Konfrontacija medicine i alternativne medicine

piše Jan Sokolar | .

basil g4d5ced29e 640Komplementarna[1] i alternativna medicina (u daljnjem tekstu KAM) po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije obično označava široki niz praksi zaštite zdravlja koje nisu dio tradicije neke zemlje i nisu integrirane u dominantan sustav zdravstvene zaštite. Drugi izrazi, osim izraza alternativne medicina, koji se pokatkad koriste da bi se opisale te prakse zaštite zdravlja jesu prirodna medicina, paramedicina, nekonvencionalna medicina i cjelovita (holistička) medicina. Konkretni primjeri navedene medicine su ajurvedska medicina, akupresura, akupunktura, kiropraktika, bioenergetika, biomagnetna terapija, polaritetna terapija, feng shui, iridologija, chelation terapija, chi kung, yoga, reiki, biljna medicina itd. Zbog velikog opsega teme za potrebe ovog rada  pod alternativnom medicinom  osvrnut ćemo se  na samo neke oblike alternativne medicine koji svoje podrijetlo vuku iz Istoka. Klasična i moderna medicina[2] koja se prakticira danas u više manje svim zdravstvenim sustavima civiliziranog svijeta razlikuje se od alternativne medicine upravo po tome što je ona znanost. Profesor Matko Marušić je na znanstvenom skupu Društvo i medicina u Splitu 1986. godine javno izrazio sukob dviju medicina[3] i sam je u svom radu Medicina i paramedicina ili zašto medicina nema alternative jasno odredio vrijednost medicine kao znanosti.[4]

Znanost koja je proistekla iz zapadnoeuropske filozofije i religije postoji jedino u zapadnoj kulturi, štoviše, sam pojam znanost koji se danas koristi u diskursu zapadnoeuropske akademske zajednice postoji jedino u zapadnoj kulturi jer je u njoj njegov sadržaj oblikovan. Ovdje prvenstveno mislim na zapadnu kulturu kao spoj srednjovjekovne i novovjekovne filozofije i kršćanske religije. Bez poznavanja umjetnosti, filozofije i religije pojedine kulture, nema pravog spoznavanja same biti te pojedine kulture niti svih ostalih aspekata života koji iz nje proizlaze. Vlč. Stanley Jaki[5] kao fizičar na primjeru fizike ukazuje na to kako je linearnost u newtonskom principu uzroka i posljedice, kao jedan od temelja znanosti, proizašla iz kršćanstva i suprotna je antičkom ahistorijskom durštvu (nisu imali perspektivu prošlosti ili budućnosti, već je sve bilo vječno sada, tj. nunc stans) ili indijskom društvu kojemu je svojstveno cikličko tumačenje povijesti.[6] Oswald Spengler kroz čitavo svoje djelo Propast zapada primjećuje kako je velika sličnost između antičkog i indijskog društva, a ujedno su ta društva po svojim obilježjima dijametralno suprotna zapadnoeuropskom društvu. Iako su se na Istoku izgradile mnoge velike civilizacije (Indija, Kina) koje su imale akumulaciju znanja (matematika, astronomija, mehanika itd.) oni nisu sve te stečene informacije iskoristili za razvoj znanosti kakva je svojstvena zapadnoeuropskom kontekstu, zbog toga što nisu imali linearnu viziju povijesti kao što je ima zapadnoeuropska kultura. Eksperimentalna metoda koja je neophodna za postojanje znanosti uopće,  ima svoj začetak u srednjovjekovnoj skolastici. Neki od skolastika, primjerice sv. Toma Akvinski, sv. Albert Veliki, bl. Duns Scotus i na primjer Roger Bacon[7] kao pripadnik novovjekovne filozofije, su upravo zaslužni za razvoj metode i eksperimenta u filozofiji kao temelja znanosti. Zanimljivo je još naglasiti da je medicina doživjela pravi polet kad je uspjela nadvladati nametnute paradigme „arapske“ (u biti antičke grčke medicine bazirane na Galenu) medicine[8].

