Kritika geopolitike

Uvodne riječi i početne definicije.

''Euroazijska ideja predstavlja temeljitu reviziju političke, ideološke, etičke i vjerske povijesti čovječanstva, te nudi sustav klasifikacije koji teži prevladati dosadašnje uobičajene klišeje''1

Aleksandar Dugin[1]

Svrha ovog rada je kritički prikaz jednog od najpopularnijeg termina današnjice, kada govorimo o dinamici globalnih političkih događanja. Ovaj rad neće samo biti kritički prikaz geopolitike kao znanosti, ili kritika pojedinih ideologija proizašlih iz geopolitike, kao primjerice Euroazijanizma ili Eurokontinentalizma, nego će u sebi sadržavati važnije elemente vezane sa pojmom geopolitike.

Također se mora naglasiti da će se na kraju na određene trenutke izać iz okvira geopolitičkih razmatranja, čisto zbog razloga što je za objektivno razumijevanje određene stvari, za utvrđivanje gdje je glava a gdje rep, potrebno i duhovno udaljavanje od te iste stvari, promatranje iz daljine i promatranje sa visine, kako bi rekao Friedrich Nietzsche[2]. Za shvatiti što je geopolitika, u važnom trenutku moramo prestat bit geopolitičari. Što se tiče termina geopolitike, kao standardan ''leitmotif'' retorike mnogih intelektualnih suvremenika, njegova popularnost je već dosegla takvu razinu, da se takoreći uzima zdravo za gotovo, poput nečega što je odolilo svim izazovima povijesti, te se zasluženo izborilo za svoje mjesto pod suncem, kao suvremena paradigma. Osim kao predmet rasprave intelektualaca, za geopolitku skoro možemo čuti i na ulici, u raspravi među društvom, predmet je rasprave internetskih foruma, te je često i dio internetskog aktivizma[3], predmeti poput naftovoda i cjevovoda[4], kartografskih projekcija svijeta[5], zastava država[6] također nalaze svoje mjesto kao kotačić u geopolitičkom stroju. Već uočavamo da se iz geopolitčke teorije, izrodilo velik broj političkih sistema i ideoloških doktrina, koje nalaze na sve veći broj poklonika. Kroz zadnjih nekoliko desetljeća, teško da postoji i jedan segment čovjekovog djelovanja koji se ne razmatra kroz prizmu geopolitike i njenih raznih derivacija. Što nam taj munjevit razvoj i sve veći utjecaj pokazuje? Svjedočimo li stvarno ideji, nečemu, čije je vrijeme jednostavno došlo? Ili se pod prvotno uočljivom krinkom događa nešto drugo? Za početak, moramo se udaljit od svih političkih sistema i ideoloških doktrina koje nose stijeg geopolitike, i prikazat geopolitiku kroz čistu naučnu perspektivu.

Osnovna definicija geopolitike, za koju se večina poznavaoca problematike[7] može složit bez većeg razilaženja mišljenja oko bitnih detalja i koju ću ja samostalno pokušat utvrdit, da je geopolitika nauka o proučavanju djelovanja određenog zemljopisnog prostora na čovjeka kao dijela određenog kolektiva, te kakav će taj kolektiv biti u svojim kultorološkim djelovanjima u odnosu na sebe samog, te u odnosu na ostale kolektive koji su se oblikovali na nekom drugom zemljopisnom prostoru. Pod kulturološkim djelovanjem misli se poglavito karakter političkih i ekonomskih djelovanja jednog društva, dok se pod zemljopisnim prostorom obuhvaćaju svi segmenti geografije, počevši od klimatskih utjecanja, demografije, reljefa, veličine, prirodnih resursa, potencijala tehnološkog razvoja, mentaliteta, povezanosti sa susjednim državama, nadmorskoj visini i općenito svega povezanog sa geografijom. Naučnici geopolitike nastoje pronaći korelaciju između kulturoloških djelovanja i elemenata geografije, te kroz analizu uočenih uzoraka pokušati proniknuti u srž političkih događanja. Primjeri takvih korelacija mogu biti, recimo, što za Rusiju znači beskrajna prostranost Azije ili uže govoreći Sibira kada se gleda njeno stajalište naspram ostalih država; kakvi mogu biti pravci razvitka odnosa sa susjednim europskim, bliskoistočnim i istočnoazijskih naroda? Koliko ona stvarnu moć ima nad takvim teritorijem, ili je ta vladavina samo simbolička? Možemo se također pitat duguju li Sjedinjene Američke Države svoju sadašnju moć, morskom izoliranošću sa ostalim kontinentima, i da li njezina morska prostranost upravo početni segment njezine moći u smislu slobodne, neosporavane ekspanzije? Možemo se pitati zašto na prostoru europskog kontinenta postoje turbolentni politčki odnosi u pitanju zaraćenih brojnih država počevši od doba antike naovamo. Pitanja koja nisu nužno političkog karaktera koja možemo postaviti vodeći se principima geopolitke su zašto narodi afričkog kontinenta ne mogu razviti civilizacijski model takve razine kakve posjeduju europske, američke i u zadnje vrijeme azijske države? Da li moramo tražit uzrok u samom zemljopisnom prostoru afrike u pitanju njezine surovije klime i divljine? Ili se jednostavno u afričkom prostoru stvorio afrički čovjek kojemu su strani i jednostavno nepotrebni elementi današnje suvremenosti?

