Budimo dostojni Vukovara

U jednom bavarskom gradiću u okolici Münchena na mjesnom groblju stoji natpis , „Ein Folk was seine Toten nicht ehrt, ist nicht wert zu leben“ ili u prijevodu, narod koji ne poštuje svoje mrtve nije vrijedan življenja. Dok ovo pišem nalazimo se u mjesecu kada izražavamo poštivanje i potičemo sjećanje na jednu od najvećih tragedija našeg naroda u cjelokupnoj povijesti. Govorimo, naravno o gradu heroja, Vukovaru.

Gdje smo podbacili?

Da smo podbacili na milijun načina u odnosu na ovu žrtvu i još mnoge druge tijekom devedesetih jasno je već odavno. Dovoljno je pogledati tko nam je sve bio na čelu naše države i kakve je politike vodio u zadnjih skoro tridesetak godina, a sve našim izborom, jer živimo u demokraciji i sami biramo vlastodršce. Bilo je tu svega. Od hajki na heroje rata, do pljački države dokazanih na sudu pa distribuiranja tajnih državnih dokumenata javnosti, ugošćavanja na najvišoj razini nekadašnjih agresora, mogao bih vjerojatno nabrajati na još par stranica. Nema potrebe jer svakom čovjeku koji razmišlja svojom glavom je jasno, ali takvi su manjina. Jer većina bira opet jedne te iste. Nadalje, svjedoci smo zadnjih dana da baš u predvečerje obilježavanja sjećanja na tragediju grada s Dunava, u jednom mediju se pojavio tekst jednog zlogovornika toliko morbidan i odvratan da uopće neću spomenuti ni naslov ni ništariju koji je to napisao. No, kao i uvijek on je samo posljedica. Jer toga i takvog autora netko čita i daje mu na važnosti i održivosti, jer te i takve medije netko prati i podržava u svemu. Pa i kad ova mizerija u svojim tekstovima proklinje svetinje. Pa i kad medijska kuća drugi dan objavi kako smo svi zatucani desničari koji ne kužimo "spiku" i da je to njegov stil. Pa i on kad potvrdi svoje stavove iznesene na tako prost, uličarski način. Takve protuhe nisu problem jer su od sebe ili svojim identitetom propale nacionalnosti takvi, problem su tisuće onih koji podržavaju čitajući ga i prateći te i takve portale. Da se odmaknemo od ovog nevoljnika, najčitaniji portal u Hrvatskoj po svim mjerilima je u vlasništvu također istog dionika propalih ideja, propale nacije i ideologije koji je još ekstremniji u svojoj mržnji prema vjeri i Domovini. Opet i njega se financira prateći njegov portal i dajete mu za pravo da i dalje širi mržnju i identitet propale države. Dakle, kako sam naveo na početku ovog teksta, vodimo svoj narod u umiranje i propadanje jer ne poštujete žrtvu svojih sunarodnjaka, financirajući i dajući na važnosti onima koji promoviraju sve ono što je gazilo, palilo, klalo, pljačkalo i silovalo našu zemlju. Zato treba biti mudriji i pronalaziti način da se više ignoriraju takvi stavovi i propagande i samim tim izgube na vrijednosti i utjecaju.

Svijetli svjetlo sjećanja

Isto kao što je ovo spomenuto istina, također je istina i da naš narod nastavlja živjeti u poštovanju prema žrtvi onih kojih nema. Prekrasno je vidjeti ulice koje u svom nazivu nose ime Vukovar u skoro svakom su gradu ukrašene muralima koji simboliziraju patnju njegovih heroja. Također ono što je ipak najljepše vidjeti to su kao i uvijek oni najmlađi među nama. Oni dolaze sa svojim roditeljima, pale svijeće i slušaju i upijaju priče od malena, ne kako bi mrzili ili ne znam ni ja više što im sve ne pokušavaju imputirati ovi gore što ih spominjemo po njihovim nedjelima, nego kako bi poštivali žrtvu ljudi koji su nam omogućili slobodu.

Vjerujem da će se osvijesti i bar jednom nekad u budućnosti tražiti ispriku za sve agende koje se pokušavaju provući pod normalno. I da, kako idemo ka kraju ovog teksta, napravit ćemo i kratku opservaciju na ovaj pogani tekst koji je netko imao obraza napisati, a netko pokvaren i zlonamjeran objaviti i opravdati. Dakle, ni jedan koncert, ni jedna kulturna manifestacija nema toliku važnost, neće biti i ne smije se uopće dovoditi u komparaciju s ovakvom tragedijom kao što je Vukovarska. Čak ni recept stavljanja ljudi u neke grupacije, da ne kažem torove, kako bi se opravdalo ovakvo otvaranje starih rana neće, ne može i ne smije proći.

Poruka svima koji banaliziraju tragediju Vukovara, koji ismijavaju krv prolivenu za svoju zemlju bit će kao i uvijek poslana 18.11. Ne samo u Vukovaru, nego u svim gradovima u Hrvatskoj i bilo gdje drugo gdje žive Hrvati. Ona, svijeća na prozoru, ona svijeća pored murala u vašem gradu, ona svijeća na spomen obilježjima i stotinama i tisućama grobova je poruka jače od bilo kakve kolumne ne bitnog štovatelja onog crvenog zla na kapama i šljemovima koje je slalo ljude u smrt.

Nismo zaboravili i nećemo zaboraviti svoje mrtve, jer kako pjesnik kaže "iz krvi i boli niknut će cvijeće i nikada narod zaboraviti neće... " .

O autoru