Distributizam – katolička ekonomska misao

Distributizam je ekonomska teorija koju su formulirali Hilaire Belloc i G. K. Chesterton, u velikoj mjeri utemeljena na principima socijalne pravde koju je 1891. godine propisao papa Lav XIII u svojoj enciklici Rerum Novarum. Ključno načelo distributizma poučava da vlasništvo nad sredstvima proizvodnje treba biti što više rasprostranjeno, umjesto da je koncentrirano u rukama nekoliko pojedinaca (kapitalizam) ili u rukama državne birokracije (socijalizam).[1] Tomu shodno, distributizam predstavlja originalan katolički nauk koji se razlikuje od kapitalizma i socijalizma te zagovara raspodjelu vlasništva u skladu sa stvarnim čovjekovim potrebama. Papa Ivan Pavao II. u Sollicitudo Rei Socialis  piše: "Crkveni socijalni nauk zauzima kritički stav i prema liberalnom kapitalizmu i prema marksističkom kolektivizmu".[2]

Niti Belloc nije vjerovao da razvija novu ekonomsku teoriju, već da izlaže staru i raširenu misao, suprotstavljenu novostima kapitalizma i socijalizma. Staru raširenu misao predstavljao je sustav srednjovjekovnih katoličkih zanatskih cehova koji su uglavnom funkcionirali tako da su ograničavali iznos imovine koju vlasnik može posjedovati. Cilj takvog načina funkcioniranja je stremljenje k tomu da zanatski ceh ne izgura druge iz poslovanja, tj., da se izjasnimo suvremenim ekonomskim pojmovima, da ceh ne bi postao korporacija i našao se u mogućnosti ostvariti monopol. Ono što je i više no primjetno jest to da distributistička misao ne teži ekonomskom natjecanju i kaosu koje ono nosi, već zajedničkoj suradnji u proizvodno-prodajnom procesu, svojevrsnom bratstvu utemeljenom na kršćanskom moralu, te težnji k ekonomskoj harmoniji. Srednjovjekovni cehovi za distributiste predstavljaju organizacije koje su postojale sa ciljem održavanja ekonomske pravde i pravednosti. Oni u svom srednjovjekovnom obliku, u doba feudalizma, nikad nisu bili široko rasprostranjeni u društvu.

Cilj distributizma je uspostaviti organizacije na temelju srednjovjekovnih cehova, no organizacije bi bile široko rasprostranjene u društvu. Cilj nije uspostaviti identične srednjovjekovne, već nacionalne cehove, koji bi bili prilagođeni suvremenim gospodarskim uvjetima.[3] [4] Ukoliko pogledamo u dalju prošlost, korijene distributističke misli pronalazimo kod Svetog Tome i Aristotela, koji je napisao: "Vlasništvo treba biti u općem smislu zajedničko, ali kao opće pravilo privatno... U dobro uređenim državama, iako svaki čovjek ima svoju vlastitu imovinu, neke stvari stavlja na raspolaganje svojim prijateljima". Prvim distributističkim zakonom mogli bismo nazvati uredbu Rimskog senata koja je propisivala da umirovljenim legionarima ne treba dodijeliti više zemlje, već samo onoliko koliko oni uz pomoć svoje obitelji mogu obraditi.[5] Time se ograničava vlasništvo, tj. ono ima svoju gornju granicu. Isto tako, vlasništvo ima i svoj početak, ono se ne ukida, samo se raspodjeljuje, kao što stoji u Rerum Novarum: "Zakon, stoga, treba favorizirati vlasništvo, i njegova bi politika trebala biti poticanje što je više ljudi moguće, da postanu vlasnici".[6]

Distributizam i kapitalizam

U enciklici Centesimus Annus papa Ivan Pavao II. piše: "Vidjeli smo da je neprihvatljivo reći da poraz takozvanog `real-socijalizma' ostavlja kapitalizam kao jedini model ekonomske organizacije."[7] Na temelju ovog citata distributistički  teoretičar Thomas Storck zaključuje da katolicima priliči da poglede usmjere k distributizmu kao ekonomskom sustavu koji je katoličkoj misli mnogo srodniji no kapitalizam.

Kapitalizam nije privatno vlasništvo imovine, kao niti produktivne imovine; takvo vlasništvo je postojalo u većini svijeta većinu vremena. Dakle, privatno vlasništvo nije ključno obilježje kapitalizma. Distributisti problem kapitalizma vide u odvojenosti rada i vlasništva budući da zbog toga dolazi do javljanja klase kapitalista koja je udaljena iz samog proizvodno-uslužnog procesa te se tim procesom služi na način da ulaganjima akumulira vlastitu dobit, dok im je pritom malo ili gotovo ništa ostalo za sudionike procesa. Kao rezultat toga, ljudi su stekli bogatstvo nasilnim preuzimanjima, spajanjima, zatvaranjima tvornica itd.; drugim riječima, iskorištavanjem privatnih vlasničkih prava, ne u svrhu uključivanja u produktivnu ekonomsku aktivnost, nego u svrhu bogaćenja bez obzira na posljedice koje će se odraziti na potrošače ili radnike. Distributisti tvrde da u kapitalističkom vlasništvu određena produktivna imovina ostaje rezervirana za bogate, kojima to povećava utjecaj i moć u društvu više no što na to imaju pravo. Formalno pravo na privatno vlasništvo postoji u kapitalizmu, ali je u praksi ograničeno na bogate. Nagomilavanje imovine i bogatstva u distributizmu ima svoje granice.[8]