Postoji jednostavno bezbroj mogućih primjera, i nije svrha ovog rada nabrojati ih što više. Problem današnjeg globaliziranog svijeta traži rješenja i tumačenja, i geopolitika se postavila kao jedno od tih rješenja. Osim što se pokušava tumačit sadašnjost, sve više se tumači i prošlost, vodeći se mišlju da su principi geopolitike uvijek bili među nama, ali tek smo ih u zadnja dva vijeka uspjeli spoznati kao posljedicu sažimanja obzora našeg svijeta zbog globalne komunikacijske revolucije, koja je sve države svijeta nasilu zbližila kao nikada prije, te tek sada razna, zagonetna strujanja ljudskog duha koja se ispoljavaju u raznih epohama povijesti prožeta ratom, revolucijama, napretcima, trijumfima, katastrofama i ostalim fenomenima,  možemo uvidjeti i rastumačiti u svojem pravom svijetlu. Kao posljedica te teoretske spoznaje, konačno možda možemo riješit problem budućnosti, te zadovoljavajuće točno predvidjeti buduće događaje, te na svrsishodan način djelovati na njih. Doduše, spominjući zadnjih nekoliko rečenica, već smo zastali jednom nogom na područje ideoloških derivacija geopolitike. Namjera je ambiciozna, no u traženju rješenja došlo se do još većih problema, specifično govoreći, problem geopolike kao nauke, i problem geopolitičkih doktrina; još uže govoreći, manjkavost temeljnih argumenata naučne geopolitike, te ideološka projiciranja. U prevelikoj zanesenosti konceptima i teorijama došlo je do jednog velikog procjepa kojeg više nije moguće ignorirat, koliko god ga se pokušava zanijekat, u jednoj ružnoj disonanci melodije današnjih vodećih geopolitičkih doktrina i akorda njenih temelja. Taj procjep se pokušava popuniti gomilanjem raznih novih izvedbi geopolitičke misli, i upravo zato danas sve više svjedočimo pojmovima poput geoekonomike, astropolitike, teopolitike, noopolitike geoprava i još mnogih drugih. Što bi drugima izgledalo kao prirodan razvoj i napredak jedne misli, vrlo lako može značiti pokušaj rastezanja vizija proizašlih iz manjkavih temelja na cijeli svijet, Procjep o kojem govorim je onaj između apstrakne čovjekove misli i svijeta oko sebe, kojeg pokušava protumačit tim apstrakcijama, no kako biva prečesto, čovjek ne prilagođava svoje apstrakcije tumačenjem raznih fenomena svijeta, nego želi vidjet svijet kako njegovo apstraktno promišljanje nalaže. Ali, vodeći se vrhunskom definicijom Philipa Kindreda Dicka, da ''stvarnost je ono što ne odlazi kada prestanemo vjerovati u nju'',[8] sve glavne temelje i principe te maglovite nauke ću stavit na kušnju i prikazat stvarno vrijednost geopolitike u današnjem svijetu. Da li geopolitkom tumačimo svijet kakvim uistinu jest, ili kakvim želimo da bude?[9][10]

Problematika odnosa čovjeka i prostora

Što zapravo znači taj geopolitički odnos? Kako točno prostor djeluje na razvoj čovjekovog kolektiva? Što točno u tom zemljopisnom prostoru ima najveći utjecaj na čovjeka, i na koji dio čovjeka će se točno najviše odrazit? Jeli to možda znači, da će određen čovjek, određenog zemljopisnog prostora, razviti sasvim drugi karakter na nekom drugom prostoru? Može li se taj utjecaj rasčlaniti i analizirati znastveno ili je to možda samo nerazrađena teorijska pretpostavka? Kako se pitanje prostora odnosi na kulturu i religiju, i jesi li ti fenomeni uopće uzeti u obzir u teoriji geopolitike? Je li određenom prostoru suđeno da stvara vječno pobjednike, po pitanju iskoristivosti resursa u industrijske svrhe i strateškog smještaja na kugli zemalsjkoj, ili će možda određena rasa ljudi biti uspješna gdje je god postaviš, koja će moći stvoriti nešto iz ničega?  Znači li recimo more u geopolitici samo sredstvo pomorskog prometa i ratovanja, dok je kopno samo dobro utemeljena tvrđava sa koje je moguće obujmiti cijeli svijet, takozvani svjetski otok? Smatram poprilično začuđujićim manjak interesa prema tim temeljnim pitanjima i problemima geopolitike, te njezin daljni povijesni razvoj kada se sve to uzme u obzir. Doduše, postoje različita tumačenja tih odgovora, i mnogi koji su se uhvatili u koštac sa tom problematikom čak i nisu bili geopolitičari. Primjerice, Oswald Spengler govori o prafenomenima i praornamentima određenog krajolika, i kako ljudi dok bivaju prožeti i pod djelovanjem tih ornamenata razvijaju poseban pogled na svijet iz kojeg se rađa jedinstvena kultura. Po njegovom tumačenju, sve kulture i civilizacije svijeta su prožete tim duševnim rađanjem i razvojem, te iz toga proizvire sva kultura, sva religija, te kroz daljne grananje i razvoj, politika jedne određene civilizacije[11]. U svim oblicima organizma kulture, u arhitekturi, umjetnosti, do najobičnijeg ritma života na gradskoj tržnici, očitava se praornament određenog krajolika. Ovo je poprilično metafizičan način razmišljanja i jedna velika problematika sama za sebe, no nije li to barem pokušaj objašnjenja odnosa čovjeka i prostora koji naizgled nedostaje u geopolitičkoj doktrini?  No čak kada bi i teorija geopolitike posezala za tim skoro-metafizičkim objašnjenjima, ne bi li zapravo, kao i u nedostatku bilo kakvog objašnjenja, bila zapravo puka pseudoznanost? Intelektualni otrov kako je poneki smatraju?[12] Vodeći se možda više tim metafizičkim razmatranjima nego znastvenima, možemo sigurno osjetiti jednu vrstu povezanosti čovjeka sa svojim rodnim krajolikom, ali kako to kauzalno prikazat kroz jedan misanoni sistem?

