Razgovori

Razgovor s Dragom Župarić-Iljić

 

Marina Skelin, mag. soc. et. mag. hist.

Drago Župarić-Iljić rođen je u Županji 1981. Zaposlen je u Institutu za migracije i narodnosti kao asistent. Poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dovršio je 2015. obranom disertacije na temu „Utjecaj promjena u okolišu na nastanak (ne)dobrovoljnih migracija“. Područja njegova istraživačkoga interesa su Sociologija migracija i Sociologija etničkih odnosa, a posebno znanstvena polja Studija prisilnih migracija, Izbjegličkih i azilnih studija. Uz to se bavi i tematikom nacionalnih manjina, problematikom integracije imigranata te migracijskim, kulturnim i državljanskim politikama. Objavio je desetak znanstvenih i stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu, u domaćim i inozemnim znanstvenim i stručnim časopisima.

1. Multikulturalizam je danas u zapadnim društvima prevladavajući način pristupanja problematici masovnih imigracija i integraciji manjina. Međutim, na teorijskom se prostoru „lome koplja“, odnosno postoje brojna druga teorijska rješenja, između ostalog različite inačice kulturnog pluralizma, etnopluralizam, interkulturalizam, pluralni monokulturalizam, melting pot… Istodobno, kritičari multikulturalizma tvrde da je multikulturalizam proizvod kulturne industrije zapadnog, globaliziranog društva, svjetonazorski obojen, povijesni društveno-politički izvor su mu američka ljevičarska sveučilišta druge polovice 20. stoljeća te da odiše duhom postmoderne, odnosno kulturnog relativizma… Kako i zašto je pojam multikulturalizma ušao u svakodnevnu široku uporabu i postao gotovo paradigmatičan način za razumijevanje imigracije i integracije manjina među širokom masom?

Više...

Razgovor s p. Markom Tilošancem

 

Razgovarao: Davor Dijanović, 

Marko Tilošanec rođen je u Čakovcu 1986. godine. Za svećenika Varaždinske biskupije zaređen je nakon formacije u zagrebačkoj Bogosloviji 2013. godine. Nakon intenzivnijeg proučavanja tradicionalnoga rimskoga obreda i problematike krize u Crkvi, iste je godine odlučio prijeći u Svećeničko bratstvo sv. Pija X., zajednici koju je osnovao mons. Marcel Lefebvre radi očuvanja tradicionalnoga katoličkoga nauka i drevnoga rimskoga obreda. Nakon nekog vremena provedenog u dodatnoj formaciji, od jeseni 2016. djeluje redovito u Hrvatskoj oko promicanja tradicionalnoga rimskoga obreda i obavlja pastoralni rad u nekoliko hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Slavonski Brod) u kojima je Bratstvo pokrenulo svoje djelovanje.

 

Poštovani p. Tilošanec, najprije Vam zahvaljujemo što ste pristali govoriti za ovaj broj „Obnove“ koji obrađuje temu tradicije.  Za početak, zanima kako općenito ocjenjujete značenje tradicije za ljudsku kulturu, znanost, odgoj, obrazovanje...?

Više...

Razgovor s Amirom Riđanovićem

 

Razgovarao: Marko Paradžik, mag. iur.

Amir Riđanović rođen je 7. travnja 1958. u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982.

Što je to tradicija i je li današnje hrvatsko društvo tradicionalno?

Slijedeći Guénona u nekolokvijalnom i izvornom poimanju tradicije, ona je kontakt ljudskoga i nadljudskoga, to jest božanskoga. Drugačije i jednostavnije rečeno, to je zapisano svjedočenje spomenutoga kontakta u svetim knjigama, podjednako Istoka i Zapada, kao što je npr. Biblija. Guénon koristi i izraz „primordijalna tradicija“, za razliku od kolokvijalnoga poimanja u kojemu sve može biti tradicija pa se tako u tom kolokvijalnom kontekstu može govoriti npr. o tradiciji šišanja trave. Latinsko tradere upućuje nas na to da se nešto prenosi, a to što se prenosi jest upravo svjedočanstvo o kontaktu ljudskoga i nadljudskoga. Zato se vjekovima ustraje na kanonu u kojemu se nema što mijenjati – npr. dogme.

Danas nijedno suvremeno društvo nije tradicionalno, već bi se prije moglo govoriti o  protutradicionalnosti suvremenoga društva. U tom smislu Hrvatska nije tradicionalno društvo te se danas tradicija kod nas svodi na folklor, folkloristiku i etnologiju. Tu zaista nema ničega od duha tradicije kako ga poima Guénon.

Koje biste Vi mislioce iz 20. stoljeća izdvojili kao tradicionaliste?

Više...

Razgovor s dr. sc. Mirkom Bilandžićem

 

Razgovarao Tomo Hunjak

Dr. sc. Mirko Bilandžić, izvanredni profesor, znanstveni savjetnik, uposlen je na Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje kolegije Terorizam i društvo te Sociologija nacionalne i međunarodne sigurnosti. Na Sveučilištu u Zagrebu voditelj je i poslijediplomskoga specijalističkoga studija Upravljanje krizama, dok je na sveučilišnom Vojnom studiju nositelj modula za vojnoobavještajnu specijalizaciju. Glavni je i odgovorni urednik znanstveno-stručnoga časopisa „Polemos“ za interdisciplinarna istraživanja rata i mira. Objavio je osam (8) knjiga te pedesetak znanstvenih i stručnih radova iz okvira prije svega sociološke znanosti i političkih znanosti: područja nacionalne i međunarodne sigurnosti, terorizma, protuterorizma, komparativnih obavještajnih sustava. Važnije knjige su: „Sjeme zla: uvod u studije terorizma“ (2014.), „Sjeme zla: elementi sociologije terorizma“ (2010.), „Sjeverna Irska između rata i mira“ (2005.); „Osnove nacionalne sigurnosti“ (2005., suautor), „Politički i obavještajni sustav Ujedinjenog Kraljevstva“ (2000).

U hrvatskom se društvu već veoma dugo proteže i koristi pojam krize kao opisa stanja u kojem se nalazimo. Na internetu se lako mogu naći domaće televizijske emisije starije od petnaest godina u kojima se raspravlja o krizama. Takav diskurs opstaje sve do danas. Bilo da je riječ o ratnoj, političkoj, gospodarskoj ili aktualnoj imigrantskoj krizi, taj je pojam u našem društvu sveprisutan već dugi niz godina. Jesu li permanentna krizna stanja u Hrvatskoj grijesi naših pojedinaca ili je ipak u pitanju neka vrsta društvene patologije? U kojoj mjeri smo mi kao društvo, to jest pojedinci koji se ne nalaze na izvršnim funkcijama odgovorni za takvo dugotrajno stanje? Jesu li jedan od uzroka relativno kratka samostalnost naše države pa time i nedostatak sudjelovanja pojedinca u civilnom društvu i njegovim procesima i posljedično tomu nedostatak osjećaja odgovornosti?