Sad ćemo s općenitog prijeći na partikularno i objasniti kako se sve to odražava na medicinu. Medicina kao znanost radi uvijek sa činjenicama i dokazima, te iz njih deduktivno i induktivno izvlači zaključke, a ono što proučava i čime se bavi je moguće empirijski dokazati. Odraz medicine i drugih prirodnih znanosti na život zapadnog čovjeka se najbolje može ogledati u velikom skoku prosječne dobi u produženju životnog vijeka većinske populacije u zemljama Zapada koji je pratio medicinski i tehnički razvoj[9].

 Alternativna medicina koja je porijeklom s Istoka, povezana je s istočnjačkom religijom i filozofijom puno više nego što je zapadna medicina povezana sa zapadnoeuropskom religijom i filozofijom. Bitan utjecaj na kulturu Istoka imao je brahmanizam iz kojeg su konsekutivno potekli hinduizam, a kasnije i budizam. Učenje brahmanizma moglo bi se ovako sažeti: čovjek treba prepoznati svoj identitet s velikim impersonalnim bogom Brahmom, treba prestati biti biće želja, osloboditi se ciklusa reinkarnacije, smrću izgubiti svoju individualnost i svoje svjesno postojanje da bi postao upijen u velikoga boga Brahmu [10]. Ayurveda je dobar primjer koji povezuje hinduska vjerovanja i medicinu koja se u Indiji prakticira. Kako joj i samo ime kaže, ta praksa ima svoje korijene u Vedama (sanskrtskim spisima). Ove knjige često pripisuju određeni broj bolesti nebalansu između takozvanih "doša".[11] Ayurveda opisuje tri doše - tri "psihofiziološke energije", koje kontroliraju tjelesne funkcije. Ponekad se riječ doša prevodi kao "sokovi tijela", ili kao "mana", jer poremećaj doša uzrokuje bolesti.[12] Drugi primjer je yoga. Ona je sustav drevnih duhovnih i tjelesnih vježbi porijeklom iz Indije te je nastala iz tradicije ayuravedske medicine .[13] Joga se sastoji od fizičkih vježbi, tj. asana i vježbi disanja pranayama, koja se smatra sredstvom k prosvjetljenju, tj. postizanjem jedinstva sa samim sobom i univerzumom Brahman.[14]  [15] 

Mnogi ljudi koji se bave alternativnom medicinom ne mogu nikako znanstveno dokazati svoje metode, sve se svodi na čiste verbalne akrobacije mističnim energijama i pojmovima ( prana, chi, čakre,  itd.) koje nitko ne može izmjeriti niti ih dokazati[16]. Većina rezultata nije ništa više pozitivna od placebo efekta[17]. Neki oblici alternativne medicine  s Istoka (inspirirani vjerovanjem sličnim gore navedenom brahmanizmu) mogu biti vrlo štetni za naše psihosomatsko zdravlje jer se njihovim praksama nastoji ugasiti individualna svijest i stopiti čovjeka sa svemirom kako bi dostigao „nirvanu“. Ako se psihički efekti koje je moguće osjetiti pri prakticiranju yoge zamijene sa spiritualnim efektima, može doći i do duševnih poremećaja. Poremećaj depersonalizacije[18] veže se uz određene vrste meditacija, a poznato je da je meditiranje bitna sastavnica yoge. DSM IV-TR[19] definira depersonalizacijski poremećaj kao trajnu ili ponavljanu alteraciju percepcije selfa do stupnja gdje je osjećaj osobe o njegovom ili njezinom osjećaju realnosti privremeno izgubljen. Pacijenti s depersonalizacijskim poremećajem mogu se osjećati kao roboti, kao da su u snu ili da su odvojeni od svojih tijela. Epizode su ego-distone te pacijenti shvaćaju nestvarnost simptoma.