Što je ostalim argumentima? Ako možda ne možemo dobiti zadovoljavajuću percepiju geopolitičkog prostora, što je sa geopolitičkim čovjekom? Što pojedinac i kolektiv zapravo znače u teoriji geopolitike? Kao čisti politički subjekt, kao deterministički vođena figura na svjetskoj šahovskoj ploči, jer se sa time naš svijet u zadnje vrijeme često zamjenjuje? Tko upravlja bijelim figurama, a tko crnim? Dati odgovor na ova pitanja, bilo bi dati odgovor na samo iskonsko pitanje čovjekova života i njegove sudbine, a tko je dovoljno hrabar među nama da može sigurno tvrdit da zna odgovor na takvu vrstu pitanja, bez da se gubi u maglovitim religioznim i filozofskim tumačenjima? Poput recimo određenih Euroazijanista koji su pokazali srednji prst znanstveno-kritičkoj analizi etikatirajući je kao podrukt materijalnog, atradicionalnog svijeta, te grlom u jagode navalili na sakralnu geografiju koja se bavi duhovnošću kardinalnih točaka svijeta[13], te se sama teorija geopolike tu nalazi poput puke pozadinske fusnote. Svi ovi navodi dodatno zamagljuju značenje i smisao geopolitike, ne samo samo da se geopolitika prikazuje kao pseudoznanost u čistu naučnom smislu, nego kada se dohvaćamo i sakralnih ili ideoliških principima možda bi mogli govoriti i o nekim oštrijim kritikama, ono što se često nadovezuje za pojam određene ideologije je demagogija. Sljedeće poglavlje će obuhvatit i jednu i drugu kritiku, kroz prikaz određenih temeljnih teza geopolike, koju su postavili pojedinci koji se smatraju njezinim utemeljiteljima.

Problematika antagonizma Kopna i Mora.

˝Tko vlada Istočnom Europom, zapovjeda Heartlandom; tko vlada Heartlandom, zapovjeda i Svjetskim Otokom; tko vlada Svjetskim otokom, posjeduje svijet.˝ Mackinder.[14]

Jedna od vodećih geopolitičkih teza je dualnost Kopna i Mora, misao da su sve ljudske civilizacije bile podređene djelovanju tih elemeneta, promatranje povijesti kao takozvani sukob ''morskih'' i ''kopnenih'' principa, u kojoj se svaka dosadašnja poznata civilizacija bila ili dio Kopna, ili dio Mora. Taj pogled na svijet se razvija kroz tumačenjem određenih zamisli '' duhovnog oca geopolitike'' Halforda Mackindera, iz njegova glavnog djela ''Geografska glavna točka povijesti'', koji počivaju na geostrateškim podjelama svijeta na središnju azijsku točku, iz koje se razvila ''Heartland'' teroija, te koje također i uključuju varijacije na temu tima ''Rimland'' teorija koju je razvio Nicholas John Spykman[15]. Dok geostragija podrazumijeva važna svjetska područja moći, u kojima će ekspanzionistički i natjecateljski nastrojene države svijeta ostvariti odlučuju premoć nauštrb drugih, geopolitički doktrinari, barem u pogledu antagonizma Kopna i Mora, okreću  vodu na svoj mlin. Jedan od pokazatelja takve tendecije su tvrdnje izvjesnog Karla Schmitta u svojem djelu ˝Kopno i More˝:

˝...Povijest planetarnog sučeljavanja Istoka i Zapada se u svoj svojoj punoći može svesti na temeljnu dvojnost elemenata: Zemlje i Vode, Kopna i Mora..

...Ono što danas nazivamo Zapad predstavlja jedan od svjetskih Oceana, polukuglu na kojoj se nalaze Atlanski i Tihi ocean. Sučeljavanje pomorskog i kontinentalnog svijeta - to je ona globalna istina u osnovi objašnjenja civilizacijske dvojnosti koja stalno izaziva planetarnu napetost i stimulira čitav proces povijesti.

U kulminirajućim trenucima svjetske povijesti sukobi zaraćenih velikih država se pretvaraju u ratove između stihije Mora i stihije Kopna. To su primijetili već ljetopisci rata između Sparte i Atene, Rima i Kartage. No sve je do određenog vremena bilo ograničeno na Sredozemno more. Ljudi još nisu znali za ogromne prostore, velike oceane, planetarne sukobe. Odmah ističem da treba praviti koncepcijsku razliku između stihije Mora i stihije Oceana.˝ [16]