Više...

Razgovor s generalom Milom Ćukom

 

Razgovarao Marin Sabolović

Mile Ćuk umirovljeni je general pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Rođen je 1961. godine u Rami. Osnovnu školu završio je u Rovišću, srednju u Bjelovaru, a Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, gdje je stekao zvanje diplomiranoga inženjera prometa. Polaznik je prvoga naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić“ i MPRI programa za visoke časnike. Po proglašenju samostalnosti Republike Hrvatske 1991. godine postaje djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova i voditelj osiguranja predsjednika Republike Hrvatske, a iste je godine postao načelnik Centra službe za zaštitu ustavnoga poretka (SZUP) Bjelovar do rujna 1992. godine kada postaje pobočnikom predsjednika Republike Hrvatske. Dužnost pobočnika obnašao je do 1994. godine kada započinje s projektom osnutka Prvoga hrvatskoga gardijskoga zbora. Njegov je idejni začetnik i prvi zapovjednik do umirovljenja. Godine 1995. postaje ravnateljem stožera Ureda za nacionalnu sigurnost kao koordinator svih sigurnosnih službi u Republici Hrvatskoj za osiguranje štićenih osoba i objekata. Umirovljen je 2002. godine u činu generala pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odlikovan je medaljom „Bljesak“, medaljom „Oluja“, medaljom „Ljeto 95“, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata, Redom Hrvatskog trolista, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Ante Stračevića s danicom i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Više...

Razgovor s dr. Branimirom Vidmarovićem

 

Autor: Davor Dijanović

1. Poštovani dr. Vidmaroviću, zahvaljujemo Vam što ste pristali govoriti za treći broj časopisa „Obnova“ koji obrađuje temu geopolitike. S obzirom na to da Vaš znanstveni interes uključuje kinesko-japanske odnose, kinesku vanjsku politiku i sigurnost u istočnoj Aziji, naš će se razgovor ograničiti na ta važna područja. Pozornost svjetske javnosti posljednjih godina sve više privlači Kina pa bismo razgovor započeli Vašim viđenjem trenutne situacije u toj velikoj zemlji. Koji se čimbenici prema Vašem mišljenju kriju iza onoga što se obično naziva „kinesko gospodarsko čudo“ i je li uopće ispravno upotrebljavati tu sintagmu?

Hvala vama na tome što ste mi pružili priliku podijeliti s vama svoja razmišljanja o temi koja je za nas u Hrvatskoj dosta specifična, ali koja postaje sve važnija upravo zbog rastuće kineske moći. Slažem se s vama u uporabi sintagme „kinesko gospodarsko čudo“, ali bih vjerojatno izbacio riječ „gospodarsko“ i ostavio samo „kinesko čudo“. Kineski razvoj tijekom zadnjih dvaju desetljeća priča je o munjevitom rastu na svim područjima – i vojnom i geostrateškom, političkom i socijalnom, a ne samo gospodarskom. To je priča o tranziciji od velike, istina - nuklearne, ali ne i previše značajne ruralne zemlje do zemlje koja je danas jedna od esencijalnih svjetskih sila. Nekoliko je čimbenika koji su osigurali današnje kineske pozicije: dugačka tradicija državnosti, upravljanja i centralizacije, nevjerojatna pronicljivost,  sposobnost anticipiranja promjena, fleksibilnost i adaptacija novonastalim uvjetima. Umijeće formiranja i provedbe strategije te nama potpuno neshvatljiv kineski koncept vremena u kojemu ne postoji kratkoročnost, dok se dugoročnost mjeri u stotinama godina. Nacionalni interesi i vizija budućnosti jedinstveni su i utkani u tkivo kineskog razvoja i svjetonazor kineskog čovjeka.

Više...

Razgovor s Lidijom Bajuk: Tradicija u glazbi

 

Razgovarao: Tomo Hunjak, student znanosti o okolišu (Umweltsystemwissenschaften), Sveučilište u Grazu

Lidija Bajuk rođena je u Čakovcu, a s obitelji živi u Zagrebu. Diplomirana je učiteljica, knjižničarka, etnologinja i antropologinja te doktorandica hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1988. do 1998. radila je kao učiteljica u lopatinečkoj i čakovečkoj osnovnoj školi, a u šk. god. 2006./2007. kao urednica glazbene kulture u Školskoj knjizi. Od 2012. zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskoga etnološkoga društva, Matice hrvatske i International Society for Narrative Research. Od 2015. pročelnica je Odjela za etnologiju i arheologiju Matice hrvatske. Objavila je sedam samostalnih zbirki pjesama („Osmijeh je moja najbolja obrana“, 1991., „Besput“, 1992., „Razgovor s tišinom“, 1995., „Vučica“, 1999., „Sandale na vodi“, 2000., „Pipilotine pjesme“, 2004.), četiri knjige proze („Z mojga srca ružica“, 1995., „Kneja“, 1999., „Kneja, vilinska šuma“, 2001., „Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert“, 2016.), jednu stručnu knjigu („Matapur – prirodna i kulturna baština Međimurja“, 2012.), pet udžbenika za glazbenu kulturu te dvadesetak stručnih i znanstvenih radova. Objavila je šest etno audio-albuma („Zora-djevojka“, 1997., „Kneja“, 1999., „Tira les“, 2001., „Zipčica“, 2010., „Matapur“, 2012., „Prelja“, 2014.) te jedan kantautorski („Luna“, 2005.). Povremeno vodi vlastite etnoedukativne radionice za djecu („Istočno od Sunca i zapadno od Mjeseca“), tinejdžere („Jako veseli bend“) i odrasle („Zlatna grana – mitski motivi u hrvatskoj usmenoj književnosti“), sklada i pjeva za film („Transatlantik“ M. Jurana) i kazalište („Jezičina“ V. Knezović i B. Glumca, „Cezar“ B. Brezovca, „Duga“ D. Crnojević-Carić).

Više...

Razgovor s Lionelom Balandom

 

Autor: Leo Marić, magistar povijesti

 

Lionel Baland (Liege, 1966.) belgijski je novinar i stručnjak za europske nacionalističke i patriotske stranke. Članci su mu objavljivani u mainstream listovima La Libre Belgique, Ardennes magazine, Gazette de Liege, ali i u nacionalističkim časopisima kao što su Minute, Synthese Nationale, i dr. U listopadu 1992. napravio je ratnu reportažu iz Slavonskoga i Bosanskoga Broda. Autor je dviju knjiga: Léon Degrelle et la presse rexiste (Éditions Déterna, Pariz, 2009.) i Jörg Haider, le phénix. Histoire de la famille politique libérale et nationale en Autriche (Editions des Cimes, Pariz, 2012.).