            Postoji pravni okvir našeg Kazenog zakona za osobe koje prakticiraju alternativnu medicinu, svojom sankcijom najbolje govori o tome koliku opasnost predstavljaju našem društvu.[20] Zanimljivo je da u doba gospodarske krize u SAD-u (1929. - 1933) dolazi do situacije da je medicinsko šarlatanstvo imalo takvu veliku javnu snagu da je plaćenim oglasima  otvoreno pozivalo na bojkot konvencionalne medicine[21] te se tako danas s novom gospodarskom krizom stvara preduvjet za novi procvat alternativnih medicina. Upravo je u SAD-u KAM ostvarila legalitet i legitimitet jer je zbog „ljudskih sloboda, privrženost slobodnom poduzetništvu i tržišnom natjecanju, kao i političkom liberalizmu, omogućeno i ostalim medicinskim sektama da razviju vlastite sustave obrazovanja, licenciranja i praktičnog rada“, osim toga tu su utjecaj imale i posebne „doseljeničke  urbane zajednice, prije svega kineska, ali i vijetnamska, korejska, indijska“.[22] 1998. Journal of the American Medical Association, prvi put u povijesti, cijeli tematski broj je posvetio alternativnoj medicini, a u ožujku 2000. Bill Clinton osniva komisiju Bijele kuće za komplementarnu i alternativnu medicinu s mandatom da predloži zakonodavne i administrativne preporuke koje bi pomogle u maksimiziranju potencijalne koristi. [23] Odnos razvijenih europskih zemalja prema KAM-u ne razlikuje se puno od američkog, pa je tako prvi važan službeni dokument koji je Europski parlament usvojio 1997. Rezolucija o položaju nekonvencionalne medicine  (Resolution on the status of non-convenciontional medicines A4-0075/97) gdje se od članica Europske unije zahtijeva da započnu proces priznavanja nekonvencionalnih vrsta medicine uz prethodna znanstvena istraživanja sigurnosti i učinkovitosti pojedinačnih medicinskih praksi.[24] Potrebno je spomenuti u svjetlu navedenog da je bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić 5. svibnja 2005. uručio Indijcu Svamiđiju (Paramhans Svami Mahešvarananda), tvorcu sustava „Joga u svakodnevnom životu“, odličje Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za dugogodišnji humanitarni rad i promidžbu RH u svijetu.[25]

Danas se može uočiti opća dekadencija zapadne civilizacije upravo zbog toga što se ta ista civilizacija odrekla svojih počela i svojih originalnih vrijednosti, što je omogućilo prodor mnogim praksama s Istoka koje parazitiraju na ostacima naše kulture. Medicina je danas, kao i svaka znanost, podložna kritici, stoga treba potražiti i u njoj samoj razloge zbog kojih alternativna medicina postiže sve veću popularnost na Zapadu, kao npr. depersonalizirani i mehanicistički odnos pacijenta i liječnika, deficit stručnog kadra itd. Sveprisutna ideologija egalitarizma i kulturološkog relativizma želi izjednačiti vrijednost medicine i alternativne medicine, no to nije moguće jer alternativna medicina nije i ne može biti po svojim karakteristikama znanost. Iz etnocentrične perspektive zapadneuropskog čovjeka, sigurno je da se u kulturama drukčijim od naše zapadne može naći i nekih pozitivnih stvari, pa tako i u njihovim „medicinama“, koje se možda mogu iskoristi putem znanosti, ali nažalost, neki ljudi nekritički, možda čak i iz averzije prema vlastitoj zapadnoj baštini, promoviraju sve što je suprotno našoj tradiciji.

    

[1] Komplementarna ili integrirana medicina se razlikuje od alternativne medicine jer se ona koristi zajedno s konvencionalnom isključivo kao njena dopuna, dok se alternativna medicina koristi često umjesto konvencionalne medicine

[2] Ne postoji opći pridjev koji bi odredio srž medicine, već se koristi mnoštvo riječi, istoznačnica i suznačnica koje stvaraju zbrku: akademska, standardna, profesionalna, konvencionalna, alopatska itd.

[3] „Tvrdim da se medicina i paramedicina mogu jasno razlučiti i da su smrtni neprijatelji između kojih nema kompromisa. Potpuno se opredjeljujem za medicinu i tvrdim da je paramedicina besmislica nedostojna obrazovanog i kulturnog čovjeka, navlastito ne medicinara.“ Gordana Cerjan-Letica, Slaven Letica: Druga medicina, Jesenski i Turk, travanj 2010., str 31.

