STAROKATOLIČKA CRKVA U BOGOMOLJU NA OTOKU HVARU

 

Sažetak

Starokatolička crkva u Bogomolju na otoku Hvaru jedinstven je primjer povijesno-vjerskoga fenomena na dalmatinskim otocima. Kao prva starokatolička župa u Dalmaciji, čija je crkva izgrađena 1935. u stilu pseudoromanike karakteristične za modernu prve polovine 20. stoljeća, pokazuje nam spoj domaće graditeljske baštine i nauka Starokatoličke Crkve, pretočena u stilskim izražajima, koji oblikom detalja i graditeljskim rješenjima naglašavaju želju za arhitektonsko-graditeljskom reprezentacijom nastavka crkvenoslavenske tradicije srednje Dalmacije. Crkva nastaje naporima njezinoga prvoga župnika Jurja-Ive Barbarića, bivšega katoličkoga franjevca koji se pridružuje Hrvatskoj starokatoličkoj Crkvi, čiji je jedan od značajnijih pokretača Marko Kalogjera, koji postaje ujedno i prvim njezinim biskupom.

Ključne riječi: Starokatolička Crkva na otoku Hvaru, Bogomolje, Otok Hvar, Hrvatska starokatolička Crkva, sakralna arhitektura

1. Uvod

Unutar reformatorskoga pokreta u Katoličkoj Crkvi vezanoga uz Prvi vatikanski sabor, koji se održao tijekom 1869. i 1870. godine dolazi do stvaranja kritičnoga kruga osoba vezanih uz propitkivanje definicije o papinskoj nezabludivosti o pitanjima vjere, posebice u odluci koju je donio papa Pio IX. po principu Ex cathedra.^[1] Ista odluka jedan je od glavnih razloga za odvajanje jednoga dijela katoličkoga klera koji će formirati odvojenu Starokatoličku Crkvu, čiji pobornici na prostoru Hrvatske stvaraju tzv. „Hrvatsku Crkvu“.^[2] Razlogom odvajanja dijela katoličkoga klera u Hrvatskoj drži se odluka novoga crkvenoga zakonika o jeziku 1917. – 1918. godine.^[3] Službena registracija i priznanje vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca doneseni su 18. prosinca 1923., dok je na prvom crkvenom saboru za biskupa izabran tadašnji osnivatelj Marko Kalogjera.^[4] S obzirom na podrijetlo i vezu tadašnjega biskupa Marka Kalogjere s prostorom Dalmacije, a posebice s gradom Splitom,^[5] može se iščitati važnost potrebe za nastavkom kontinuiteta splitske crkvenoslavenske tradicije, koju je zagovarao upravo biskup Kalogjera. Unatoč nastojanjima da se prva starokatolička crkva otvori u Splitu, slučajnom okolnosti prva veća zajednica i župa formirana je na otoku Hvaru u mjestu Bogomolje. Sam prelazak i formiranje župe organizirani su 1925. godine,^[6] dok prikupljanje sredstava za crkvu omogućuje njezinu izgradnju 1935. godine.^[7] Stilska rješenja u procesu izgradnje pokazat će spoj i prilagodbu lokalnoga graditeljskoga stila i tradicije, s liturgijskim potrebama Starokatoličke Crkve, kao i razvojem starokatoličkoga koncepta sakralne umjetnosti i arhitekture.

2. Stvaranje starokatoličke župe Bogomolje na otoku Hvaru

2.2 Položaj

Bogomolje je mjesto u blizini Sućuraja na istočnom dijelu otoka Hvara, koje je, povijesno gledajući, bilo napućeno većinskim katoličkim stanovništvom. U mjestu se nalazi barokna crkva Gospe od Karmena, s pripadajućim grobljem. Crkva i groblje smješteni su zapadno od samoga mjesta Bogomolje. U središtu mjesta nalazi se stari župni dvor i zgrada općine, preko puta kojih se na sjevernoj strani nalazi starokatolička crkva, čije je pročelje okrenuto u smjeru juga.