 

L. M.: Za početak, kakvo je značenje nacionalizma u 21. stoljeću? Kao stara i heterogena politička doktrina, što nacionalizam predstavlja u suvremenom svijetu i posebno u Europi? 

L. B.: Nacionalizam je rođen u Francuskoj s Francuskom revolucijom. Zatim se pojavio u Njemačkoj kao reakcija na napoleonsku okupaciju, nakon čega se širi Europom. Ta ideja, smještena na ljevici, s vremenom se premješta na političkom spektru. U 19. stoljeću u Francuskoj krugovi „krajnje desnice“, tj. kontrarevolucionari, s misliocima kao što su Louis de Bonald i Joseph de Maistre, nisu baš bili nacionalisti. Nacionalizam 19. stoljeća i početka 20. stoljeća još je dosta prisutan diljem zemalja Istočne Europe. Suprotno tomu, u Zapadnoj je Europi potpuno nestao. Međutim, nacionalizam se ponovno probudio kao reakcija na imigrantsku bujicu. 

Više...

Razgovor s Karlom Starčevićem

 

Razgovarao: Dino Ljubić

 

Karlo Starčević (Donje Pazarište, 1952.) hrvatski je političar. U Zagrebu je završio srednju i višu elektrotehničku školu, a u Švicarskoj menadžment. Po završetku školovanja sreću je morao potražiti u Njemačkoj. U domovinu se vratio 1991. i sudjelovao u Domovinskom ratu. Godine 1997. otvara pivovaru − Ličanku, koja proizvodi poznato Velebitsko pivo. Oženjen je i otac je troje djece. Na lokalnim izborima 2013. kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Gospića u drugom je krugu izgubio osvojivši 48,53 % glasova. U Zagrebu 25. veljače 2017. na Saboru Hrvatske stranke prava izabran je za novoga predsjednika stranke. U drugom krugu lokalnih izbora 2017. osvojio je gradonačelnički mandat Grada Gospića ispred HDZ-ovoga kandidata Petra Krmpotića.

Tko je za vas konzervativni političar?

Danas pojam „konzervativan“ u hrvatskom jezikoslovlju znači da je netko nepismen, neškolovan i tako dalje… To bi se danas kod nas nazivalo konzervativnim ljudima. Moram se čak i stvarno grohotom nasmijati kakva je to definicija jer mi politiku nismo izdefinirali osim kroz sitne kokošarske, baš kokošarske, interesne skupine.

Više...

Razgovor s Tanjom Trošelj Miočević

 

Razgovarala: Nikolina Rodić

 

Tanja Trošelj Miočević rođena je u Zagrebu 1965. godine. Završila je Ekonomski fakultet te je radila u tvrtki koju je sama osnovala 1992. godine, a koja djeluje i danas baveći se trgovinom i turizmom. Od 2015. godine intenzivno počinje izučavati noviju hrvatsku povijest, posebno hrvatsko iseljeništvo nakon Drugoga svjetskoga rata.

Na tu je temu napisala članak „Hrvatska politička emigracija poslije Drugoga svjetskoga rata“ koji je izlagala na znanstveno-stručnom skupu 2016. godine, u Institutu za migracije i narodnosti, a koji će biti objavljen u njihovom zborniku.

Koautorica je i dvaju članaka, „Hrvatsko iseljeništvo – novčane doznake i investicije u Hrvatskoj” s dr. sc. Marinom Soptom, objavljenom u zborniku radova „Hrvatska izvan domovine II” i  „Religija i ekonomska integracija migranata u EU – uloga religije kao  čimbenika odnosa prema radu, poslovanju i tržišnom gospodarstvu te zapošljavanju imigranata u EU“ s dr. sc. Predragom Haramijom. Kao tajnica Centara za istraživanje hrvatskoga iseljeništva aktivno je uključena u program i organizaciju Trećega hrvatskoga iseljeničkoga kongresa.

Više...

Razgovor s doc. dr. sc. Tomislavom Kovačem

Problem izbjeglištva i migracija moguće je riješiti samo promjenom međunarodne političke i ekonomske paradigme

Autor: Davor Dijanović

Tomislav Kovač rođen je 1969. godine u Münchenu u Njemačkoj. Odrastao je i školovao se u Francuskoj. Kao sin političkog prognanika vraća se s ocem 1991. godine u slobodnu domovinu Hrvatsku. Studirao je i diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je s temom iz područja fundamentalne teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu u Švicarskoj, s licencijatskim radom „Kuranska objava“. Pokušaj prikaza u vidu usporedbe s kršćanskom teologijom objave. Doktorirao je na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom Crkva gleda s poštovanjem i muslimane (NA 3). (Post)koncilski zaokret u odnosima Katoličke crkve prema islamu i njegovi teološki izazovi. Od 2006. do danas radi na Katedri fundamentalne teologije KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje predmete Znanost o religijama, Kršćanska objava, Međureligijski dijalog, Misiologija i Uvod u islam. Područja njegova znanstvenog zanimanja i istraživanja su međureligijski, osobito kršćansko-muslimanski dijalog, teologija religija, teologija objave, misiologija, odnos vjere i kulture. Objavio je petnaestak znanstvenih članaka te je izlagao na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, kao i na mnogobrojnim stručnim skupovima i tribinama. 

U ovome razgovoru dotičemo se pitanja suvremenih migracija i njihovih uzroka, (ne)integracije muslimana u zapadnoeuropskim društvima, multikulturalnosti i europskoga identiteta te kršćansko-muslimanskih odnosa. 

Više...

RAZGOVOR S GUSTEOM SANTINIJEM

Razgovarao: Danijel Mataković, apsolvent ekonomije 

Jedan od vodećih hrvatskih ekonomista doc. dr. sc. Guste Santini rođen je 22. svibnja 1949. godine u Turnju (općina Sv. Filip Jakov). Osnovnu i srednju  školu pohađao je u Zagrebu, a 1968. je godine upisao Fakultet ekonomskih nauka (Narodna privreda − financijski smjer) u Zagrebu i diplomirao u svibnju 1972. godine. Doktorsku je tezu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu  obranio 1997. godine.

Od 1972. do 1976. godine radio je u Narodnoj banci Hrvatske, a od 1976. do 1978. u Privrednoj banci Zagreb. Od 1978. do 1986. godine bio je glavni direktor Tvornice duhana Zagreb. U  razdoblju od 1980. do 1984. bio je član Saveznog savjeta za cijene i predsjednik Odbora za poljoprivrednu, prerađivačku i duhansku industriju. Od 1986. godine radio je na mjestu direktora Instituta za javne financije u Zagrebu, a od 1993. na mjestu glavnog direktora Osiguranja − Zagreb, s tim da je od travnja 1993. godine obnašao funkciju predsjednika uprave „Investicijsko-komercijalne štedionice“ d. d., Zagreb. Od 2000. do 2006. godine radio je na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“, a od 2007. godine djeluje u RIFIN-u.

