In memoriam: Mladen Kaldana (1977–2021)

Znameniti umjetnici, vojskovođe, državnici, a ponekad i znanstvenici, nezaobilazni su kako u svojem životu, tako i u svojoj smrti. Njihova je smrt na naslovnicama novina, na televizijskim vijestima, u svakodnevnim razgovorima, a desetljećima ili stoljećima poslije o njoj pišu i povjesničari. U sjeni njihove smrti ostaje smrt maloga čovjeka, tihoga prolaznika čiji tragovi često nisu ništa manje vrijedni. Jedan od takvih tihih prolaznika bio je Mladen Kaldana, koji nas je naglo napustio 19. kolovoza 2021. godine.

Mladen Kaldana rođen je u Zagrebu 7. siječnja 1977. godine. U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu. Kao maloljetni dragovoljac priključio se 1994. Hrvatskom vijeću obrane kako bi sudjelovao u obrani hrvatskih krajeva u Bosni i Hercegovini, iako s BiH nije imao nikakve osobne veze, čak ni podrijetlom. Tijekom 1995. sudjelovao je u Domovinskom ratu kao pripadnik 113. šibenske brigade Hrvatske vojske. Nakon izlaska iz vojske, upisao je 1997. studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je zbog niza životnih problema završio tek 2007. obranom diplomskoga rada o Waffen SS-u pod mentorstvom dr. sc. Tvrtka Jakovine.

Mladen je bio jedan od najinteligentnijih, najpismenijih i najnačitanijih ljudi koje sam ikad upoznao – doslovno, a ne samo zbog poslovičnoga „o mrtvima sve najbolje“. Imao je ekstremno široko znanje o hrvatskoj i svjetskoj povijesti, osobito političkoj i vojnoj, ali i o filozofiji, jezikoslovlju (bio je dobar poznavatelj jezične politike i korienskoga pravopisa), suvremenih političkih zbivanja u Hrvatskoj i Europi, itd. Unatoč tomu, nikad u životu nije dobio posao u struci. Kako zbog zdravstvenoga stanja posljednjih godina nije mogao raditi ni teže fizičke poslove, sustav ga je de facto osudio na trajnu nezaposlenost.

No, Mladena to nije spriječilo da, i bez institucionalne potpore, dâ značajan doprinos povijesnoj znanosti u Hrvata. Od veljače 2011. do prosinca 2012., u 20 brojeva lista Politički zatvorenik objavio je opsežnu „Kronologiju pravaštva“. Riječ je o radu koji svojim sadržajem nadilazi i klasičnu kronologiju, a i temu pravaštva – u pitanju je zapravo svojevrsni pregled povijesti hrvatskoga nacionalizma u cjelini.

Istodobno, vodio je vjerojatno najveću hrvatsku zbirku knjiga na Scribdu (mrežna platforma koja služi dijeljenju e-knjiga, zvučnih knjiga i raznih dokumenata, op. a.): prikupio je i/ili digitalizirao više od tisuću starih hrvatskih knjiga, historiografskih djela o vojnoj i političkoj povijesti te klasika političke publicistike. Za nas koji dijelimo slične tematske interese, Mladenova je mrežna zbirka bila nevjerojatno vrijedan i zapravo nezaobilazan izvor besplatne literature koju smo mogli koristiti u istraživanjima i pri pisanju studentskih ili znanstvenih radova. Fascinantno je da je taj posao – koji u normalnim zemljama provode čitave institucije, a kod nas nitko – on odradio samostalno i bez ikakve naknade.

Mladen je po svojim uvjerenjima, kao integralni nacionalist i pagan (u tome je, po vlastitim riječima, bio blizak idejama francuskoga književnika i mislioca Charlesa Maurrasa), bio na neki način crna ovca unutar svojega nacionalističkoga naraštaja, u kojem su neopravaška ortodoksija i tradicijsko katoličanstvo još uvijek vrlo jaki. Zato je on posljednjih godina svoje sugovornike – kada nije bio zahvaćen strogom Facebookovom cenzurom – nalazio pretežno među nama mlađima, otvorenijima za drukčiji pristup društveno-političkim pitanjima. Kroz redovne komentare i sudjelovanja u raspravama, Mladen je produbljivao znanje svojih sugovornika, uvijek inzistirajući na povijesnim činjenicama i kritičkom pristupu izvorima, u skladu sa svojim povjesničarskim zvanjem.

Prerano nas je napustio, ali u našem će krugu ostati vječno zapamćen po svojem beskompromisnom hrvatskom nacionalizmu i znanju koje nam je darovao. Na nama je da na njegovom djelu dalje gradimo.

O autoru