2.3. Osnivanje starokatoličke župe i izgradnja crkve

Zbog manjka povijesnih izvora ne mogu se sa sigurnošću utvrditi svi važniji razlozi prelaska stanovništva upravo na starokatoličku vjeru. Na temelju postojećih izvora, kao i svjedočanstva mještana, može se postaviti osnova vezana uz prelazak tadašnjega župnika, franjevca Jurja-Ive Barbarića i dijela stanovništva na starokatoličku vjeru. Godine 1915. tadašnji franjevac i bogomoljski župnik Juraj-Ivo Barbarić^[8] napušta franjevački red i Katoličku Crkvu.^[9] Najraniji napori osnivanja starokatoličke župe sežu u 1924. godinu.^[10] Prvi pravni potezi i osnivanje dogodilo se 3. svibnja 1925. godine kada je Juraj-Ivo Barbarić izabran za župnika.^[11] Prema svjedočanstvima starijih mještana, iako se ne mogu držati krajnje pouzdanima, ona nam potvrđuju osnovni razlog prelaska dijela stanovništva na starokatoličku vjeru upravo zbog nezadovoljstva istupom iz crkvenoga reda njihovoga dotadašnjega župnika.^[12] Nakon osnutka starokatoličke župe započela su prikupljanja sredstva za gradnju crkve koja će biti sagrađena.^[13] Samo središte mjesta uzeto je za lokaciju, nasuprot katoličkoga župnoga dvora.^[14] Sredstva za izgradnju prikupljena su od lokalne zajednice, dok je dozvola za gradnju dobivena na privatnom zemljištu starokatoličkoga župnika.^[15] Crkva ostaje aktivna sve do razdoblja zabrane u Drugom svjetskom ratu, kada župnik odlazi s dijelom župljana u zbjeg u El Shatt.^[16]

3. Karakteristike crkve

3.2. Osnovna stilska obilježja, opis i položaj

Crkva je 1935. građena u skromnijem duhu stila monumentalne arhitekture moderne, sa spojem lokalnoga tradicijskoga graditeljstva, u pseudoromaničkom stilu, s utjecajem lokalne sakralne barokne arhitekture. Tlocrt crkve prikazuje jednobrodnu baziliku s apsidom nasuprot pročelja. Glavno pročelje (Slika 1.) okrenuto je u općem smjeru juga, sastoji se od portala smještenoga u središtu, iznad kojega se nalazi niša četvrtastoga oblika, s čije se svake strane u simetričnom odnosu nalaze prozori u obliku monofora. Iznad niše nalazi se spomen-ploča te prozor kružnoga oblika izrađen u obliku rozete. Na samom vrhu glavnoga pročelja nalaze se temelji zvonika na preslicu. S obje bočne strane crkve stoje dva prozora u obliku monofora (Slika 2.), dok apsida sadržava samo jedan prozor, pri vrhu samoga središta apside. Karakteristično je da su prozori, osim onog na apsidi, značajno izduženiji te sadržavaju kameni okvir koji naglašava pseudoromaničku monumentalnost građevine, koja je tipična za stilska kretanja toga razdoblja. Unutrašnjost se sastoji od podignutoga dijela vezanoga uz apsidu i deambulatorij, na čijem se početku nalazi oltar. Crkva je smještena s glavnim pročeljem okrenutim prema općem smjeru juga, čime su apsida i oltar okrenuti prema sjeveru. Crkva se nalazi na sjeverozapadnoj strani središnjega trga, čineći nasuprot dijagonalu nekadašnjoj staroj zgradi općine i katoličkoga župnoga dvora (Slika 3.). S obzirom na veliku sličnost starokatoličke liturgije s onom katoličkom, starokatolička crkva u Bogomolju na otoku Hvaru zadržala je sličan obris sakralne umjetnosti kao i slične katoličke crkve na otoku, s naglascima na narodni stil, arhitekturu i jezik, koji je prisutan u crkvenom inventaru. Crkva su izgradili lokalni majstori, kao i oni „uvezeni“ s priobalja, dok je dvovratne vratnice s motivom školjke izradio Stjepan Kuljić. Može se pretpostaviti da su uzor crkvi bila slična povijesna zdanja, napose barokne kapele na otoku, poput onih u obližnjim mjestima Gdinju i Sućuraju.

