Bosna i Hercegovina

Što se događa u BiH ?


Mislim se kako otvoriti ovu temu, a da što manje pokažem frustracije odmah u prvoj rečenici, ali to je gotovo nemoguće. Bosna i Hercegovina tavori već trideset godina u korupciji, lošoj ekonomskoj situaciji okovana neriješenom prošlošću. Nekako se stječe dojam da se ne mrda ni milimetra naprijed. Kao zadnju potvrdu tom narativu gledamo, čitamo i slušamo proteklih mjeseci takozvane političke vođe triju naroda i njihove medije, koje izravno ili neizravno financiraju, kako bulazne o nekom ratu i raspadu. Ti isti, ako ćete imenom, su Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović i njihovi poltroni koji imaju obraza nakon svega opet pričati o zlu.



Cijela istina

Nakon što u dvadesetak godina svoje vlasti nisu napravili nikakvog pomaka za svoje narode koje kao predstavljaju. U vremenu dok još uvijek majke traže posljednja počivališta svojih sinova i muževa, oni bez obzira na sve imaju hrabrosti pričati o novom krvoproliću. Uzmimo primjer Dragana Čovića. Uredno prima od Sarajeva dvadesetak tisuća maraka mjesečno, a ima problema s političkim Sarajevom i kaže da oni ugrožavaju hrvatski puk unutar BiH, a on kao se brine. Uvjerljiv bi bio možda jedino da se zahvalio prije desetak godina na budućim novcima koje će dobiti iz Sarajeva on osobno, jerbo je njegov narod potlačen od ustanove od koje se on bogati. Dok svi njemu bliski ljudi, odnosno odani njegovoj partiji uživaju u solidnim primanjima, ostali su najčešće primorani potražiti život dostojan čovjeka negdje u zapadnoj Europi ili još dalje. Brojni branitelji koji su bili na prvim linijama obrane, dok je dotični bio još uvijek Jugoslaven, danas moraju napustiti rodnu kuću za koju su bili spremni umrijeti kako bi sebi i svojoj djeci osigurali egzistenciju. On, ljubljeni vođa, svojih podanika unutar partije u isto vrijeme širi svoje bogatstvo i samim time moć i priča o ratu!? Kako je ovo saznanje uvredljivo za zdrav razum. A ono što je najžalosnije za mene, kao pripadnika hrvatskog naroda, da je on u stvari jedini legitimni predstavnik Hrvata, ali eto nema taj legitimitet jer su tako odlučili Bošnjaci. I koliko god smo si mi sami krivi što nas takvi trebaju predstavljati bilo gdje, toliko krivice snose i Bošnjaci kao narod. Namjerno sam otvorio takozvanim svojim, jer ne želim se koristiti načinom komuniciranja kojim se koriste otpadi bivšeg sustava koji su nastavili funkcionirati kao da nije bilo ništa, uhodanim komunističkim metodama (unutarnji i vanjski neprijatelji nikad ne spavaju). Činjenica je da postoje problemi koji su očigledni po pitanju Hrvata i da postoje određene pretenzije druga dva naroda ili njihova vodstva kako bi se udaljili od bilo kakve mogućnosti da budu neki bitan faktor u ovoj zemlji.
Kao i u svakoj temi koja se tiče Bosne i Hercegovine, postoji i ovdje više strana i više boja te nije sve baš crno i bijelo. Najprije, Hrvati do sada nisu imali ozbiljne političare koji bi participirali u vlasti i koji su možda mogli utjecati na političke procese, što je po meni prvi problem. Drugi i svaki idući problem je taj što su predstavnici druga dva naroda isti takvi. Što i Bošnjaci i Srbi daju podršku korupciji i nepotizmu, samovladi i partijskom komunističkom, propalom načinu vladanja. Srpski predstavnik, prijeratni Jugoslaven, poslije ratni tajkun, a svaka sličnost s Čovićem je namjerna i nije slučajna jer takvima su bila uvijek otvorena vrata ka vrhu. Dakle, njih dva nisu Srbin i Hrvat, nego prefrigani debelokošci kojima je jedina nacija novac i religija moć. A treći Izetbegović je također istog profila, a dok oni i njegovi uživaju u raskoši, sunarodnjaci im aplaudiraju praznog stomaka iz ruševnih domova.