Njegovo stajalište o dualnosti Kopna i Mora, te planetarne napetosti koje izazivaju, dovoljno govori samo za sebe. Ali, u tom pogledu će se dodatno trebat proučit projiciranje te napetosti u rana povijesna razdoblja, u ovom slučaju misleći na Spartu i Atenu, te Rima i Kartage. Sukobi i odnosi između tih gradova-država, republika/ civilizacija kao odlika te prizme misli, su našoriko i nadugo prihvaćeni, posebno kod Euroazijanističke filozofije, ali i njihovih protivnika nazvanih Euroatlatistima[17]. Također svi daljni povijesni sukobi se na isti način pokušavaju prikazat. No koliko to odgovara stvarnoj biti? Da li uopće dosljedno samim geopolitičkim principima, i da li stvarno taj geopolitički princip uz današnji globalizirani svijet, vrijedi i za zatvoreni antički svijet? U teoriji, ako bi se taj princip mogao dokazati, to bi svakako bio dobro utemeljen argument za lineranu geopolitičku sliku svijeta, stoga, idemo razlučiti njegovu vrijednost. Kada izvučemo sukobe tih entiteta iz konteksta, izgleda kao da se stvari slažu na svoje mjesto, no nije li to izrazito proizvoljno tumačenje? Usredotočimo se na sukob Rima i Kartage kao sukoba Kopna i Mora, gdje Rim spada pod stijeg Kopna, a Kartaga pod stijeg Mora. Ako teorija nalaže gotovo isključivo sukob Kopna i Mora, kako se ukupna povijest Rima uklapa u tu sliku? Nije li Rim veliku večinu svoje povijesti ratovao sa svojim sjevernim keltskim i germanskim susjedima? Ne bi li to bio čisto sukob kopnenih civilizacija, koji je bio jednako surov i nemilosrdan poput rata protiv Kartage? Pošto je Apeninski polutotok duboko situiran u sredozemlju, kako uopće možemo govorit o civilizaciji Kopna? Kartaga se isključivo razvila kao pomorski dominantna zemlja jer u svojoj državnoj jezgri bila je po pitanju moći neosporavana, njezina teritorijalna okolina je bila ispunjena nepreglednim pustinjama i po pitanju moći, inferiornijim numidijskim i libijskim plemenima, čista nužnost i neimanje drugih razumnih alternativa je razlog postojanja Kartage kao pomorske sile, dok je u istom trenutku Rim morao zagospodarit svojim vlastitim poluotokom, vodeći ratove sa Etruščanima, Ilirima, te braneći se od galskih provala, te kasnije germanskih prijetnji. U drukčijim okolnostima, Rim bi vjerojatno postao pomorska sila kalibra Kartage, no činjenične okolnosti su ga primorale uzeti drugi put, ili je bilo shvatiti te činjenice i djelovati na njih, ili je bilo propatiti njihove posljedice. Opet uzimajući u obzir argument elementalnih antagonizama, kako se Hannibalova Kartaga uklapa u opis civilizacije Mora? Nevjerojatan pothvat prelaska Hannibalove preko alpskih planina i strahoviti porazi koje je pretrpila rimska vojska u bitkama kod Cannae[18], rijeke Trebije, te Trazemanskog jezera bili bi čisti odlici civilizacije koja je kopneno ratovanje dovela do savršenstva. Duh Hanibalovog pothvata se utjelovio u kasnijim rimskim velikanima poput Cezara koji su počeli pokoravat cijeli poznati svijet. Prije Hannibala, svijet sjeverno od nepokorivih Alpi, za Rim je jedva i postojao.

Ali to nema nikakve veze sa talasokracijom ili telorukracijom, pojmovima koji vuku porijeklo od Tukidida, nego sa čisto činjeničnim stanjem strateške pozicioniranosti u odnosu na jednako moćne susjede. Još je besmisleniji antagonizam Kopna i Mora u pogledu grčke kulture, vrlo je plitko tumačit sukob Atene i Sparte na takav način, jer potpuno isti parametri kao i kod Rima i Kartage djeluju kod njih. Postoji svakako nešto geopolitički u svemu tome, ali dihtonomija pomorskog i kopnenog, kao i linearan utjecaj zemljopisnog područja na razvoj određenog kolektiva jednostavno ne obuhvaća sve to u svojoj potpunosti. Postoje narodi koji su bili možda u potpuno istim okolnostima kao Rim i Grčka, a opet su se prema sebi odnosili potpuno drugačije. Kako opisati opravdati skandinavske ratove, te rane međuunutarnje kineske ratove tim antagonizmom? Svakako je jasno da Britansko Carstvo duguje svoju moć otočnom izoliranošću od ostatka Europe, i da iz vladavine mora se očitava globalna dominacija tog carstva, no jeli to znači da je se istotreno može svrstat u Morsku civilizaciju, ili je to možda čisto karakterna zasluga britanske plemičke elite, ? Na britanskom otočju su i u antičko doba postojali određeni narodi, ali u geopolitičkom i geostrateškom smislu nisu postigli apsolutno ništa, ako ćemo to gledat kroz prizmu ukupnog političkog dosega i utjecaja čovječanstva u zadnjih 3000 godina.  Može se sigurno reći da postoje parametri i elementi koji geopolitičke doktrine uopće ne uzimaju u obzir, poput recimo Huntingtonovih sukoba civilizacija, ili određenog karaktera pojedine kulture prema kojemu se u grubim crtima može razaznat njezino geostrateško djelovanje, kako se da uvidjeti iz Spenglerovih tranzicija kulture i civilizacije[19]. Sa ovim se otvara još jedna posebna problematika, koja se ne odnosi samo na nepotpunu razrađenost geopolitčke teorije, nego se možda i radi o podmuklijim nakanama koji su simptom jednog određenog duha? Vratit ću se opet na citat Karla Schmitta ˝To su primijetili već ljetopisci rata između Sparte i Atene, Rima i Kartage.˝ [20] Hoćemo li ga uzet za riječ? Možemo li uistinu povjerovat u točnost te izjave nakon ove analize? Da li je možda to ista težnja koja se očitava u Duginovom citatu na početku ovog rada? Schmitt je u daljnjem tekstu još hrabriji te nastavlja istim tonom:

˝Goethe je napisao panegirik navodno kraljici Mariji Lujzi, a u stvari njenom suprugu – francuskom imperatoru: ‘Tamo gdje su tisuće ljudi smetene, sve rješava jedan čovjek (Napoleon)’.Njemački pjesnik nastavlja, imajući u vidu globalni aspekt sučeljavanja Kopna i Mora:‘Ono nad čim su tmurna stoljeća dugo promišljala, On (Napoleon) sažme najsjajnijim duhovnim pogledom. Sve ništavno se smrvilo u prah, Samo su More i Kopno tu presudni’.˝[21]

Zaboravimo na trenutak sve ostalo što je bio Goethe u svom životu. Zaboravimo sva njegova njegova djela, i općenito njegov univerzalni genij koji se ispoljavao u svemu čega se taj velikan dotakao, sve je to nevažno naspram Goethea kao geopolitičara, ili još bolje euroazijanista ili eurokontinentalista. Koja li je povijesna nepravda nanesana njegovom djelu i liku što se nigdje ne spominje kao pionir geopolitike! Također zaboravimo sve složene elemente i bogatstva oblika jedne Kartage, jednog Rima, jedne grčke kulture i svega ostalog živoga i sve to utrpajmo u antagonizam Kopna i Mora. Ali uzmimo u obzir da je nešto što kaže Carl Schmitt, koji je sam svakako imao vrlo duboke zaključke, ili kada to kažu današnji geopolitičari koji žele krojit današnju stvarnost prema svojim zamislima, nešto zapravo sasvim drukčije. Sa današnjeg stajališta, imamo li koristi od anakronizama povijenih tumačenja dalekih perioda? Znače li Tukididovi pojmovi talasokracije isto kao i kod Karla Schmitta? Što zapravo znači njihova ˝temeljita reviziju političke, ideološke, etičke i vjerske povijesti čovječanstva,˝ ? Uočavanje nekih činjenica u povijesti i njihovo pravilno tumačenje? Ili zapravo samo revizija povijesti? Koja je u suštini samo dio nekog određenog motiva? Moramo li proniknuti u ideološku ili povijesnu pristranost određenih geopolitičara? Što možemo sve saznati kada to napravimo?

Ideološka korupcija geopolitike.

¨Djelomične istine ili poluistine su često podmuklije nego potpune laži˝

Samuel P. Huntington[22]

Koja je glavna odlika svih današnjih ideologija?  Što zapravo one predstavljaju? Postoji li nešto zajedničko među svima, čak ako su i naočigled potpuno različite? Baš u današnjem dobu imamo inflaciju ideologija, cijeli današnji svijet je razložen na apstraktne koncepte, ali što je uzrok tome? Hegemonija globaliziranog svijeta, što je u suštini hegemonija Zapadne civilizacije. Siloviti pohodi europskih država nakon otkrića Novog Svijeta su bili krajnje uspješni, sve ostale civilizacije cijelog svijeta pale su pod moći malenog europskog kontinenta, na kojemu si živili ljudi osvajačkog instinkta i strasti kakve svijet prije nije vidio, i kroz nekoliko stoljeća izražavao se u obliku širenja strahovitog razaranja, patnji, očaja i straha. Stari poretci su pali, te zamijenjene novim zapadnim poretcima. No između svog tog potresa željeza i baruta, industrije i tehnologije, dogodilo se jedno mnogo suptilnije, te posljedično mnogo djelotvornije i sveobuhvatnije osvajanje, čija je krajnja posljedica upravo današnji svijet u kojem živimo. Zapadni pogled na svijet je postao univerzalni pogled na svijet, specifično, misleći se na upravo onaj pogled na svijet iskovan u duhu Prosvjetiteljstva, koji je duhovna kolijevka svih ideologija i revolucija. Da li je i to upravo srž geopolitičkog koncepta? Da li je geopolitika određena konceptualna aproksimacija suvremenih vrijednosti? Nema sumnje kada se ispitujemo njene znanstvene temelje, ali je li geopolitika iskovana prekasno? U viru idealističkih, romantističkih i materijalističkih težnji? Znanost koja to nikad nije imala prilike za postat u svom čistom obliku, jer je uzurpirana u svojoj adolescentnoj fazi od više strana, te do kraja korumpirana? Na kraju krajeva, zašto smatram ideologiju korupcijom?  Sve ideologije su laži. I to vrste laži koje žele postat univerzalna istina.