Pokretač je i utemeljitelj znanstvenoga časopisa Ekonomija/Economics, član je uređivačkoga savjeta Montenegrin Journal of Economics te časopisa Suvremena trgovina. Osim toga, član je Znanstvenoga vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo HAZU-a.

Objavio je 21 knjigu i monografiju, 56 znanstvenih i stručnih članaka te više stotina komentara i eseja u raznim medijima.

Više...

Razgovor s prof. dr. sc. Žarkom Paićem

Razgovarao: Marko Paradžik, mag. iur.

Ernst Jünger u svojem kapitalnom djelu „Radnik“ tehniku promatra kao protukršćansku[1], protunacionalnu i protugrađansku[2] te ju vidi u ulozi mobilizacije svijeta likom Radnika (metafizički idealtip), što za sobom ostavlja „anarhiju koja razbija jedinice život na atome“[3], koračajući pomoću „slobodne konkurencije, trustova i državnih monopola prema pripremi imperijalnog jedinstva“[4]. Za njega „tehnika ima vlastiti tijek koji čovjek ne može proizvoljno zaustavljati“[5], što znači da je ona već sada izvan naše kontrole. Ona nameće sve veću brzinu koja sagorijeva i sredstva i ljude.[6]  U njegovo doba svijet za njega ima karakter radionice. Slažete li se s takvim pesimističnim pogledom?

U knjizi koja je netom izašla „Doba oligarhije: Od informacijske ekonomije do politike događaja“ (Litteris, Zagreb, 2017) iscrpno se bavim, između ostalog, kritičkom analizom postavki Ernsta Jüngera, Martina Heideggera i Carla Schmitta s obzirom na problem razumijevanja modernoga nihilizma. Kao što je poznato, nihilizam ne obuhvaća samo ništenje vrijednosti i njihovo prevrednovanje, pa u tom sklopu i prodor svjetonazornih gledišta tzv. protukršćanskoga, protunacionalnoga i protugrađanskoga načina mišljenja i života uopće. Stvar je mnogo složenija. Uobičajilo se razmatrati nihilizam, čak i u okviru postmoderne, npr. u djelu talijanskoga mislioca Giannija Vattimoa, upravo u linearnosti raspada vrijednosti, s dalekosežnim posljedicama i za etičko-političko djelovanje čovjeka u tehničkome svijetu. Međutim, moje shvaćanje stanja stvari o kojem je ovdje riječ nadilazi opreke na kojima je Jünger gradio svoje čak i danas nedvojbeno poticajne analize. Utoliko je njegov uvid u bit tehnike, kako je to uostalom pokazao i Heidegger u 90. svesku „Sabranih djela“ posvećenih upravo rasklapanju Jüngerova shvaćanja nihilizma, posve ograničeno humanizmom modernosti.

Više...

RAZGOVOR S FRA ŠIMUNOM ŠITOM ĆORIĆEM

Razgovarao: Davor Dijanović

Fra Šimun Šito Ćorić rođen je 1. siječnja 1949. na Paoči nedaleko od Međugorja. Školovao se u Gradnićima, Čitluku, Splitu, Dubrovniku (klasična gimnazija), u Sarajevu (početak filozofsko-teološkog studija), u Švicarskoj (diplomirao teologiju u Luzernu), u SAD-u (studij engleskoga jezika na „The Catholic University of America“, Washington, D. C., dva magisterija iz psihologije u New Yorku na „Columbia University“, studijska godina na „Detroit University“ u Detroitu) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (doktorirao kliničku psihologiju). Njegovi su radovi uvršteni u brojne domaće i strane antologije, pa i u one najprestižnije poput „Zlatne knjige hrvatskog pjesništva od početaka do danas“ (V. Pavletić, Zagreb, 1991.), u američke „Great Poems of the Western World“ (E. C. Cole, Sacramento, CA 1980.) i  „American poets and their poems“ (Ph. Shaw, New York, 1982.) te antologiju švicarskog kluba „P.E.N – Antologie“ (Zuerich, 1998.), čiji je član od 1986. godine. Član je i „Društva američkih pjesnika“ od 1981. Ćorić je sveučilišni profesor psihologije (u znanstveno-nastavnom zvanju redovitoga profesora) na sveučilištima u Mostaru (Pedagoški fakultet) te Zagrebu (Filozofski fakultet). Osim toga, niz godina predavao je u Osijeku (Filozofski fakultet),  osam godina i na Sveučilištu u Zadru. Od 1994. do 2005. godine obnašao je dužnost predsjednika, a od tada obnaša i dužnost glasnogovornika Hrvatskoga svjetskoga kongresa (HSK) koji kao najveća hrvatska međunarodna organizacija i član UN-a s konzultativnim statusom okuplja brojne hrvatske ustanove po svim državama svijeta u kojima Hrvati i njihovi potomci žive u imalo većem broju. Fra Ćorić živi u Švicarskoj gdje sada djeluje kao voditelj HKM Solothurn, a donedavno je u dva mandata bio nacionalni koordinator Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.

Više...

RAZGOVOR S MSGR. MILANOM SIMČIĆEM

Razgovarao: Domagoj Tomas, asistent na Odjelu za kulturologiju u Osijeku

Milan Simčić rođen je 1926. godine u Klani. U sjemeništu je bio u Rijeci i u Udinama, gdje je maturirao. Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata nastavio je teološki studij u Rimu gdje je i zaređen za svećenika 1950. Ondje je obranio doktorsku disertaciju iz teologije te specijalizirao crkveno pravo, a 1956. na Papinskoj crkvenoj akademiji licencirao je iz međunarodnoga diplomatskoga prava. Od 1960. počeo je raditi u vatikanskoj Kongregaciji za nauk vjere, ponajviše radeći na pripremama za Drugi vatikanski koncil, a 1970. prelazi u Kongregaciju za kler, gdje je 1986. imenovan za podtajnika. U toj službi ostaje sve do umirovljenja 1997.

Više...

Razgovor s doc. dr. sc. Stjepanom Štercom

Razgovarao: Josip Beniš

 

  1. Što je prema Vama glavni uzrok pada stanovništva u Hrvatskoj između 2001. i 2011. godine?

