Pregled problematike umjetničkog aktivizma u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti

Aktivizam (lat. activus, agere, djelati, raditi) filozofsko je shvaćanje da je za napredak čovječanstva posebno važan razuman i stalan utjecaj ljudskog znanja i htijenja na kulturu i život uopće.[1]

Pristup suvremenoj problematici umjetničkoga aktivizma temelji se na njegovu razvoju u nekoliko dijelova, kao i na političko-društvenom utjecaju na trenutno stanje u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Začetci umjetničkog aktivizma naziru se u 1920-im godinama u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i političke situacije koja je utjecala na stvaranje umjetničkih grupacija s određenim umjetničkim izričajem u području društva i politike. Nadalje, izraziti razvoj zasebnog smjera u umjetnosti bilježi se u vremenu političkih i društvenih promjena za vrijeme SFRJ. Nakon toga dolazimo do temelja sadašnjeg umjetničkog aktivizma koji od osamostaljenja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu RH) nosi izrazito nacionalni predznak, odražavajući se izričito na političko-društvena pitanja u hrvatskom društvu i kulturi. U tih dvadeset i pet godina od osamostaljenja RH do danas počinju se isticati pojedinci, grupacije i umjetničke prakse koje manjkom razrađenoga koncepta performativnih umjetničkih činova dovode do pada kvalitete same umjetničke scene toga područja.

Povijest

Pojam umjetničkog aktivizma veže se uz 20. stoljeće, no začetci sežu u 19. stoljeće kada se umjetnost počinje koristiti ne samo kao sredstvo propagande već kao sredstvo izravnog utjecaja na više društvene staleže koji su imali veću ulogu u političkom životu. Pokušaji su to koji se ogledaju u naporima različitih pokreta u cilju ostvarivanja političke i društvene promjene, od borbe za pravo glasa šireg građanstva, ukidanje ropstva u SAD do borbe za pravo glasa žena itd. Tijekom 19. stoljeća najpoznatiji aktivisti potječu upravo iz abolicionističkoga pokreta u SAD-u te sufražetkinja u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Aktualne teme tadašnjeg društva prelaze i u sferu umjetnosti. Različiti se umjetnici stoga svojim djelovanjem i umjetničkim stvaralaštvom počinju zalagati za ostvarivanje određenih težnji, kao i utjecati na propitivanje tadašnjih tema. Više umjetnika istog svjetonazora svojim djelovanjem stvara temelj umjetničke grupacije te tako nastaju prve skupine koje nastoje ostvariti određeni cilj. Važan dio umjetničkog aktivizma uključuje protest i prosvjedovanje umjetničkim stvaralaštvom ili djelovanjem. Kasnijim razvojem konceptualne umjetnosti u 20. stoljeću razvijaju se i novi oblici umjetničkog aktivizma. Oni uključuju razne akcije, instalacije, happening, performans, video art itd.[2] Umjetnički aktivizam obilježava kratkotrajnost, kontekst svakodnevice kroz aktualnu temu, reakcija i mjesto izlaganja (većinom se radi o javnom prostoru).

Povijest umjetničkog aktivizma u Hrvatskoj

Kada se promatra pojava umjetničkog aktivizma na prostoru Hrvatske, vidljivo je da je on pod utjecajem srednjoeuropskih umjetničkih krugova, s izraženim naglaskom na zasebnost i jedinstvenost uzrokovanu određenim političkim i povijesnim događajima. Izvor toga može se pronaći još u vremenu Kraljevine Jugoslavije 1920-ih i 1930-ih godina u skupini Zemlja[3], prvoj sasvim samostalnoj i potpunoj likovnoj skupini (pokretu) u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, u cilju umjetničkoga i društvenoga aktivizma kao reakciji na tadašnje događaje u svijetu i državi. Iako su pojedina obilježja aktivizma vidljiva i ranije kod drugih umjetnika, još u vrijeme K. u. K. Monarhije, pogotovo kao reakcija na događaje u Prvome svjetskom ratu, za razliku od srodnih umjetnika i pokreta u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, u Hrvatskoj do pojave skupine Zemlja nije postojala takva sveukupna ciljano stvorena grupacija.