Ideolozi vide svijet kakvim žele da bude i takvim ga žele nametnuti svima, često ne birajući pritom metode i sredstva[23]. Tradicionalizam, liberalizam, nihilizam, fašizam, socijalizam, euroazijanizam, euroantalizam, nacionalizam, anarhizam, ateizam i sve se skoro grana u beskonačno. Potpuno različiti koncepti? Potpuno iste stvari iz današnje perspektive, i objasnit ću i zašto. Ako ih promotrimo iz daljine uočit ćemo potpuno istu strukturu i razvoj, u pogledu metoda i ciljeva, antagonista i protagonista. Tvrdim da sve ideologije predstavljaju temeljitu reviziju političke, ideološke, etičke i vjerske povijesti čovječanstva, No tu sličnostima nije kraj, svaka ideologija u sebi sadrži primjer primalnog antagonista i protagonista, odnosno primarni cilj kojem se treba težit i sve okolnosti koji sprječavaju tu mogućnost, koju treba uništiti revolucijom. Dualnost utopije i distopije, Raja i Pakla, nešto što nam se doima religioznim kada dublje kontempliramo o tome. Sličnost geopolitičke škole Euroazijanizma i Marksizma nam vrlo lako može postat uočljiva. Zanimljivo je kako su se u svojim tumačenjima povijesti obje filozofije dotakle Punskog rata, gdje ga marksizam objašnjava kao sukob oko prava trgovine, ukupno gledajući, što je klasna borba za Marksizam, to je sukob talasokracije i telurokracije za Euroazijanizam. U vidu primalnog antagonista, za proletera u marksizmu to je viši stalež, za Euroazijanizam je to Euroantlatizam, koji se u stvarnosti ne pojavljuje pod takvim imenom, nego čisto kao teorijski koncept u samom Euroazijanizmu; ista se stvar odnosi i na viši stalež, koji je u stvarnosti predstavljao mnogo toga osim što ideološki koncept marksizma to nalaže. Prilično smiješan i plitak pokušaj usporedbe rekao bi netko? Pogledajmo ukratko i neke ostale ideologije. U vidu protagonista i antagonista, cijelo prosvjetiteljstvo je borba protiv sakralne tradicije baroka i uspostavljana kulta zdravog razuma; ateizam  napada teizam kao simbol ljudske nesavršenosti i straha od smrti, religiju kao primarni uzrok ratova i primitivizma, te njezino uništenje kao dolazak utopije; međunarodno židovstvo i paraziti liberalizma koje zatomljuju i uništavaju svu tradiciju i rasu koja će sravniti ljudsku civilizaciju(Nacional-Socijalizam);  cijela kultura i civilizacija kao tiranin koji je koji je odvojio čovjeka od prirode, te ga suštinski iskvario i učinio ga nesretnim, težnja povratku primalnom stanju i uništenje postojećeg (Anarhizam); izrabljivanje žena od strane patrijahalnog društva, kočenje njezinog istinskog intelektualnog razvoja i mogućnosti, uništenje patrijahalnog i povratak matrijhalnog društva kao početnicu idealnog svijeta (Feminizam). Mogao bih nabrojiti sve ideologije koje postoje, našao bih iste uzorke, koliko god nam se činila različita materija, kostur je potpuno isti. Sve ideologije imaju iste crte lica svoga oca, Prosvjetiteljstva. Prije te epohe, ljudi su imali potpuno drukčiji pogled na svijet.

Ideologije truju sve, radikaliziraju sve stupove kulture, bilo da se radi o znanosti, filozofiji, religiji ili umjetnosti. Svi osjetimo nešto poprilično vulgarno kada ugledamo neke znanstvenike ateiste koji pokušavaju prikazat ideju Boga kroz analitičke metode, ili svete sakralne spise, kroz kauzalne principe uzroka i posljedice, jednako je odvratna tendencija religijske pseudoznanstvenosti, poput dokazivanja da je Zemlja stara 6000 godina ili da su ljudi šetali sa prehistorijskim gmazovima samo da se opravdaju neki biblijski koncepti, parodije poput alternativne medicine ili homeopatije spadaju u ovu skupinu. Sveopća današnja pismenost može puno lakše distribuirati znanje, no jednako tako brzo i laži se kote. Kaže se što više zakona to korumpiranija država, jednako tako se može i reći, što više različitih ideologija, to je korumpiranija i civilizacija. Ali svemu ovome bi se vrlo lako mogao nazirat, osjeća se zasićenost i zastarjelost ideološkim konceptima, bez obzira što ih nikada nije bilo više nego danas. Ne vidimo složeni mehanizam apstrakcija kojem vladaju zreli umovi, nego nezamrsivi gordijski čvor kojemu ne vidimo ni početak ni kraj, i kojeg bi bilo najbolje prekinuti. I u nekim geopolitičkim strujama se osjeća ta zasićenost, Dugin je prozvao geopolitiku neslavenskom naukom[24], ali nužnom za razvoj euroazijske ideje. Euroazijska ideja u sebi nosi svjetsku misiju suprostavljanja euroantlatističkom/američkom unipolarnom svijetu, i u duhovnom ujedinjenju Euroazijske kontinentalne mase. Euroazijanizam je u suštini želja ruske duše da se oslobodi okova Zapada[25], da se modernizira, ali da i dalje ostane ruskog karaktera, bez poprimanja ikakvog univeralnog globalnog, no koliko će to biti moguće dok se zapadni svjetonazori uzimaju kao nužno zlo je upitno. To nužno zlo i u samoj Americi se počinje dovodit u pitanje, kako govore skoro proročke riječi Samuela Huntingtona:

˝Moja je hipoteza da temeljni izvori sukoba u ovom novom svijetu neće biti primarno ideološki, ni primarno ekonomski. Dubok razdor među čovječanstvnom i glavni izvor sukoba biti će kulturni. Nacionalne države će ostati najmoćniji subjekti u svjetskim aferama, ali glavni principalni sukobi svjetske politike će se dogoditi među nacijama i grupama različitih civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati svjetskom politikom. granice razdvajanja civilizacije će biti bojišnice budućnosti˝[26]