3.3. Trenutačno stanje (2019.)

Općim pregledom stanja crkve u studenom 2019., može se utvrditi da je njezina osnovna struktura očuvana, a statika i konstrukcija nisu pretjerano narušene. Vratnice pokazuju oznake propadanja drva zbog negativnih mirko-makro uvjeta, uzrokovanih atmosferilijama. Krovište djelomično prokišnjava i pokazuje dotrajalost, vidljiva su oštećenja zbog dugotrajne izloženosti vremenskim uvjetima i udarima gromova. Pojedini okviri prozora su oštećeni, dok vanjski inventar koji uključuje skulpturu i križ nedostaju ili su uništeni (Slika 4.). Spomen-ploča je oštećena te je teško prepoznati njezin sadržaj. Unutarnji zidovi propuštaju vlagu, podnica je također znatno oštećena i neodržavana. Crkveni inventar nedostaje, sačuvan je osnovni oblik oltara koji je izrađen od lokalnoga kamena i uvezenoga mramora. Do njega se s lijeve strane još uvijek nalaze manje prijenosne orgulje, koje su vrlo oštećene.^[17] Crkva je u ovakvom stanju desetljećima, ne koristi se za svoju osnovnu funkciju, koju gubi u razdoblju nakon završetka Drugoga svjetskoga rata.

4. Zaključak

Starokatolička crkva u Bogomoljama na otoku Hvaru predstavlja jedinstven povijesno-vjerski fenomen, koji nam, uz primjer pravoslavne crkve na otoku Visu sagrađene 1933., pokazuje povijesni uvid u zatvorene otočke cjeline. Također, pokazuje uvid i u stilski razvoj te rješenja u arhitektonskom pregledu primjene lokalnoga tradicijskoga graditeljskoga stila u nova rješenja i zahtjeve koji navedeni primjeri traže. Kako se radilo o prvoj starokatoličkoj župi u Dalmaciji, jasno je vidljivo da arhitektura stilski pokušava naglasiti pojedine odrednice Starokatoličke Crkve. Posebice njezina veza s crkvenoslavenskom tradicijom srednje Dalmacije, pri čemu se uz oblik jednobrodne bazilike s apsidom daje stilski naglasak na izdužene prozore, čiji su okviri dodatno povećani kako bi naglasili monumentalnost. Iako je vidljivo da su crkvu gradili lokalni graditelji, dosta je skromnija od drugih primjera starokatoličkih crkvi u Kraljevini Jugoslaviji. Pokušaji monumentalnijega prikaza okvira prozora i vratnica značajka su onodobnoga stila, čime ona dobiva na važnosti u samom prostoru središta mjesta u kojem se nalazi. Njezina se jedinstvenost temelji na pripadnosti vjerskoj skupini koja je u to vrijeme jedino prisutna na tom otoku, te predstavlja rijedak primjerak otočke arhitekture 20. stoljeća. Estetski gledano, uvodi pojedine nove elemente stilskoga promišljanja starokatoličke umjetnosti i arhitekture, iako kao osnovu i dalje koristi katoličko nasljeđe tipično za arhitekturu i stil umjetnosti dalmatinskih otoka iz prve polovice 20. stoljeća.

  

    

• Literatura

Tiskane publikacije:

Draganović, K. (1939). Opći šematizam katoličke crkve u Jugoslaviji. Sarajevo: Regina apostolarum.

Franzen, A. (2004). Pregled povijesti Crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Ivanuš, R.. (2007). Zbjeg iz Hrvatske u pustinju Sinaja, Egipat (1944. – 1946.). Zagreb: Hrvatski povijesni muzej.

Kalogjera, M. (1938). O Hrvatskoj crkvi. Zagreb: Štamparija Gaj.

Kalogjera, M. (1935). Hrvatski katolički kalendar Grgur Ninski, Zagreb: Naklada Hrvatske starokatoličke biskupske kancelarije.

Starokatolik (1925). Zagreb, 6, 5–7.

Preporod, (1924). Zagreb, 7–8., 14–16.

Škiljan, F. (2014). „Starokatolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“, Historijski zbornik, 67, 195–213.

Diplomski, magistarski i doktorski rad:

Patafta, D. 2016. Reformni pokret i Hrvatska starokatolička crkva 1919. – 1929. Doktorski rad. Zagreb: Katolički bogoslovni fakultet.

Abstract

The Old Catholic church in Bogomolje, island of Hvar, is an unique example of historic-religious phenomena on Dalmatian islands. As the first Old Catholic parish in Dalmatia, which church was build in 1935. In the style of Pseudo-Romanesque architecture typical for the first half of the 20th century. It shows us a combination of domestic local style of masonry and architecture with Old Catholic teachings and principals, which highlight with specific ornamental details and architectural solutions, the aim for an architectural representation of the continuation of Church-Slavonic traditions of Central Dalmatia. The church was established with efforts of her first parish priest Juraj-Ivo Barbarić, a former Catholic Franciscan monk, who would join the Croatian Old Catholic Church. Which one of her principal founders was Marko Kalogjera, who would become its first bishop.