Već smo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u demografskim znanstvenim radovima najavljivali depopulaciju ukupnog stanovništva Hrvatske u popisu 2011. godine. Svi su parametri i trendovi pokazivali kako je to neumitnost, međutim nismo mogli predvidjeti takav intenzitet depopulacije, ali niti negativnost svih demografskih parametara i poremećaj struktura što nužno dovodi do demografskog sloma, nastavka izumiranja i početka supstitucije hrvatskog stanovništva. Niti jedna promjena definicije ukupnog ili stalnog stanovništva ne može opravdati ukupnu depopulaciju u tom razdoblju od oko 150 000 osoba, a podrobnija bi analiza (kad bi nam to DZS omogućio) fiktivno popisanog stanovništva RH potvrdila i još veću depopulaciju. Razlozi ulaska Hrvatske u demografski slom vidljivi su praktički kroz cijelo 20. stoljeće i vrlo su specifični. Veliko iseljavanje iz Hrvatske s početka 20. stoljeća, depopulacija ukupnog stanovništva u svim prvim poslijeratnim popisima stanovništva, ekonomsko-politička emigracija primarno u europske zemlje početkom šezdesetih godina, srbijanska agresija na Hrvatsku početkom devedesetih i gospodarski slom početkom 21. stoljeća primarni su razlozi. Sve je to izravno utjecalo na demografski razvoj i vrlo je specifično upravo za Hrvatsku. Moguća je tu još detaljnija elaboracija kroz koju bi se jasno uočili veliki politički utjecaji na sva kretanja u širim geopolitičkim koncepcijama kontrole hrvatskog prostora, a posebno jadranskog koridora. Tako je bilo uvijek u povijesti, a ta doktrina nije niti danas napuštena.

Više...

Razgovor s Hrvojem Hitrecom

hrvoje hitrec 5

 Razgovarao: Davor Dijanović

Hrvoje Hitrec (1943.) hrvatski je književnik i dugogodišnji djelatnik u hrvatskom kulturnom i političkom životu. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i u dva navrata članom Predsjedništva te stranke.

Godine 1990. bio je prvi glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, a 1991. obnašao je dužnost ministra informiranja. U drugoj polovici 1990-ih je gradski vijećnik u gradu Zagrebu i zastupnik u Hrvatskom saboru. Od 2006. Predsjednik je Hrvatskog kulturnog vijeća, neovisne kulturne udruge u čijem članstvu je više od tisuću hrvatskih intelektualaca, književnika, umjetnika, sveučilišnih profesora, itd. Autor je više desetaka romana te filmskih i televizijskih scenarija, od kojih su najviše traga ostavili romani za djecu i mlade Smogovci (1976.) i Eko Eko (1979.).

Više...

RAZGOVOR S DOC. DR. SC. JELENOM JURIŠIĆ 

 

Autor: Danijela Tomanjik

Jelena Jurišić rođena je u Splitu 1972. godine, gdje je završila osnovnu školu te prva dva razreda srednje škole. Krajem kolovoza 1988. cijela se obitelj preselila u Moskvu. Ondje je završila srednju školu i fakultet novinarstva na Moskovskom državnom sveučilištu Mihaila Lomonosova. Nakon toga je doktorirala s temom „Formiranje medijskoga sustava u neovisnoj Republici Hrvatskoj (1990 − 1997)“. Od akademske godine 1998/1999. predaje na studiju novinarstva, danas studiju komunikologije Hrvatskih studija, najprije kao vanjski suradnik, a danas kao docentica i pročelnica odjela. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavila 15-ak znanstvenih radova. Među posljednjima se ističe urednička knjiga, s još troje stranih autora, „Audience Research Methodologies: Between Innovation and Consolidation“ te poglavlje u knjizi, također s dvojicom kolega iz inozemstva, „What Does It Mean to Trust the Media?“, sve u izdanju „Routledga“.

Ruska Federacija nastala je raspadom Sovjetskog Saveza krajem 1991. godine iz Ruske SFSR, najveće republike nekadašnjega SSSR-a. Površinski je najveća država svijeta sa 17.098.242 kilometara kvadratnih, a prostire se preko većeg dijela istočne Europe, cijele sjeverne Azije pa sve do Tihog oceana. Budući da je vaš znanstveni interes suvremena Rusija, zanima nas ukratko kakvo je vaše viđenje Rusije danas u usporedbi s Rusijom kao dijelom Sovjetskog Saveza i Ruskog Carstva? 

Više...

Tibor Imre Baranyi: Gubitak tradicionalnih načela tjera Zapad u sve ozbiljniju krizu

 

Razgovarao: Leo Marić, student povijesti na Hrvatskim studijima

Prijevod s mađarskoga: Zrinka Korać, mag. educ. angl. et mag. hung.

 

Tibor Imre Baranyi (1967.) mađarski je teolog, filozof, prevoditelj i nakladnik. Najznačajniji je predstavnik tradicionalističke filozofske škole u Mađarskoj. Od 1996. vodi nakladničku kuću Kvintesszencia, u sklopu koje je preveo i objavio na mađarskome jeziku djela tradicionalističkih mislilaca Renéa Guénona, Juliusa Evole, Frithjofa Schuona, Titusa Burckhardta i sl. Između 2012. i 2015. bio je rektor Akademije kralja Atille, političke škole povezane s mađarskom nacionalno-konzervativnom strankom Jobbik. Suautor je jedne i autor dviju knjiga, kao i više stotina eseja i članaka u periodici. 

 

Za početak, možete li objasniti našim čitateljima razliku između tradicije i Tradicije? Na što misle Guénon i njegovi tradicionalistički sljedbenici kada govore o Primordijalnoj Tradiciji?

Više...

Razgovor s Damirom Markušem

 

Razgovarao: Marin Sabolović, mag. geogr.

Damir Markuš rođen je 20. veljače 1968. godine u Kutini gdje je završio osnovnu i srednju školu. Roditelji su mu doseljenici iz Zagorja, a uz brata, djetinjstvo su mu obilježile utakmice zagrebačkog Dinama na koje je išao kao dio navijačke skupine Bad Blue Boys. Jedinici za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova u Kutini pristupio je 1991. godine, a ubrzo nakon toga priključio se i Hrvatskim obrambenim snagama. Tijekom Domovinskoga je rata triput ranjen, a umirovljen je 2001. godine kao pripadnik Pete gardijske brigade „Sokolovi“. Živi u Kutini, oženjen je i ima dvoje djece. 

Kako je započeo Vaš ratni put? Kako ste uopće saznali za postojanje Hrvatskih obrambenih snaga i zašto ste pristupili upravo njima?

