Sam izvor virusa još uvijek nije do kraja određen. Način na koji je virus, od ranije poznat, odjednom postao kočnica cijelomu svijetu, znanstvenici ne mogu sa sigurnošću utvrditi. Postoje neke pretpostavke zašto se ovako brzo raširio cijelim svijetom no to zapravo nije točno utvrđeno, kao niti kada ćemo se moći vratiti svojoj svakodnevici. Što se tiče cjelovitoga problema virusa kao zarazne bolesti još uvijek se ništa sa sigurnošću ne može govoriti, čak ni u znanstvenim krugovima. Doduše, neki si pojedinci svašta daju za pravo. Iznose se neprovjerene i netočne informacije koje današnji lakovjeran čovjek, izgubljen u virtualnomu svijetu prepunom informacijskih kanala, prikuplja i u velikoj ih većini percipira točnima i ispravnima.

Zlo ne dolazi samo

Kada su liječnici opominjali kako se možemo uskoro svi skupa naći u problemu zbog virusa koji bi se mogao brzo širiti, ta se teza nije ozbiljno prihvaćala. A taj proces spoznaje do faze opće panike stao je sve skupa vremenski gledano u tjedan dana. Kako su se počele spominjati različite mjere ograničavanja kretanja ili rada, tako se panika podizala. Došlo je do dana kada bismo kao po zapovijedi (koja se među ostalim pojavila u javnim medijima prije dvije ili tri godine kako bi svaka jedinka, dakle obitelj ili pojedinac trebao imati zalihu za petnaest dana možebitne nedefinirane krize, sama Angela Merkel je to preporučila, pa još neke zapadnoeuropske i skandinavske zemlje, informaciju možete provjeriti na internetskim tražilicama), ili po preporuci morali imati određene zalihe za više dana. I tada je krenulo opće ludilo, po dućanima su se pustošile živežne namirnice, nestajalo je redovito brašna, soli, šećera, ulja od Njemačke do Hrvatske slike o nestašici robe po prodajnim centrima preplavile su javnost. Osim što su neumjereno kupovali, ljudi su kupovali na sebičan način kao da su osobno najvažnija jedinka ovoga svemira. I tako je najgori oblik narcisoidnosti i sebeljublja prikazan na najsuroviji način. Tko dakle ima financijske mogućnosti veće od prosjeka, morao je imati sve i odmah, ne obazirući se na susjeda koji si ne može priuštiti ni najosnovnije. Tako smo mogli vidjeti odvratne slike gdje se uzimaju cijele palete toaletnoga papira, cijele palete ulja, brašna i sl.. Do te mjere pretjerivalo se, da je dolazilo i do fizičkih obračuna. I kako se virus približavao, tako je sve postajalo neumjerenije. Posebno je bilo žalosno promatrati hrvatski narod koji je u velikoj većini katolički, kako neumjereno grabi i ponaša se sramotno u odnosu na sve zapovijedi i kršćanske norme. U samome početku i Crkva uvodi restrikcije i prevencijske mjere, tako da i oni najčvršći ostaju izgubljeni i osjećaju se razočarano. Vremenski ovo raščlaniti bi bilo teško, pa ovako po osjećaju slažemo redoslijed događanja proteklih od desetak dana. Kako smo već spomenuli da zlo ne dolazi samo, tako se u hrvatskoj prijestolnici dogodio i jak potres, koji je uzeo jedan mladi život i ostavio velike materijalne štete. Između ostaloga, velika oštećenja su zabilježena i još se bilježe kod sakralnih objekata, pa i samom katedralom sv. Marka u Zagrebu. Iz Hrvatske su u svijet ovih dana puštene istinski apokaliptične slike.

Nije svako zlo za zlo

Prije nestvarnih i apokaliptičnih slika porušenoga Zagreba, diljem Hrvatske od Pule, Zadra, Splita, Šibenika, Vinkovaca, Rijeke, Sinja, Varaždina krenule su se širiti i neke pozitivne priče. Navijačke skupine iz spomenutih gradova maksimalno odgovorno i organizirano krenule su pomagati medicinarima u svojim gradovima, od selidbe bolnica i bolničkih materijala do obilaska ugroženih skupina društva odnosno starijih i bolesnih sugrađana. Oni su bili kao svojevrstan okidač dobrote. Za njihovim primjerom poveli su se volonteri cijele zemlje, ustali iz svojih domova i dali se na raspolaganje svojoj zajednici, odlazeći u kupovine, odlazeći po lijekove. U nekim gradovima su pokrenute akcije prikupljanja materijalne i financijske pomoći kako bi se pomoglo liječnicima i medicinskom osoblju koje se našlo na "prvoj liniji" borbe protiv bolesti. I dok se širio val dobrote diljem zemlje došlo je do već spomenutoga potresa. Prvi na ulice izlaze vatrogasci, bolničari, policija, vojska i pripadnici subkultura, dakle oni koji se najbrže u ovakvim situacijama angažiraju. Krenule su brojne akcije od pomoći rodiljama iz bolnice pa do izvlačenja ljudi iz ruševina. Spomenuli smo već kako je Crkva zatvorila crkve, ali opet se osjeća među ljudima i u našem bližem okruženju kako se polako i sigurno molitva vratila obitelji. Tako su naši domovi odjednom postali kapelice u kojima se čuju najiskrenije i najskrušenije molitve. Mogli smo osjetiti i molitvu Pape Franje koji je, kako mu i priliči kao glavi Kuće, iznio Presveto i sve nas blagoslovio i pozvao na još veću molitvu kojom trebamo izaći puno jači iz cijele ove situacije.

Znanstvena zajednica kaže kako se priroda i cijeli okoliš polako oporavljaju otkako je covid-19 zaustavio naš način života. Pa iskoristimo i mi ovu cijelu situaciju da zacijelimo duboku ranu u sebi. Pobijedimo svoju ograničenost, egoizam i naslage narcisoidnosti. Pouka bi trebala biti, da ne bismo smjeli čekati ekstremne situacije da pokažemo ono što jesmo, pogotovo mi kao nacija koja je većinski deklarirana, povijesno vezana pa čak obvezujuća svojoj kršćanskoj vjeri i Trojedinom Bogu!