[4] „Medicina jest znanost. Ona ima sva temeljna svojstva znanstvene aktivnosti, bez obzira da li se odnosi na uvođenje novog lijeka, pregled trudnice ili hitnu intervenciju u prometnoj nesreći: liječnik (sebi, kolegiju) opisuje prirodnu pojavu i donosi tentativne i testabilne zaključke iz kojih formulira hipotezu (dijagnozu), prema kojoj postupa dok ne vidi da je u krivu; tada svoj postupak ispravlja prema novoj hipotezi. Tu nema ničeg nadnaravnog, nadljudskog, posebnog. Medicinska praksa jest normalna ljudska aktivnost koja slijedi zakone znanstvene utemeljenosti.“ Ibid, Matko Marušić: Medicina i paramedicina ili zašto medicina nema alternative, Pogledi, br. 1., Split, 1986, str. 136.-157.

[5] Vlč. Stanley L. Jaki (1924. - 2009.) - benediktinski svećenik i istaknuti profesor fizike na Seton Hall University, New Jersey, među ostalim bio je „Fremantle lecturer“ na Balliol College, Oxford

[6] „Fizika, najegzaktiniji oblik znanosti, govori nam, ako nam išta i govori, da su svi fizikalni procesi dio jednosmjernog, i u suštini linearnog procesa. Znanstvenici nisu bili prvi koji su primijetili tu činjenicu. Gledajući širu sliku, u razumljivijem obliku, Biblija je prva izrekla tu tvrdnju o jednosmjernosti svega. Prvo, postoji stvaranje, zatim povijest svemira i čovjeka, sve teži prema konačnom sudu i prema konačnom dokončanju za sve na novim nebu i novoj zemlji. Gdje god se susrećemo s linearnom perspektivom, u pozadini pronalazimo Bibliju. To ćemo najbolje shvatiti ako pogledamo način razmišljanja svih većih drevnih kultura. U svima je dominirala ideja da se sve stalno ponavlja, ili ideja vječnih povrataka. To je nešto što rijetko možemo čuti. Gotovo nikada ne čujemo da su takva vjerovanja odgovorna da se znanost rodila kao mrtvorođenče, doista monumentalno mrtvorođenče u svim drevnim kulturama... ...Biblijski pogled je konačno omogućio pretpostavku da i nebesima i zemljom vladaju isti zakoni. Ta pretpostavka nije moguća unutar drugih pogleda na svijet koji su dominirali u svim drugim drevnim kulturama. Drugi pogledi su smatrali nebesa božanskim. Grci su razvili takvu logiku s određenom preciznošću, razlog je to zašto je znanost bila mrtvorođenče čak i kod starih Grka, tih mitskih uzora moderne racionalnosti. U grčkom ambijentu bilo je nemoguće, zapravo bilo bi svetogrđe, pretpostaviti da gibanje Mjeseca i pad jabuke opisuje isti zakon. To je, međutim, bilo moguće Newtonu koji je to naslijedio iz stare kršćanske vjere.“  “The Biblical Basis of Western Science.” Crisis 15, no. 9 (October 1997): 17-20

[7] Postoji zabluda među nekim modernim povjesničarima da je bio progonjen upravo zbog svoje opservacijske metode

 

[8]  Iako su mnogi zagovaratelji „arapske“ medicine ujedno bili i skolastici, upravo je opservacijska metoda koju su skolastici uveli omogućila kasnijim naraštajima da  prevladaju zablude i ostvare napredak. Na primjer , pozivanje na Galenov autoritet, koji je radio sekciju na majmunima i onda je analogno primjenjivao na ljudima (sekcija na ljudima je bila zabranjena), priječilo je ispravne zaključke u anatomiji ljudskog leša gdje se izbjegavala jednostavna činjenična opservacija na način da kada se anatomija ljudskog leša nije slagala s Galenovom, onda se govorilo da je riječ o malformacijama. http://hr.wikipedia.org/wiki/Galen, pristupljeno 24. veljače 2013.