Belloc je smatrao da kapitalizam nikako ne može posjedovati vlastitu ravnotežu. Prema Bellocu, kapitalizam je nestabilan sustav iz dva razloga: on odstupa od vlastite moralne teorije i stvara sustav dvostruke nesigurnosti. Moralna teorija kapitalizma temelji se na slobodi, ali ona nastoji akumulirati imovinu u rukama nekoliko vlasnika. Budući da vlasništvo postaje sve više ograničeno, klasa kapitalista stječe sve više moći te dolazi do narušavanja prvobitne postavke. Konkurentska anarhija čini sustav nestabilnim, kako za zaposlenike, tako i za poslodavce; jedni nad sobom imaju konstantnu prijetnju gubitka posla, dok drugi strahuju od gubitka uloženog kapitala ili imovine. Belloc smatra da postoje samo tri stabilne opcije: robovlasništvo, socijalizam i distributizam.[9]

Distributizam i socijalizam

Distributistička kritika izvornog socijalizma započinje s marksističkom negacijom privatnog vlasništva. Marksizam zagovara centralizaciju sredstava proizvodnje i vladinu raspodjelu sredstava, što dovodi do jačanja centralne vlasti i ukidanja privatnog vlasništva. Drugim riječima, pojedinac postaje zaposlenik državnog ili kolektivnog poduzeća koje funkcionira na temelju vladine direktive. U kapitalizmu privatno vlasništvo postaje žrtva velikih poslova, dok je u marksizmu žrtva velike vlade. Prosječan čovjek postaje "jedan u masi", jedinica proizvodnje koja se lako zamjenjuje u bilo kojem trenutku.[10] Distributisti se ne slažu s marksističkom postavkom da privatno vlasništvo nosi sa sobom pokvarenost i sebičnost te se u tom slučaju distribucionisti pozivaju na Rerum Novarum (1891.), encikliku Lava XII.: "Ljudi uvijek rade više i spremnije kada rade na onome što je njihovo vlastito; dapače, oni uče voljeti samu zemlju koja prinosi kao rezultat rada njihovih ruku, ne samo kod hrane za jelo, već pri obilju dobrih stvari za sebe i za one koji su im dragi (no.35)."[11]

Distributizam se temelji na papinskim enciklikama te iz tog razloga u sebi sadrži sve prilično dobro poznate kritike socijalizma, bez obzira govori li se o socijalističkim ekonomskim ili društvenim idejama, uključujući i socijalistički materijalistički svjetonazor.

Zanimljiv je i pogled G. K. Chestertona, koji je prvobitno bio simpatizer socijalizma, da bi potom postao njegov kritičar: "Socijalizam je jedna od najjednostavnijih ideja na svijetu... Nekoć sam se zalagao za socijalizam jer je jednostavan. Sada se protivim socijalizmu jer je prejednostavan."[12]

Distributizam, tradicija i kritika distributizma

Distributizam svoje korijene nalazi u srednjovjekovnim zanatskim cehovima, rimo-katoličkoj filozofiji, pretkršćanskoj europskoj filozofiji i povijesti te u Bibliji. Kritičari distributizma često tvrde da Chesterton i Belloc nisu imali nimalo formalnog ekonomskog obrazovanja.[13] Ova kritika utemeljena je na primatu ekonomskog načina mišljenja koje je plod modernizma i ekonomskih doktrina proizašlih iz njega - kapitalizma i komunizma. Thomas Storck piše: "Ako je trenutna ekonomska 'znanost' u suprotnosti s ovom mišlju (distributizmom), tada se zapitajte, koji autoritet ta "znanost" ima? Ona je nastala iz deističke filozofije takozvanog prosvjetiteljstva XVIII stoljeća i neobično je da neki katolici, dok osuđuju (s pravom) filozofiju tog nesretnog stoljeća, toplo prihvaćaju njegove ekonomske teorije, ne shvaćajući da ta ekonomska teorija izvire iz istog otrovnog zdenca kao Voltaire i enciklopedisti."[14]

Kritičari distributizma često se nazivaju tradicionalnim katolicima te se pozivaju na kršćanske vrijednosti dok u isto vrijeme propagiraju Austrijsku ekonomsku školu koja se temelji na anarhokapitalizmu, pri čemu ostaje nejasna veza anarhokapitalizma s tradicijom i rimokatolicizmom. Ako se Krista može nazvati anarhistom, onda je njegov anarhizam usmjeren upravo protiv trgovine i kapitala, u korist vjere i spoznaje. Tako Krist iz jeruzalemskog Hrama bičem istjera trgovce, mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta te reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." (Iv 2,13-17). Distributisti smatraju da je dominantno ekonomsko mišljenje i pozivanje na liberalne ekonomske koncepte u koliziji s tradicijom i rimokatoličkom mišlju.