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kada gledamo politički i društveno-aktivistički nastrojene umjetnike, vidljivo je da su njihova umjetnička djela i aktivnosti pod okriljem ideologije, kao i političke cenzure koju ta ideologija zastupa. Važno je napomenuti da je u partizanskom pokretu zanimljiva takozvana ilegalna izložba, održana u Splitu 1943. godine u stanu kipara Marina Studina.[4]

Završetkom Drugoga svjetskoga rata u vrijeme socijalističke Jugoslavije dolazi do režimskog odnosa prema umjetnosti. Takav odnos popušta političkim otklonom od utjecaja SSSR-a koji se u umjetnosti preslikava naglom promjenom prednjačenja dotadašnje socrealističke umjetnosti, što rezultira probojem skupine EXAT 51. Takav zaokret postavlja plodno tlo za nastanak novih oblika i grupacija unutar hrvatske umjetnosti. Značajna je skupina Gorgona koja nastaje krajem 50-ih. Kada se usporedi sa sličnom grupacijom Fluksus u SAD-u[5], svakako ima obilježja umjetničkog aktivizma, osobito iskazana u prostornim intervencijama. Vrlo važno razdoblje za umjetnički aktivizam u Hrvatskoj svakako je ono od 1965. do 1985. godine. U tom razdoblju prevladava socijalna tematika, siromaštvo, stagnacija radničkoga staleža, gospodarska tematika te u rijetkim, ali značajnim slučajevima i politička tematika. U ovom se razdoblju razvijaju performans i happening koji većinom imaju izrazito aktivističku ulogu. Kada je riječ o performansu, trebaju se istaknuti umjetnici kao što su Tomislav Gotovac, Vlasta Delimar, Vladimir Dodig „Trokut“, Sanja Iveković, Braco Dimitrijević itd., čiji su performativni činovi pod velikim utjecajem Yvesa Kleina, Josepha Beuysa, Chrisa Burdena i Carolee Schneemann.

Svakako treba naglasiti intervenciju pod nazivom „Crveni Peristil“ 1969. godine koja je imala izniman značaj za povijest umjetničkoga aktivizma. Skupina Biafra (1970. − 1978.), koja je ime dobila po turbulentnoj afričkoj republici, djelovala je vrlo aktivistički, propitujući tadašnje društvene teme i problematiku u umjetnosti. Osnivači skupine bili su B. Bunić, S. Gračan, R. Petrić i M. Vuco, a članovi kipari i slikari S. Jančić, I. Lesiak, Đ. Zanoški, V. Jakelić, R. Janjić-Jobo, Z. Kauzlarić-Atač, R. Labaš i E. R. Tana. Vrlo je važna grupacija likovnih umjetnika pod nazivom Grupa šestorice (1975. − 1981.) koju su činili Željko Jerman, Vlado Martek, Sven Stilinović, Mladen Stilinović, Boris Demur i Fedor Vučemilović. Svojim izrazito aktivističkim djelovanjem te grafikama, slikama, kolažima i asemblažama stvaraju radove u obliku udarničkih parola u cilju propitivanja društveno-političkoga stanja u državi u vrijeme velikih promjena.

Umjetnička fotografija od samog je početka kroz svoju dokumentarističku vrijednost imala značajan doprinos u umjetničkom aktivizmu. U Hrvatskoj je do 1970-ih prevladavala socijalna tematika, dok u razdoblju od 1970-ih do 1990-ih fotografija ima znatan utjecaj i na politička pitanja. Važno je istaknuti veliki krug fotografa oko časopisa „Polet“ (tjednik Saveza socijalističke omladine Hrvatske) koji je zbog svojega aktivizma često bio na udaru državne cenzure. Umjetnički aktivizam u razdoblju od 1990. do 2000. godine velikim se dijelom odnosio na ratna zbivanja u Republici Hrvatskoj, od suprotstavljanja srbijanskoj agresiji, zalaganja za priznanja i promociju hrvatskoga pitanja u svijetu do kritike domaće politike (odnos prema BiH), kritike UN-a i posljedica rata. U početku rata umjetnički je aktivizam prerastao i u kratkotrajnu satniju hrvatskih umjetnika koja je uz sudjelovanje u obrani imala i izrazito umjetničko djelovanje. Među umjetnicima i radovima koji su obilježili umjetnički aktivizam s naglaskom na Domovinski rat i rat u BiH naglasio bih Borisa Ljubičića s projektom „Krvatska“, Šejlu Kamerić „Bosnian girl“, spontanu instalaciju građana „Zid boli“ itd. Nastankom nove države pa sve do danas, pogotovo za vrijeme političkih promjena krajem 1990-ih i početkom 2000., dolazi do razvoja novih pitanja u umjetničkom aktivizmu uz nastavak prijašnjih. Teme tako uključuju rodna pitanja kroz feminizam i LGBT aktivizam, društvena pitanja vezana uz prava životinja (animal rights activism), demokratizaciju, sekularizaciju itd.[6] Otvaranjem tih tema unutar umjetničkoga aktivizma dolazimo do sadašnjice.