Moj ratni put započeo je 12. ožujka 1991. godine kada sam kao djelatnik Petrokemije Kutina dao otkaz i pristupio jedinici za posebne namjene, kasnije nazvanoj specijalna policija MUP-a Kutina. Tome je prethodilo moje svjedočenje provokacijama 1990-ih. Neposredno prije otvorene agresije posjećivao sam nogometne utakmice Dinama koji je igrao s nogometnim klubovima iz Srbije. Tada sam uvidio kolika je njihova mržnja prema Hrvatskoj, ali i kolika je njihova težnja za Velikom Srbijom. Međutim, najveće zasluge za pristup HOS-u pripisujem kumu čije ime ne ću navoditi. On je kasnije preminuo u Vukovarskoj bolnici, nakon što ga je ranila granata koja je pala točno među nas. Tada sam i ja sam ranjen. Naime, kada sam bio pripadnik policije, jednog sam slobodnog vikenda posjetio upravo jer smo bili dobri prijatelji i imao sam običaj to činiti. Družili smo se mi te braća i sestre Bezuk, bili smo pravo društvo. Kada sam došao, vidio sam ga kako u odori s oznakom HOS-a na panju čisti automatsku pušku. Do tada nisam znao za tu postrojbu i ubrzo mi je objasnio o čemu se radi. Sviđalo mi se i rekao sam si: „To je to“. Skinuo sam se iz ZNG-a, kojima sam ranije pripadao, i pristupio sam HOS-u.

Više...

Razgovor s umirovljenim generalom Josipom Lucićem

 

Razgovarao Marko Paradžik

 

Josip Lucić (Posavski Podgajci kod Županje, 26. travnja 1957.), hrvatski je umirovljeni general, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Godine 1984. diplomirao je na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1988. stekao je naslov magistra kineziologije, a 2012. doktora znanosti. U studenom 1990. godine dragovoljno je pristupio postrojbama za posebne namjene MUP-a RH, gdje je obnašao dužnosti zamjenika zapovjednika specijalne bojne Rakitje i zapovjednika specijalne bojne Rakitje. Sudjelovao je u uspostavljanju i organizaciji obuke antiterorističke policijske bojne. Odlukom prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana zadužen je za osnivanje prve gardijske brigade Zbora narodne garde, a po njezinom osnivanju imenovan je njezinim prvim zapovjednikom. Od svibnja do prosinca 1991. bio je zapovjednik 1. gardijske brigade „Tigrovi“. Kao prvi zapovjednik 1. brigade ZNG-a „Tigrova“ pomagao je pri formiranju druge, treće i četvrte profesionalne brigade ZNG te Gorskoga zdruga, satnije za obuku iz alpinizma, orijentacije, skijanja i gorskih vodiča. S 1. brigadom zaustavlja napredovanje JNA na pravcu Stara Gradiška ‒ Okučani, uz uspostavljenu crtu obrane ispred Novske. Od prosinca 1991. do travnja 1992. obnašao je dužnost pomoćnika načelnika Glavnog stožera za kopnenu vojsku te je sudjelovao u procesu organizacije i obuke hrvatske kopnene vojske. Od travnja 1992. do lipnja 1992. zapovjednik je Zbornog područja Osijek.

Više...

Razgovor s Tomaszom Szczepanskim

 

Autor: Leo Marić

Dr. sc. Tomasz Szczepanski (Szczecin, 1964.) poljski je povjesničar, pisac i politički aktivist. Sudjelovao je 1980-ih godina u antikomunističkom pokretu otpora uređivajući više samizdat časopisa, od kojih je najvažniji „Międzymorze“ (1987. − 1989.). Nakon demokratskih promjena uključio se u stranačku politiku kao član vodstva Konfederacije nezavisne Poljske, stranke proizašle iz masovnoga antikomunističkoga sindikata“ Solidarnost“. Godine 1998. osnovao je i otada vodi Udrugu za tradiciju i kulturu „Niklot“, jedinu identitarnu udrugu u Poljskoj. Autor je triju knjiga te više od sto znanstvenih radova, eseja i članaka u poljskim i stranim časopisima.

1. Pišući o geopolitičkom konceptu Međumorja, što me zapalo u ovom broju našeg časopisa, nije bilo moguće u literaturi zaobići vaše ime. Zahvaljujemo Vam stoga što ste posvetili djelić svojega vremena kako biste nam odgovorili na nekoliko pitanja vezanih uz Međumorje i geopolitiku srednje i istočne Europe, postavši tako prvi inozemni suradnik našeg časopisa. Prelazeći na stvar, biste li nam mogli reći što zamisao Međumorja predstavlja suvremenim Poljacima? Koliko je to poznato u javnosti i koje je njegovo značenje u trenutnoj vanjskoj politici Poljske?

Više...

Razgovor s prof. dr. sc. Nenadom Pokosom

 

Autor: Marko Raič, student povijesti

1. Poštovani prof. Pokosu, kraj 20. stoljeća donio je bitne promjene na području Srednje i Jugoistočne Europe koje su, među ostalim, rezultirale time da je Hrvatska postala samostalan geopolitički subjekt. U (geo)političkom rječniku dijela stranih i domaćih političara i dalje je, umjesto orijentacije na politički, gospodarski i tehnološki razvijeniju srednju Europu i Mediteran zamjetna napadna fiksiranost na prostor bivše Jugoslavije. Što se prema Vašem mišljenju krije iza jezičnih konstrukcija kao što su „Zapadni Balkan“, „Jugosfera“ ili „regija“?

Jedan od najvećih političkih problema s kojim se Hrvatska susreće je pokušaj stvaranja nekog novog „balkanskog zajedništva“ koje je u dijelu Zapada već prihvaćeno i formulirano kao Zapadni Balkan, a kojeg tvore zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija. Pojam je ušao i u službene dokumente Europske unije nakon osnivanja posebnog regionalnog povjerenstva Vijeća ministara Unije za Zapadni Balkan. Na tome „balkanskom zajedništvu” rade političke elite tih država, s time da su Hrvatska i Srbija pritom dva najvažnija partnera, a stvaranje „zajedništva“ očituje se u pomirbi i prijateljstvu, izražavanju hrvatske potpore približavanju Srbije Europskoj uniji, „hrvatsko-srpskom“ jezičnom zajedništvu, gospodarskoj suradnji i povezanosti i sl. Idući korak mogao bi biti formiranje ekonomske „balkanske federacije“ kako bi u tom području zemlje „regije“ djelovale kao jedna cjelina. Pri svemu tome neki zaboravljaju članak 142. Ustava RH u kojemu se navodi: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnoga zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

Više...