[9] Posebno je svjesnost o higijenskim uvjetima pri porođaju koja je pridonijela smanjivanju infantilne smrtnosti i time statistički znatno utjecala na produženje prosječne životne dobi ( Semmelweis spoznao 1847.).

 

[10] http://www.newadvent.org/cathen/03028b.htm,  pristupljeno 24. veljače 2013.

[11] „Dijatetske preporuke i napuci za pripremu i konzumiranje hrane, napuci glede higijene, prirodni lijekovi, masaže itd. koriste se pri rješavanju širokog spektra bolesti.“ Gordana Cerjan-Letica, Slaven Letica: Druga medicina, Jesenski i Turk, travanj 2010., str 135

[12] http://en.wikipedia.org/wiki/Ayurveda,  pristupljeno 24. veljače 2013.

[13] http://simple.wikipedia.org/wiki/Yoga,   pristupljeno 24. veljače 2013.

[14] Joga kao sredstvo k prosvjetljenju je veoma bitna za hinduizam, budizam i džainizam, kao i mnoge druge religijske i duhovne prakse širom svijeta. Za hindusa je mokša veliki cilj. Joga sadrži osmerostruku metodu savladavanja: yama (apstinencija, govorenje istine, uzdržavanje od ubojstva, jačanje kreposti, samokontrola), niyama (pridržavanje pravila, vršenje pobožnosti), asana (položaji tijela), pranayama (vježbe i regulacija disanja), pratyahara (nadozor tj. obuzdavanje osjetila), dhyana (meditacija), dharana (kontemplacija) i samadhi (oslobađanje, prosvjetljenje). http://hr.wikipedia.org/wiki/Joga, pristupljeno 24.veljače.2013.

[15] Katolička crkva je izjasnila svoj stav u dokumentu "Isus Krist - donositelj vode žive". Smatraju da je joga, čija duhovnost ima korijene u istočnjačkim religijama, u međusobnoj isključivosti s porukom Isus Krista.  Ibidem

[16] Popis istraživanja(US National Library of Medicine) koja osporavaju neke alternativne metode liječenja:

Akupunktura i tradicionalna kineska medicina: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15992224 - niska konzistencija i suglasnost u postavljanju dijagnoza od strane licenciranih praktikanata tradicionalne kineske medicine.                     

Općenito kineska tradicionalna medicina: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14727501 - ponovo niska podudarnost u postavljanju dijagnoze, veća podudarnost u izboru tretmana.

Reiki: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18410352 - nedovoljni dokazi da je reiki učinkovit u liječenju bilo kojeg poremećaja, pristupljeno 24. veljače 2013.

   

[17] http://www.oup.com/us/catalog/general/subject/Medicine/PsychiatryPsychology/~~/dmlldz11c2EmY2k9OTc4MDE5NTMxMzY4MA, pristupljeno 24. veljače 2013.

[18] Samo neki od primjera povezanosti određenih tipova meditacija i depersonalizirajućih poremećaja: http://ajp.psychiatryonline.org/article.aspx?articleid=155172,                             http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/2191357, pristupljeno 24. veljače 2013.

[19] Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders fourt edition, text revision 

[20] Nadriliječništvo, članak 184.(1) Tko se nemajući propisanu stručnu spremu bavi liječenjem ili pružanjem druge medicinske pomoći, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka izazvano znatno pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja druge osobe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka kod druge osobe izazvana teška tjelesna ozljeda ili prekid trudnoće, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina. (5) Sredstva upotrijebljena za liječenje iz stavka 1 i 2. ovoga članka će se oduzeti. KZ (125-11).

[21] Gordana Cerjan-Letica, Slaven Letica: Druga medicina, Jesenski i Turk, travanj 2010., str. 16.

[22] Ibidem, str. 42-43.

[23] Ibidem, str. 44-46.

[24] Ibidem, str.

[25] Ibidem, str. 66.