Politički i društveni aktivizam u umjetnosti

Politički aktivizam u umjetnosti prikazuje se izravnim odnosom umjetničkoga djela ili čina na trenutnu politiku države, pokrajine, grada, mjesta, institucije itd. Umjetničkim se djelovanjem traži ili potiče promjena u vođenoj politici, a takva vrsta aktivizma podliježe ideološkim principima, dok se društveni aktivizam zalaže za izravne promjene unutar društva ili zajednice.

Feministički aktivizam

Kao i ranije, u današnjici se nastavljaju različite umjetničke akcije, instalacije, radovi i događaji koji svojom tematikom propituju ulogu žene u društvu. Obilježje ovoga, naspram drugih oblika aktivizma u umjetnosti, jest njegova razvijenost, autori su većinom obrazovani umjetnici, djela i događaji imaju razrađeniji koncept te ostavljaju ciljan dojam na gledatelja ili sudionika. Mana feminističkog aktivizma u Hrvatskoj jest slabije praćenje srodnih pokreta i umjetnika u svijetu, primjerice svjetski raširen pokret FEMEN (2008.), dok feminizam u hrvatskoj umjetnosti još uvijek zna obrađivati tematiku vezanu uz patnju žena za vrijeme rata (silovanja, ubojstva, zlostavljanje), a nisu previše razrađene aktualne teme poput trgovine ljudima (seks trafficking).[7] Predstavnici feminističkog aktivizma u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti su Vlasta Delimar („…žena je žena je žena…“, „Taktilna komunikacija“, 2005., „Tu smo“, 2008.), Sanja Iveković („Ženska kuća“, „SOS Nada Dimić“, 2000., „Biseri revolucije“, 2010.), Sunčica Ostoić (projekt „Kontejner“), Sandra Sterle („Apparition of virgin Mary“, „New path to the waterfall“), Nicole Hewitt („Ova žena se zove Jasna 05“) itd.

LGBT aktivizam

Vrlo je široko polje djelovanja koje se ne odnosi samo na istospolne zajednice i aktivizam već uključuje rodnu i transrodnu jednakost te vrlo široku paletu pojmova. Osnovni rad temelji se na političkom i društvenom djelovanju oko izjednačavanja prava s heteroseksualnom zajednicom, kao i detabuiziranja LGBT osoba u društvu. Aktivizam počinje unutar same LGBT zajednice i udruga Kontra i Iskorak te prvom Gay pride Zagreb paradom (2002.), nakon čega dolazi do široke popularizacije u društvu. Danas postoji znatno više udruga koje se bave određenim ili svim opredjeljenjima unutar LGBT pokreta i zajednice. Pozitivno obilježje jest vrlo širok i rasprostranjen krug djelovanja, praćenje aktivističkih tijekova u svijetu (LGBT-Queer definicija).

Broj umjetnika koji svojim djelovanjem podupiru ili sudjeluju u samom umjetničkom aktivizmu poprilično je velik. Mane najčešće počivaju na malenom broju samih LGBT umjetnika (s obzirom na populaciju, većina umjetnika koji aktivistički djeluju nisu LGBT osobe), čestim prelaskom iz campa u otvoreni kič i u posljednje vrijeme nestručan odnos u tumačenju aktivizma i pokreta. Primjerice, udruga Zagreb pride predstavlja se kao „queer, feministička i antifašistička“, što je ideološki i povijesno suprotno.[8] Umjetnici koji svojim djelom i aktivnošću predstavljaju LGBT aktivizam u suvremenoj umjetnosti su Helena Janečić, Oliver Frljić (projekt „Hrvatskog LGBT kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci“), Željko Blaće itd.

Vegetarijanski, veganski i aktivizam za zaštitu životinja

Iako nisu nužno povezani, česta je pojava u umjetničkim performansima promicanje vegetarijanske ili veganske alternativne prehrane u cilju zaštite životinja. Još od 1990-ih postojale su različite umjetničke intervencije i akcije upada u mesno-prerađivačke pogone. Pozitivno obilježje jest izrazito jak utjecaj na publiku, često izazivajući zgražanje simulacijom ili pak prikazom stvarnosti mesno-prerađivačke industrije. Negativni su čimbenici slaba angažiranost profesionalnih umjetnika te prevlast amatera, čime često koncept samih performativnih činova gubi na kvaliteti. Među primjerima umjetničkog aktivizma svakako valja navesti performanse udruge Prijatelji životinja. Među njihovim poznatijim performansima jest onaj na Trgu bana Josipa Jelačića 23. ožujka 2015. godine kada su aktivisti bili zamotani u celofan, oponašajući izgled mesnih paketa.[9]