Razgovor s prof. dr. sc. Stipom Kutlešom

 

Razgovarao: Davor Dijanović

Tehnika/tehnologija tema je ovoga broja „Obnove“. Riječ je o području koje posljednjih stotinjak godina privlači pozornost mnogih filozofa, sociologa, antropologa i kritičara kulture. U knjizi „Smisao povijesti“ veliki ruski filozof Nikolaj Berdjajev tako piše: „Da bi čovjeku vratilo slobodu i discipliniralo ga, izdvajajući ga i uzvisujući iznad prirode, kršćanstvo je prirodu mehaniziralo. Koliko god to bilo paradoksalno, meni je posve jasno, jer je kršćanstvo učinilo mogućim pozitivno prirodoznanstvo i tehniku. Dok se čovjek nalazio u neposrednu uzajamnom djelovanju s duhovima prirode, dok je ustrojavao svoj život na mitološkom shvaćanju svijeta, nije se mogao uzdignuti nad prirodom u činu spoznaje kroz prirodnu znanost i tehniku. Ne bi bila moguća ni željeznica, ni telegraf, ni telefoni u strahu od demona prirode (...)“.[1] Berdjajev dodaje da je mehanicistički svjetonazor ustao protiv kršćanstva, ali se pojavio kao duhovni rezultat kršćanskoga čina oslobođenja čovjeka od prirodne stihije i demona prirode.[2] Slažete li se s navedenim Berdjajevljevim opservacijama koje tehniku čine ovisnom o kršćanskim izvorima?

Više...

Razgovor s odvjetnikom Krešimirom Planinićem

 

Razgovarao: Marko Paradžik

Krešimir Planinić rođen je 1969. godine. U braku je od 1993. i otac je jednoga djeteta. Godine 1995. godine diplomira na Pravnom fakultetu, a 1997. polaže pravosudni ispit. U odvjetničkoj praksi radi od 1994., a trenutno je odvjetnik u vlastitom Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. Član je Radne skupine za analizu i ocjenu dosadašnjih učinaka i iskustava u primjeni Obiteljskoga zakona 2016. Bio je član Radne skupine za izradu novoga Obiteljskoga zakona 2017., kao i član Nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije od studenoga 2017. Suosnivač je i član Upravnoga odbora udruge U ime obitelji i Marijini obroci. Stalni je suradnik organizacije Alliance Defending Freedom. Sudjelovao i vodio pravni tim prilikom prvoga narodnoga referenduma o braku 2013., referendumski postupak o izbornom sustavu 2014. te je vodio ustavnosudske postupke kojima je prvi put ukinut Zdravstveni odgoj i suspendiran Obiteljski zakon.

 

Što je za Vas konzervativizam i što mislite o sintagmi „konzervativna revolucija“ kojom se koriste neki mediji kako bi opisali Vaše političko i aktivističko djelovanje?

Više...

Razgovor s Matom Mijićem

 

Razgovarao: Davor Dijanović

Mate Mijić studirao je medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kroz studij je honorarno radio na raznim projektima vezanima uz medije, web dizajn i društvene mreže. Odlučuje se na promjenu karijere pa se obrazuje iz područja odnosa s javnošću na Poslovnom učilištu Experta. Stručno se usavršavao i na Londonskoj školi za odnose s javnošću, a formalno obrazovanje nastavlja na studiju komunikacijskoga menadžmenta. Od srpnja 2013. komunikacijski je savjetnik hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić. Iskustvo u privatnom sektoru stječe kao osnivač i suvlasnik obiteljske tvrtke za komunikacije. Kolumnist je Večernjega lista i gostuje kao politički komentator na Novoj TV.

 

Poštovani gosp. Mijiću, zahvaljujemo Vam na razgovoru za „jubilarni“ deseti broj „Obnove“ s temom „Konzervativna revolucija/konzervativizam“. Za početak našega razgovora molimo Vas da nas ukratko upoznate s povijesnim ishodištima konzervativizma. Koji su autori povijesno gledano „očevi“ konzervativne ideje?

Hvala Vama što ste mi dali priliku da iznesem svoja razmišljanja u jubilarnom broju „Obnove“. Moderni je konzervativizam nastao krajem osamnaestoga stoljeća kao reakcija na Francusku revoluciju, a začetnikom se smatra britanski filozof i političar Edmund Burke. Koliko je moderni konzervativizam prožet određenim liberalnim tradicijama dovoljno govori činjenica da ni sam Burke nije bio Torijevac, nego Whig. Također, podržavao je emancipaciju američkih kolonija, iako ne i nezavisnost, kao i bolji tretman katolika u Britaniji koji su u to vrijeme bili izrazito diskriminirani. Takva se stajališta ne bi očekivala od britanskoga tradicionalista toga vremena. A Burke je doista bio veliki zagovaratelj tradicije i napretka kroz iskustvo te je isticao važnost Crkve i obitelji.

Više...

Razgovor s majkom Nadicom Barun

Razgovarao: Marko Paradžik, mag. iur. 

Rođena sam u Zagrebu 1951. g. Nastavnica sam fizike i tehničkoga odgoja. Radim kao profesorica u srednjoj školi. Za pokojnog supruga Miju udala sam se 1973. godine i s njim sam s ljubavlju rodila dvanaestero djece. Desetero ih je visokoobrazovanih, a bit će ih još. Danas imam osamnaestero unučadi, a devetnaesto će se uskoro roditi.

1. Kakvo značenje za Vas i Vaš Život ima Vaša obitelj?

 

 Moja je obitelj stožer mojega života. Svaka moja djelatnost usko je povezana s obitelji.

2. Jeste li planirali imati puno djece?

Djecu smo imali iz ljubavi. Bog je htio da ih bude toliko, a mi smo to prihvatili. (Sada malo šale. Moja vjenčana kuma tijekom jednog je razgovora rekla: „Nado, ti imaš puno djece pa...“ Ja sam joj istog trena odgovorila: „Ne, ja ih imam taman!“ To je sada štos koji ona rado prepričava.)

Više...

RAZGOVOR S DR. SC. MARINOM SOPTOM

Razgovarao: Leo Marić, magistar povijesti 

Dr. sc. Marin Sopta (Široki Brijeg, 1950.) hrvatski je publicist i bivši politički emigrant. Sudjelovao je u emigrantskoj politici kao pročelnik Hrvatskog narodnog otpora i vijećnik Hrvatskog narodnog vijeća, a krajem 1980-ih organizirao je i posjet dr. Franje Tuđmana Kanadi. Autor je više knjiga i znanstvenih radova o povijesti hrvatskoga iseljeništva i iseljeničkoj problematici od kojih valja istaknuti leksikon „Iseljena Hrvatska“ (2005. s Vladom Šakićem i Ivanom Čizmićem) te monografije „Sveto ime Croatia“ (2008.) i „Hrvati u Kanadi – Oblikovanje hrvatske zajednice od 1945. do 1995.“ (2012.). Bio je predsjednik Organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa 2014. godine.

Za početak, možemo li uopće govoriti o hrvatskom iseljeništvu kao jedinstvenom fenomenu uzmemo li u obzir razlike koje postoje između potomaka stare ekonomske emigracije iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, potomaka poratne političke emigracije i „gastarbajtera“? Je li hrvatski nacionalni identitet danas na jednako visokoj razini među svim trima skupinama ili i dalje postoje bitne razlike?

