Posvećeno D. Ljubiću

Mi ćutimo ta bića u svojim jezgrama
Svjetlost njihova izvire iz iskona vječnosti
Ipak, stalno im prijeti tama nebitka
Uronjena su u prostorvrijeme u kojemu će nestati
U suštini smo kao oni satkani od iste materije nastale iz ohlađene energije
Ipak, zavidimo im na svijetlu njihovog vječnog duha;

Zavidimo njima koje Stvoritelj najviše voli, zavidimo njima koji nas nazivaju
− Zvijezdama