Socijalni aktivizam

Nekoć vrlo razvijen, danas se najčešće svodi na pitanja propadanja srednjeg staleža, zatvaranja tvorničkih pogona, nezaposlenosti, ekonomske krize, siromaštva i sl. Pozitivni aspekti socijalnog aktivizma u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti svakako su to što se njime većinom bave profesionalni umjetnici, čime doprinose kvalitetnom razvoju i provođenju koncepta samih umjetničkih izvedbi. Nove društvene pojave izazvane gospodarskom krizom kao skupljači boca čest su motiv u performativnim činovima, kao i umjetničkim djelima. Negativan aspekt jest manjak praćenja tijeka svjetskih trendova i slab utjecaj na sredinu kojoj su namijenjeni. Kao primjere suvremenih umjetnika koji svojim umjetničkim djelima ili činom doprinose suvremenom socijalnom aktivizmu može se navesti Marka Markovića („Superrevolucija“, „Manifest umjetnika, radnika i državnika“, 2011., „Uzorno odijelo“, 2011.), Nemanju Cvijanović („Operacija grad“), Ivu Kovač itd.

Društveni aktivizam

Vrlo širok pojam koji obuhvaća mnoge aspekte umjetničkoga aktivizma u društvu jest društveni aktivizam. Unatrag nekoliko godina svakako najčešća pitanja vezana su uz odnos vjere − države − društva (ateizam, sekularizam i vjerski pluralizam), povijesnog naslijeđa (Drugi svjetski rat, socijalistička Jugoslavija i Domovinski rat), nacionalnih manjina, kulturnih institucija, vanjsko-političkih događaja, migracije itd. Pitanje religije u državi i društvu nezaobilazno se dodirnulo kroz umjetnički aktivizam te su se u pitanje referenduma, uloge vjeronauka u obrazovnim institucijama i religije u društvu (ponajprije Katoličke crkve) uključili različiti aktivisti. Među profesionalnim umjetnicima koji su se svojim djelima, instalacijama i performativnim činovima dotaknuli te tematike u kazališnoj umjetnosti može se istaknuti Olivera Frljića („Hrvatsko glumište“), Dalibora Matanića („Fine mrtve djevojke“[10]), udruženje Korak svojom predstavom „Lažu” itd. S obzirom na to da je već nekoliko godina društvo izrazito podijeljeno kada je riječ o pitanjima povijesnoga naslijeđa, to se svakako odražava i u umjetnosti. Budući da u hrvatskome društvu još uvijek nisu riješena povijesna pitanja, to naslijeđe vidno opterećuje današnje društvo. Uz pitanje Drugoga svjetskoga rata (fašizam − antifašizam, socijalizam, totalitarizam), socijalističke Jugoslavije, postavlja se i pitanje Domovinskoga rata, uglavnom od različitih amaterskih performativnih činova koji ističu probleme branitelja i invalida proizašlih iz rata, kritike prešućivanja zločina počinjenih u ratu, odnosa prema vlasti (1990. − 1999.) itd. Umjetnici ili događaji koje bih naglasio vezane uz ovu vrstu aktivizma su Marko Marković („Druga strana zastave“), Nemanja Cvijanović („Komunistički manifest“, „Das auto“, „Dinarski veliki jorkšir“[11]), Sandra Sterle („Aesthetics of a political trauma“, „The fortress of a utopia“) itd.

Većina aktivnosti kroz umjetnički performans i stvaralaštvo često je vezana uz amaterske udruge ili pak amatere pojedince koji često zakon o slobodi umjetničkoga stvaralaštva koriste kao sredstvo prikazivanja svojih stavova bez razrađenoga ili vrlo manjkavoga koncepta i umjetničke vrijednosti samoga umjetničkoga (prijavljenoga) čina. Udruge koje često organiziraju takve umjetničke događaje su Documenta, Centar za mirovne studije, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, 100 % za Hrvatsku itd.[12]

Pitanje nacionalnih manjina, kao teme u umjetničkom aktivizmu, najčešće se veže uz povijesnu problematiku (Drugi svjetski rat i Domovinski rat), teškoće suživota (nacionalizam i šovinizam), siromaštvo i egzistencijalizam (velik dio radova vezan uz probleme romske nacionalne manjine). Odnos umjetničkoga aktivizma i kulturnih institucija česta je pojava. Kritikom se traži promjena i prilagodba kulturnih institucija koje utječu na umjetničko stvaralaštvo kroz proračun, galerije, muzeje itd. Zanimljiva pojava za vrijeme otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti 2009. godine jest projekt „Muzej Kvarta“ koji je pokrenula grupacija pod nazivom Kontraakcija.