Više...

RAZGOVOR S VELIMIROM ŠONJE

Razgovarao: Ante Lučić, magistar prava i poslovnog upravljanja

Velimir Šonje (Zagreb, 1966.) hrvatski je ekonomist. Specijalist je za područje monetarne politike, bankarstva i konkurentnosti. Radio je na Ekonomskom institutu u Zagrebu, kao izvršni direktor u HNB-u, zatim kao član uprave u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb te kao predsjednik uprave Društva za upravljanje investicijskim fondovima ICF Invest. Direktor je i osnivač tvrtke za poslovno savjetovanje Arhivanalitika. Obavljao je savjetničke poslove za Svjetsku banku, MMF i druge međunarodne i domaće institucije. Savjetovao je vladu Nikice Valentića pri oblikovanju i provedbi antiinflacijskoga programa 1993. − 1994. te je sudjelovao u pisanju više od 20 knjiga. Autor je ili koautor 40 znanstvenih i stručnih radova, šest prikaza knjiga i 19 stručnih izvještaja.

U hrvatskim se medijima uglavnom ponavljaju jednaki razlozi o glavnim problemima kontinuirano loših ekonomskih rezultata Republike Hrvatske, primjerice monetarna politika, precijenjen tečaj, neoliberalna politika, rasprodaja nacionalnog srebra, banke, „mi ničime ne upravljamo“, rat, gubitak tradicionalnih tržišta nakon 1990 i drugo. Mislite li da je zaista tako, odnosno u kojoj mjeri, i postoji li problem čiji je utjecaj veći te koji se može i treba početi rješavati odmah? 

Više...

Razgovor s assoz. prof. Birgit Bednar-Friedl

Razgovarao: Tomo Hunjak, student znanosti o okolišu (Umweltsystemwissenschaften), Sveučilište u Grazu

Birgit Bednar Friedl sl1Birgit Bednar-Friedl je izvanredna profesorica na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Grazu i suvoditeljica istraživačke skupine „Ekonomika klimatskih i globalnih promjena“ u Wegener centru klimatskih i globalnih promjena Sveučilišta u Grazu. Djeluje i kao zamjenica voditelja Nacionalnoga odbora globalnih promjena na Austrijskoj akademiji znanosti. Njezina se istraživanja usredotočuju na utjecaje klimatskih promjena, međunarodnu klimatsku politiku i upravljanje prirodnim resursima. Nakon završetka diplomskoga studija smjera Umweltsystemwissenschaften (znanosti o okolišu) s naglaskom na ekonomiju 1999. godine, doktorirala je 2003. godine i habilitirala (Venia Docendi) deset godina kasnije, također u području ekonomije. Bila je i gostujući profesor na Sveučilištu u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu i na Sveučilištu u Oslu u Norveškoj.

 

Izvor: cp-pictures

Više...

Götz Kubitschek: O imigrantima u Europi, otuđenim elitama i njemačkom otporu

Leo Marić, magistar povijesti (prijevod: Iva Matijević, B. A. der Transkulturellen Kommunikation)

 

Götz Kubitschek (1970.) njemački je publicist, nakladnik i politički aktivist. Studirao je germanistiku, zemljopis i filozofiju na sveučilištima u Hannoveru i Heidelbergu. Od 1997. do 1998. bio je kao pričuvni časnik Bundeswehra u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini. Od 2000-ih je ravnatelj think-tanka Instituta za državnu politiku (Institut für Staatspolitik, IfS), glavni urednik intelektualnog novodesnog časopisa Sezession te vlasnik i urednik u nakladničkoj kući Verlag Antaois. U posljednje vrijeme aktivirao se u anti-imigrantskom pokretu kao jedan od čelnika nevladine organizacije „Jedan posto za našu zemlju“ („Ein Prozent für unser Land“). Slovi kao vodeći intelektualac njemačke nove desnice. 

 

Za početak, kako mainstream mediji cenzuriraju vijesti o problemima masovne imigracije, možete li nam ukratko opisati kakva je trenutno situacija u Njemačkoj? Koliko se ilegalnih imigranata trenutno nalazi u Vašoj zemlji? Kakvo je javno mnijenje njemačkoga društva o imigrantskoj krizi? 

Više...

RAZGOVOR S NINOM RASPUDIĆEM

Razgovarao: Mario Tomas, mag. hist.

Nino Raspudić rođen je u Mostaru 1975. godine. Osnovnu školu završio je u Mostaru, a maturirao je u Trevisu u Italiji. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine diplomirao filozofiju i talijanski jezik i književnost, 2004. godine magistrirao je s radnjom „'Slaba misao' i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi“, a doktorirao je 2008. godine s radom „Prekojadranski (polu)orijentalizam: Dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas“. Profesor je na katedri za talijansku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje književnu kritiku i esejistiku, aktivan je u medijima, piše kolumne, gostuje na televizijskim i radijskim emisijama te kritički komentira aktualna društvena i politička pitanja. Prevodi s talijanskoga jezika književnost i teoriju (Eco, Ammaniti, Vattimo, Pareyson i dr.) te je aktivan u promociji svoje teorije trodimenzionalne političke podjele u Hrvata.

Više...

Razgovor s prof. Dr. Miroslavom Akmadžom

Akmadza miroslav

Razgovarao: Davor Dijanović

Prof. dr. Miroslav Akmadža rođen je 13. ožujka 1967. u Ljubuškom u Bosni i Hercegovini. Nakon završene osnovne i srednje škole u Ljubuškom, upisao je Pedagošku akademiju u Mostaru gdje je 1987. stekao zvanje nastavnika povijesti i zemljopisa. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. stekao je zvanje profesora povijesti. Na istom je fakultetu 21. lipnja 2001. obranio magistarski rad na temu “Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine”. Na tom je fakultetu 21. siječnja 2003. godine obranio i disertaciju na temu “Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i crkveno državni odnosi. – Primjer Zagrebačke nadbiskupije”. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 1. travnja 2007. Od 1. studenoga 2001. godine do 1. veljače 2008. radio je kao profesor najnovije hrvatske i svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Od 1. veljače 2008. zaposlen je na Hrvatskom institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, gdje radi na mjestu znanstvenog savjetnika.

Više...

Razgovor s Paćom Ćorlukom: Baščovani, izvorna pjesma i šargije

sargija h

 

Razgovarao: Marko Paradžik

Paćo Ćorluka, rođen je 1951. godine u Bosni i Hercegovini, u selu Komarica, općini Doboj, a župi Cer. Jedan je od najpopularnijih izvornih pjevača Bosne i Posavine, a po mnogima jedan od najboljih tekstopisaca i kantautora pjesama iz tog kraja. Instrument na kojem izvodi pjesme naziva se šargija.

Više...