Misli i opstani

Dakle, ovo nije priča o problemima Hrvata, Bošnjaka i Srba, nego priča o njihovoj gluposti u kojoj su stvorili ovakve moralne ništarije i dali im moć i utjecaj. Možda je gruba konstatacija, ali bih volio čuti demanti na ovu moju tezu. Jer obični ljudi dijele kolektivnu krivicu, zato što na izborima uvijek biraju u većini iste tri partije koje su iznjedrile ovu trojicu. Kao i u svakom sustavu egzekutori su obični ljudi. Mi smo stvorili sustav korupcije i nepotizma. Mi smo ti koji dajemo novac i tražimo veze za posao i ne reagiramo na sve zlo koje nam pružaju i vodimo se prema samouništenju.
I opet se vraćam na početak ove priče. U tekstu sam nabacao svega jer sam uistinu frustriran naslovima nekih medijskih servisa i općenito priče koje guraju u javnost. Nekad bi radije čitao o COVID brojevima, nego o ovome. Jer pazite na rat pozivaju ti debelokošci, čiji ni sin ni djed nije osjetio ni rova ni krvi ni boli. Već je živio u lagodi i pogodnosti svakog sustava u kojem se našao. Naći će netko primjere da su možda njihovi preci bili progonjeni u sustavima koji su izmjenjivali kroz povijesti poput onog odvratnog komunizma, ali ipak im je taj "-izam" najprofitabilniji i najprodavaniji i neće odustati od njegovih metoda ni u 2021. godini. Ono što uočavam kao stvarni problem za normalnog, zdravo razumnog čovjeka je što te spodobe mogu i njih uvući u žrvanj zla. Lako će oni naći i angažirati neku moralnu nulu, kao što su i sami. Zakuhat će zlo i to isto zakačiti na normalne kod kojih će izazvati reakciju. To je ono što me jedino u cijeloj priči brine. Ne oni ne mogu povesti vojske, bilo koji od njih trojice. Jer njihovi podanici su obični beskičmenjaci koji nemaju hrabrosti za bilo što, osim za dobro uklizavanje takvima u stražnji tjelesni otvor. Isti su kao i oni jer gledaju kako samo sebi i svojima povećati moć i utjecaj.

Zaključak

Uz sve probleme postoji i dosta inteligentnih, poštenih i radišnih ljudi u Bosni i Hercegovini. Koji trguju s proizvodima i uslugama na tržištu ne triju naroda, već na tržištu kupaca, prodavača i dobavljača.
Postoje i intelektualci koji kuže o čemu se radi, ali imaju problem što većina ne voli takve i ne voli istinu pa onda takvi nisu interesantni za medijski prostor. Ovo nije neki ljevičarski pamflet o lažnoj jednakosti i forsiranju bratstva i jedinstva. U svijetu u kojem svatko zna što je i tko je te ima bogomdanu slobodnu volju i nema problema s vlastitim identitetom, onda shodno tome nema problema ni s identitetom onih koji žive u njegovoj blizinu. Za tu spoznaju moramo ozbiljne korekcije provesti u vlastitom mentalitetu. Prije svega ozbiljnije shvatiti obrazovanje i učenje. Samim tim nećemo nasjedati na razne „spinove“ koji nam se serviraju i donosit ćemo lakše i sigurnije, zdravije odluke koji neće ići u korist kaosa koji održava spomenute na životu, nego ćemo žudjeti za promjenama na bolje i normalnije. To je možda dugotrajan proces, ali i jedini moguć. Ne vjerujte ljudima koji ne poznaju ni vlastiti identitet, ne vjerujte ljudima koji štuju zlatno tele, odnosno danas u moderno vrijeme novac. Ne vjerujte ljudima koji se predstavljaju svemogućima jer to je božanska osobina, a ne ljudska. I za kraj priče dodao bih citat iz jedne pjesme, možda ne dorečen, ali opet pogađa srž : „Učiti, učiti i samo učiti, jer jedino tako možeš razlučiti šta je dobro, a šta nije, šta se smi uvrstit, a šta ne smije. Sve se mora dobro promatrat...“

O autoru