu i mučnu poruku isprike kojom ne bi postali dio duginog svijeta, ali bi zato pljunuli na svoje birače. Sjetite se Thompsona, ali i Vice Vukova, čovjeka koji je prije pedeset godina radi svojih stavova i svog moralnog integriteta i hrvatstva žrtvovao karijeru i odabrao egzil. Dečki kapa do poda i držite se, jer najteže je biti usamljeni glas vapijućeg u pustinji.