Acta non verba

Vjerojatno je svima poznata ova izreka na latinskom jeziku iz podnaslova, odnosno vrlo je malen broj ljudi koji ju nisu negdje, nekom prilikom bez obzira učili latinski ili ne, čuli i razumjeli. No svejedno ćemo ponoviti njeno značenje, a to je "Djela, ne riječi". Ovo je uvertira u percepciju današnjega hrvatskoga društva, koje svoju stvarnost doživljava upravo suprotno od navedene izreke. Tako je pomodnome Hrvatu bitno jedino ono što je trendu i jedino ono što se događa u aktualnome trenutku, bez obzira na uzroke i posljedice. Shodno tome imamo vlastodršce takve kakvi jesu, a stoga i domovinu takvu kakva jest, što ne bi bilo žalosno ili u najblažu ruku problematično da jednom nije položena žrtva.

Ne bi bio problem i ne bi se toliko ozbiljno doživljavala cjelokupna situacija stanja u društvu da se nisu u 90-tima pojavljivali Divovi, gromade od ljudi, koji su polagali jedan za drugim živote na oltar Domovine. Ti ljudi nisu išli kao muhe bez glave, već su se borili za ideal slobodne, neovisne i neokaljane Domovine. A učinak njihove neizmjerne i nevjerojatne žrtve jednostavno je nestao te nažalost za Hrvatsku zbilju, postao samo povijest.

U ovom aktualnom vremenu u kojem živimo nije baš najprirodnije pričati o ovim ljudima i općenito o idealima, pogotovo idealima domoljublja,rodoljublja i onome još uzvišenijem poput kršćanske vjere. Dakle, stvarima koje nas određuju i grade u jednu cjelokupnu osobu. Jer nije baš ugodno pričati ali što je bitnije i živjeti spomenute ideale, jer oni traže od nas da se dajemo, da poštujemo, da volimo ali bez da tražimo išta za uzvrat. Ponavljam, ljubiti svoje bližnje, ljubiti svoj rod a znati prihvatiti činjenicu da svime vodi i upravlja jedan živi trojedini Bog, kojemu treba hvalu prikazivati svojim životom svaki dan.

E da, sada će vjerojatno većina onih koji čitaju odustati. Jer "danas" spominjati vjeru i život po Božjoj riječi jednostavno nije u skladu s egoističko-narcisoidnom uvriježenom percepcijom poimanja života. Kako se nadovezuje domoljublje i vjera jedno na drugo, bar Hrvatskome puku ne bi trebalo biti nejasno. Tisuće su padale po onoj što je Krist rekao "nema veće ljubavi nego kad daš život za prijatelja" dakle u našoj povijesti se doslovno po ovim riječima polagao život za druge iz ljubavi i nesebičnosti. Prije svega u ovom vremenu ne treba ginuti fizički za nekoga ali se može na druge načine pokazati ta ljubav. Jednostavno u činjenici da se komuniciraju samo istinite stvari. Da se o važnim stvarima govori samo istina. Da nije problem reći "car je gol", već jednostavno izgovoriti to što vidiš. Otvorio sam priču latinskom izrekom djela, ne riječi ali u ovome slučaju mora se početi odnekuda, a to su riječi koji moraju biti istina ne klevetanje, kako bi na osnovu njih nastala djela koja će se kristalizirati u daljnje dobro.

Modus Vivendi

Naravno, kako i cijela tematika ovoga teksta govori, pričamo o domoljublju i što je to u stvari domoljublje ili bolje rečeno kako bi se trebalo percipirati domoljublje. Drage dame i gospodo koji čitate ovaj tekst, morate jednom za svagda razumjeti da se domoljublje pokazuje sitnim djelima koja onda u cjelini evoluiraju u nešto puno više nego što možemo zamisliti. Primjer koji mi prvi pada na pamet a koji je nekako najbliži našem društvu je sport općenito, ali idemo se bazirati na nogomet i ono što ga okružuje a to su navijači. Nije domoljublje ako jednom u četiri godine mašete državnim stijegom i pjevate domoljubne pjesme, iako je to samo po sebi lijepo i pohvalno, par dana euforično-domoljubnoga naboja. Domoljubno iskreno je pravo kada se na tribinama HNL skupi 300 ili 600 ljudi i pjevaju u čast Kate Soljić povodom godišnjice njezine smrti, domoljublje je kada ti isti u svojim gradovima ulice imena po gradu Vukovaru iscrtaju simbolima herojske obrane grada. Domoljublje je kada se sjete i onih manje poznatih ali jednako vrijednih hrvatskih branitelja povodom godišnjica njihove smrti. Domoljubno je kada se dogode prirodne katastrofe pa se okupe u roku par sati i djeluju s jednoga kraja države na drugom. Domoljublje je kada opet iste djevojke i momci organiziraju humanitarne akcije i pomažu socijalno ugroženima u svojim sredinama. Da ne dužim, jer je velik spektar aktivnosti koje navijačke skupine promoviraju. Puno veći broj, ma ne puno veći, neko trostruko veći u usporedbi s onim što nam svakodnevno serviraju u negativnom kontekstu različiti mediji. Poanta spominjanja ovoga primjera i supkulture je da se domoljublje živi svaki dan i prezentira svaki dan, te da može biti način života.

Ako nam je stalo do zajednice našega naroda i naše obitelji možda je i krajnji trenutak da se trznemo i krenemo raditi prije svega na sebi a time i na cijelome društvu. Priču ćemo zaključiti riječima našega bl. Alojzija Stepinca: “Pazite na sebe i izgrađujte se, jer bez moralno izgrađenih i solidnih pojedinaca nema ništa. Nisu najveći patrioti oni koji najviše viču, već oni koji najsavjesnije vrše zakon Božji”.