Ovo je vrlo bitna stvar, pogotovo za sve one koje žive pod okriljem europske civilizacije, civilizacije čije nacije još nekako drže nakon cijelog tisućljeća krvavog ratovanja, pod oblikom vladavine birokratske Europske Unije. Tu problem Euroazijanizma dolazi do izražaja, jer ima imperijalističke težnje jednakog inteziteta za kakvog misle da Amerika ima, makar ponešto drukčijeg oblikan[27] američke političke elite se ne osjećaju imperijalnim u svojim univeračnim težnjama, ali svi koji su vodili rat sa njom je takvom smatraju, kako bi izgledao Euroazijanizam svima onima koji se pod njihovom doktrinom smatraju protivnici?[28]  Što se tiče Europe i Rusije, njihovo geopolitčko pitanje je euroazijanističko pitanje, posebice među europskom desnicom koja tu ideologiju smatra sebi bliskom, i u tom pogledu posebice u Rusiji nema mnogo alternativa. Može se reći da ih veže zajednički neprijatelj liberalne vladavine koja je programski nazvana Euroantlatizam. Ali zapitajmo se za sličnosti? Europska desnica smatra euroazijanizam privlačnim, u vidi sličnih tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti i ciljeva, no koliko se sama ruska i europska tradicija razlikuje? Nisu li sami Rusi izjašnjavali posebnost svoje kulture kroz zadnjih par stoljeća?[29] I Islamisti imaju izrazito tradicionalnu i protu-modernističku kulturu, no opet se sa njom gleda sa izrazitim neprijateljstvom. Zašto europska desnica ne traži nadahnuće u svojoj vlastitoj bogatoj kulturi, umjesto da se odlučuje hoće li nositi turban ili šubaru? Koliko se mržnje među tradicionalističkim skupinama može nalaziti pokazuje nam rat u Donbasu na istoku Ukrajine, između pro-ruskih separatista ili Ukrajinaca. Ukrajinski desni sektor prozivaju kao najgore fašiste, dok se i istom propagandnom Ukrajinci koriste naspram Rusa[30]. Da li je moguća dugotrajnija suradnja? Da li je opet moguć rat u suvremenoj Europi u vidu projekcije sukoba Euroazijanizma i Euroantlatizma? Koliko bi radikalne podjele među Europom izazvalo to opet izazvalo? Može li Europa preživit novi sukob kao u prošlim svjetskim ratovima, dok cijeli svijet postaje ujedinjen u granicama svoje kulture? Trenutno stanje nalaže veliki oprez, jer moguće je da Džingis-kan opet jaše sa svojom hordom na Europu kao u prošlosti, ali ta horda više nije istrenirana i nemilosrdna konjica, nego Euroazijanistička doktrina.

Alternative geopolitici?

Cezasiram budućnosti neće ubijeđivati, nego pokoravat će silom. Jedino kada sve to postane očevidno - kada osjetimo večinu kao izgovor, i preziremo je; kada se uzdigne netko tko je sposoban gledati sa visoka na masu, na stranku u cijelom svojem značenju, na sve programe i ideologije - jedino će tada Revolucija biti savladana.

Oswald Spengler[31]

Trebamo li na kraju svega ovoga geopolitku? Trebamo li tražiti alternativu u obliku kauzalnog sistema ili ideološke doktrine? Geopolitčka analiza svih povijesnih događaja je bez sumnje vrlo obuhvatna i opširna, izgleda nam logično na trenutke, ali najlakše je biti general poslije bitke? Može li se geopolitikom obrazovati pojedinca da zna prepoznati razvoj određenog političkog događaja u žaru momenta? Što nas može život velik državnika poput Napoleona, Bismarcka, Friedricha Velikog, Metternicha, Lenjina, Theodora Roosevelta, Adolf Hitlera, Hannibala, Alexandra Velikog, Scipiona Afrikanusa? Jesu li oni svoje uspjehe temeljili na nekoj znastvenoj teoriji ili sakralnim spisima? Što se tiče Europe, nikad više nije političkih teorija i sa ljevice i sa desnice, ali Europa i Amerika sve drastičnije padaju u svojoj političkoj metodi, dok potonja čak i postaje predmet izrugivanja. Geopolitički modeli još danas traže svoju potvrdu, dok joj se gomilaju sve veći nedostaci; morat ću se vratit na prvi dio ovog rada gdje sam se zapitao ˝što za Rusiju znači beskrajna prostranost Azije ili uže govoreći Sibira kada se gleda njeno stajalište naspram ostalih država˝; Koliko ona stvarnu moć ima nad takvim teritorijem, ili je ta vladavina samo simbolička?˝ Ovo koristim kao argument za pobijanje Mackinderove ''Heartland'' teorije, jer onaj tko vlada Svjetskim otokom, neće zavladat svijetom, tim beskrajnim područjem čovjek ne može vladat, osim u ponekim žarisnim točkama, u najboljem slučaju, naseljenik tog prostora se može sakriti od Svijeta; propasti mongolskih, ruskih i sovjetskih carstva tome govore u prilog. Još jedan primjer neuspjelosti geopolitičkih doktrina je onaj Trećeg Carstva, takozvani ''Geopolitik''. Sjajna forma njemačke nacije u obliku ratnih osvajanja je obezvrijeđena u pogledu Hitlerovog odbijanja suočavanja sa političkom stvarnošću ; koncepti poput ''arijevsko-germanskog jedinstva''. ''Lebensrauma'' i značajnog potcjenjiva ruskog naroda u obliku osude kvazi-darvinističkom doktrinom niže rase, je to onemogućilo. Što se tiče religije, svakako je postajalo mnogo značajnih vođa tu, posebice u katoličkoj crkvi, dovoljno je spomenit lik i djelo Innocenta III. Ali to nema veze sa religijom, osim u pogledu religijskog nadahnuća, jer taktike, strategije i osvajanja nemaju veze sa religijskim pogledom na svijeta, to je isključivo nešto životinjski u čovjeka i nema veze sa onostranošću, to je odlika našeg svijeta, kojem vlada Rex Mundi. Spomenio sam mnogo povijesni značajnih osoba, i gotovo možemo biti sigurni da je cijeli njihov život proživljen od strane strahovito nadarenog pojedinca mjerilo njegovog uspjeha, ne samo određeno učenje. Pitam još jednom, treba li nam geopolitka ili neke njezine alternative? Ne. Imamo ih i previše. Trebaju nam veliki pojedinci.