Posljedica kombinacije ekonomske doktrine kapitalizma i rimokatoličkog nauka je slabljenje i uništavanje ovog potonjeg, nikako obrnuto. Distributisti se slažu da je to spajanje nespojivog jer kapitalistički ekonomski zakon poništava kršćanski moralni zakon. "Laissez faire ekonomija je praktički laissez faire moral", zaključak je američkog distributista, fratra Kennetha Novaka[15]. Anthony Basile u tom pravcu odlazi i dalje, tvrdeći da svatko tko opravdava "slobodno" tržište isključivo na temelju činjenice da je "slobodno", ne može imati valjan argument protiv "slobodnog" seksa. Katolički moral proizlazi iz mudrosti koja shvaća zašto je slobodan seks zapravo robovanje strastima i gubitak nečeg vrlo dragocjenog za našu čovječnost; isto tako je i "slobodno" tržište jednako blizu ropstva.[16]

Kapitalizam je proizveo komercijalno društvo koje odvraća ljude od onog što je važno te potiče pohlepu i ljubav prema novcu, što Sveti Pavao naziva "korijenom sveg zla". Izvorni socijalizam također odvlači ljude od onog što je važno prema svjetovnom načinu egzistencije, koja je u krajnjoj liniji materijalistička, jednako kao i komercijalni kapitalizam kojeg kritizira. Distributizam je najbolja i najlakša metoda izbjegavanja pogrešaka obaju sustava. Naravno da distributizam sam po sebi neće protjerati pohlepu iz ljudskih srca, no dovoljno je da on ne daje umjetne poticaje za pohlepu i za gomilanje dobara preko razumnih potreba pojedinca i obitelji. Distributizam usmjerava palu ljudsku prirodu prema istinskom dobru te teži pravednom društvenom poretku koji podržava pojedinca u njegovoj borbi za vrlinu.[17]

 

[1] John C. MEDAILLE, „An Introduction to Distributivism“ (http://www.medaille.com/distributivism-encyclopedia.pdf)

[2] Thomas STORCK, „A Distributist Looks at Capitalism and Socialism“ (http://distributistreview.com/mag/2010/11/a-distributist-looks-at-capitalism-and-socialism/)

[3] Thomas STORCK, „The Economic Role of the Medival Guilds“ (http://www.theuniversityconcourse.com/article/1919.html)

[4] Arthur PENTY, „Medieval and National Guilds“ (http://distributist.blogspot.com/2007/02/medieval-and-national-guilds.html)

[5] Anthony COONEY, „A History of Distributism“ (http://distributist.blogspot.com/2008/02/history-of-distributism.html)

[6] Thomas STORCK – „What is Distributism?“ (http://distributistreview.com/mag/wp-content/uploads/2010/07/What-is-Distributism.pdf)

[7] Ibid.

[8] Ibid.

[9] John C. MEDAILLE – „An Introduction to Distributivism“ (http://www.medaille.com/distributivism-encyclopedia.pdf)

[10] Roy. F. MOORE – „Distributism vs. Socialism“ (http://distributist.blogspot.com/2007/01/distributism-vs-socialism.html)

[11] Thomas STORCK – „What is Distributism?“ (http://distributistreview.com/mag/wp-content/uploads/2010/07/What-is-Distributism.pdf)

[12] G.K. CHESTERTON –„Eugenics and Other Evils“ – Ch. The Transformation of Socialism (http://www.online-literature.com/chesterton/eugenics-and-other-evils/15/)

[13] T.E.WOODS – „Three Catholic Cheers for Capitalism“ (http://www.lewrockwell.com/woods/woods14.html)

[14] Thomas STORCK – „What is Distributism?“ (http://distributistreview.com/mag/wp-content/uploads/2010/07/What-is-Distributism.pdf)

[15] Fr.Kenneth. NOVAK – „Man, State, Economics“ (http://distributist.blogspot.com/2007/02/man-state-economics.html)

[16] Anthony BASILE – „Crucified Between Two Thievs:Catholic Social Teaching vs.Right and Left“ (http://www.culturewars.com/CultureWars/Archives/cw_jan98/crucified.html)

[17] Thomas STORCK – „A Distributist Looks at Capitalism and Socialism“ (http://distributistreview.com/mag/2010/11/a-distributist-looks-at-capitalism-and-socialism/)

O autoru