Key words: Old Catholic church on the island of Hvar, Bogomolje, Island of Hvar, Croatian Old Catholic Church, Sacral architecture.

 

^[1] Franzen, August, Pregled povijesti Crkve, Kršćanska sadašnjost (2004), 279–282.

^[2] Već od samih početaka ideje nastanka zasebne Crkve, inzistira se na njezinom narodnom imenu pod nazivom „Hrvatska Crkva“, kako bi na kraju došlo do kompromisnoga rješenja pri registraciji crkvene zajednice pod nazivom „Hrvatska starokatolička Crkva'. O tome više u Kalogjera, Marko, O Hrvatskoj crkvi, Štamparija Gaj (1938), 2–4.

^[3] S obzirom na kasniji nastanak hrvatskoga ogranka Starokatoličke Crkve, uzet je kao osnovni lokalno-nacionalni razlog donošenje novoga crkvenoga zakonika iz 1917., koji stupa na snagu 1918. Isti regulira jezik bogoslužja pridodajući važnost latinskom jeziku. O tome više u Škiljan, Filip, „Starokatolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“, Historijski zbornik, 67, vol. 2014., 196.

^[4] Škiljan, Starokatolička crkva, 196.

^[5] Prvi biskup Marko Kalogjera pripada korčulanskom ogranku znamenite dalmatinske obitelji, koji je prethodno raskolu služio kao splitski kanonik i župnik. O tome više u Patafta, Daniel, Reformni pokret i Hrvatska starokatolička crkva 1919. – 1929., KBF (2016), 152.

^[6] U knjizi Franzena, Pregled povijesti Crkve, pogrješno se navodi godina prelaska dijela stanovništva mjesta Bogomolje, godine 1926. (Franzen, Pregled, 200), u odnosu s navedenim izvorom iz časopisa „Starokatolik“ koji navodi godinu 1925. („Starokatolik“, br. 6., 1925., 6–7).

^[7] Franzen, Pregled, 200.

^[8] U pojedinim izvorima spominje se kao Ivan Barbarić.

^[9] Ivanuš, Rhea, Zbjeg iz Hrvatske u pustinju Sinaja, Egipat (1944. – 1946.), HPM (2007), 60–66.

^[10] Preporod, br. 7 (1924), 14–16.

^[11] Spominju se razlozi za osnivanje hrvatsko-katoličke crkve s liturgijom na hrvatskom jeziku, kao i potrebom za lišavanje celibata koji nameće Katolička Crkva. O tome više u „Starokatolik“ (1925), 6–7.

^[12] U razgovoru sa starijim mještaninom (r. 1926.) koji je prema vlastitom priznanju svjedočio gradnji i radu same starokatoličke crkve. Razlog prelaska dijela mještana počiva u činjenici da je dotadašnji župnik franjevac Juraj-Ivo Barbarić bio razriješen svoje svećeničke dužnosti zbog osobnih razloga i stvaranja vlastite obitelji. Dio mještana nije bio zadovoljan te su tražili način na koji bi mogli zadržati svojega dotadašnjega župnika, s pomoću prelaska na starokatoličku vjeru, čija je crkva upravo u tim trenutcima bila u osnivanju (audio-razgovor s Miroslavom Matijaševićem, r. 7. veljače 1926. u Bogomolju na otoku Hvaru, prebivalište Lučica 818., Jelsa, otok Hvar, obavljen 20. listopada 2018.).

^[13] Škiljan, Starokatolička crkva, 200.

^[14] U vrijeme izgradnje starokatoličke crkve na dužnost bogomoljskoga katoličkoga župnika Niko Franković. O tome više u: Draganović, Krunoslav, Opći šematizam katoličke crkve u Jugoslaviji, Regina apostolarum (1939), 221.

^[15] Navodi se izgradnja i dovršetak crkve u Bogomolju na otoku Hvaru. O tome više u: Kalogjera, O Hrvatskoj crkvi, 40–50.

^[16] Ivanuš, Zbjeg, 60–66.

^[17] Orgulje su vrlo oštećene, a izrađene su u obliku prijenosnih orgulja, portativa.