Umjetnički aktivizam u pitanjima vezanima uz kulturne institucije česta je pojava, a za razliku od drugih oblika okrenut je užem krugu ljudi. I vanjskopolitički događaji popraćeni su umjetničkim aktivnostima u Republici Hrvatskoj. Još od vremena rada skupine Biafra, cilj takvog aktivizma jest okretanje javnoga mijenja prema predstavljenom problemu u svijetu. Neki od novijih primjera su organizirani performansi s temom ubojstva kenijskih studenata (javni prostor ispred HNK u Zagrebu, 2015.), zločinima tzv. Islamske države, progoni političkih neistomišljenika u Rusiji itd. Različite humanitarne krize, pogotovo ona vezana uz sirijske izbjeglice, trenutno su jedna od glavnih tema u umjetničkom svijetu. Također, određenim umjetničkim akcijama, uglavnom do sada amaterskima, ta se tema prenosi i u Hrvatsku.

Literatura

  • Miško ŠUVAKOVIĆ, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, 2005.
  • Vladimir MARKOVIĆ, Beograd i Zagreb kao centri geneze političkih i socijalnih tendencija u umetnosti Kraljevine Jugoslavije: grupe Život i Zemlja
  • Nevenka BOŽANIĆ-BEZIĆ, „Ilegalna izložba likovnih umjetnika u Splitu 1943. godine“, Zbornik broj 3 IHRPD-a: Dalmacija 1943., Split, 1975.
  • Hal FOSTER, Rosalind KRAUSS, Yce-Alain BOIS, Art since 1900, Thames i Hudson 2004.
  • Nataša ILIĆ, Knjiga i društvo 22 %, umjetnost i aktivizam, 1998.
  • Hilde HEIN, Carolyn Korsmeyer, Aesthetics in Feminist Perspective, 1993.

 

[1] Šime ANIĆ, Nikola KLAIĆ, Želimir DOMOVIĆ, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1998., 47.

[2] Miško ŠUVAKOVIĆ, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, 2005., 311.

[3]Vladimir MARKOVIĆ, Beograd i Zagreb kao centri geneze političkih i socijalnih tendencija u umetnosti Kraljevine Jugoslavije: grupe Život i Zemlja, Beograd, 2010.

[4] Nevenka BOŽANIĆ-BEZIĆ, Ilegalna izložba likovnih umjetnika u Splitu 1943. godine, Zbornik br. 3.

[5]Hal FOSTER, Rosalind KRAUSS, Yve-Alain BOIS, Art since 1900, Thames i Hudson, 2004., 456.

[6] Nataša ILIĆ, Knjiga i društvo 22 %, umjetnost i aktivizam, 1998.

[7]Hilde HEIN, Carolyn KORSMEYER, Aesthetics in Feminist Perspective, 1993.

[8]Feminizam nije nužno povezan i sklon LGBT pokretu. Također, antifašizam u obliku NOB-a povijesno je nepovezan s LGBT pokretom. Socijalistički je režim tijekom povijesti isprva kažnjavao ubojstvom LGBT osobe, dok se do 1970-ih LGBT tretiralo kao mentalnu bolest.

[9]„Polugoli aktivisti na Trgu bana Josipa Jelačića kao zapakirano ljudsko meso“, Večernji list (http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/polugoli-aktivisti-na-jelacicevu-trgu-kao-zapakirano-ljudsko-meso-996101). Radi se o interpretaciji sličnog, no znatno kvalitetnijeg performansa aktivista PETA-e i Animal Equality održanog u Lisabonu 2008.

[10]Predstava prema istoimenom filmu iz 2002. godine koja u središtu ima jedan LGBT (lezbijski) par i bavi se odnosom društva prema njima te općenito toj tematici. Plakati rađeni za predstavu izazvali su novi sukob i raspravu vezanu uz utjecaj Crkve. Nakon njihova povlačenja anonimni aktivisti šire plakate javnim prostorom.

[11] Radovi i instalacije u cilju propitkivanja povijesnoga nasljeđa.

[12] Nedavno, tijekom organizacije vojnog mimohoda za 20. godišnjicu obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, osvanuli su u javnom prostoru (najčešće plakatima koji pozivaju na mimohod) natpisi „RAT JE GOTOV, IDITE KUĆI!“, a slično tome ubrzo su također anonimni aktivisti na javnom prostoru postavljali natpise s parolom „RAT JE GOTOV, SJAŠITE S PRORAČUNA!“ koje su nastojale kritizirati udruge proizašle iz rata (Documenta, CSC).

O autoru