POPIS LITERATURE

Klauss Dodds ˝Geopolitics: A very short introduction˝ Oxford University Press 2014

 

Oswald Spengler ˝The Hours Of Decision˝

 

Samuel P. Huntington: ˝The Clash Of Civilization˝ Simon&Schuster 36

 

Oswald Spengler ˝Propast Zapada: Svjetskohistorijekse Perspektive˝ DEMETRA ZAGREB 1998,

 

Oswald Spengler ¨Propast Zapada: Oblik I Zbiljnost˝ DEMETRA ZAGREB 1998,

 

Alexandar Dugin ˝Osnove Geopolitike˝ EKOPRES, 2004

 

 

 

 

[1] Aleksandar Dugin ˝Euroasian Idea˝ http://evrazia.org/article/1445

[2] Friedrich Nietzsche ¨Thus Spoke Zarathurstra˝ Simon&Brown 2011 21.-22. str.

[3] Klauss Dodds ˝Geopolitics: A very short introduction˝ Oxford University Press 2014,  78. str BOX 11: ˝In November 2013, the social network company decided to list Kosovo as if it was an independet country (following on from the 2008 Declaration of Independence which is not recognized by Serbia). Prior to that point, Kosovars had to choose 'Serbia' if they wished to establish a Facebook accaount...

[4] Isto 99. str.

[5] Isto 103. str.

[6] Isto 106. str.

[7] Encyclopaedia Britannica: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/229932/geopolitics

[8] Phillip Kindred Dick ˝I hope I shall arive soon˝

[9] Oswald Spengler ˝The Hours Of Decision˝  nn. str:˝To see the world as it is, not as it ought to be˝

[10] Otto Weininger ˝Sex And Character˝ nn. str:˝To make a world as it is ought to be, not as it is˝

[11] Oswald Spengler ¨Propast Zapada: Oblik I Zbiljnost˝ DEMETRA ZAGREB 1998, treće poglavlje: Makrokozmos 191-246 str. I. Simbolika slike i svijeta i problem prostora, II. Apolonska, faustovska, magična duša.

[12] Isaiah Bowman ˝The New World˝ World Company 1921. ˝Geopolitics presents a distorted view of the historical, political and geographical relations of the world and its parts˝.

[13] Aleksandar Dugin ˝Sacred Geography To Geopolitics˝ http://openrevolt.info/2011/11/05/geography-geopolitics/

˝Sacred geography on the basis of “space symbolism” traditionally considers the East as “the land of Spirit”, the paradise land, the land of a completeness, abundance, the Sacred “native land” in its fullest and most perfect kind. In particular, this idea is mirrored in the Bible text, where the eastern disposition of “Eden”is treated.˝... The West has the opposite symbolical meaning. It is the “country of death”, the “lifeless world”, the “green country” (as the ancient Egyptians called it). West is “the empire of exile”, “the pit of the rejected”, according to the expression of Islamic mystics. West is “anti-east”, the country of “zakata”[in russian], decay, degradation...

[14] Mackinder, H.J. ˝Democratic Ideals and Reality: A Study in the Politics of Reconstruction˝. New York: Holt, 1919.

[15]Nicholas John Spykman ˝America's Strategy in World Politics: The United States and the Balance of Power˝, New York, Harcourt, Brace and Company (1942)

[16] http://geopolitika.org/carl-schmitt-planetarna-napetost-izmedu-istoka-i-zapada-1959/

[17] Henry Kissinger piše:

     ˝Long ago, I was fascinated with Greek history and culture.  Years later, I became familiar with some aspects of twentieth century history.  Like many others, I soon noticed some striking parallels between, on the one hand, the Spartan‑Athenian antagonism in the ancient world, and, on the other hand, Soviet‑American antagonism in the contemporary world.  As far as I am aware, although this resemblance is widely acknowledged, many of its features have not received sufficient attention from contemporary scholarships.  This paper highlights few parallels, as well as a few lessons that can be drawn from them by the world's public and policy makers.˝

http://www.is.wayne.edu/MNISSANI/PAGEPUB/ATHENS.htm

[18] Polybius. The Histories, 3.117. ˝... of the Roman and allied infantry, 70,000 were killed, 10,000 captured, and "perhaps" 3,000 survived. He also reports that of the 6,000 Roman and allied cavalry, only 370 survived''.

[19]  Oswald Spengler ˝Propast Zapada: Svjetskohistorijekse Perspektive˝

[20] Isto kao i 16

[21] Isto

[22] Samuel P. Huntington: ˝The Clash Of Civilization˝ Simon&Schuster 21. str.

[23] Boljševička i Francuska Revolucija

[24] Aleksandar Dugin ˝Osnove Geopolitike˝

[25] Oswald Spengler ˝Propast Zapada: Svjetskohistorijekse Perspektive˝ str. 260 i 488

[26] Samuel P. Huntington: ˝The Clash Of Civilization˝ Simon&Schuster 36. str.

[27] Aleksandar Dugin, http://evrazia.org/article/1445, ˝ Globalization – main body of modern history. In the broad sense Eurasian idea and even Eurasia as concept are not strictly correspond to Eurasian continent as geographical object. It is planet-scale strategy that admits objectivity of globalization and termination of «national states» (Etats-Nations), but at the same time offers different scenario of globalization. No unipolar world and united global government, but several global zones (poles). This is alternative or multipolar edition of globalization. Globalization is the main fundamental world process that determines main vector of modern history.

[28] ¨Charles Clover: Few modern ideologies are as whimsically all-encompassing, as romantically obscure, as intellectually sloppy, and as likely to start a third world war as the theory of "geopolitics."˝ http://www.foreignaffairs.com/articles/54793/charles-clover/dreams-of-the-eurasian-heartland-the-reemergence-of-geopolitics

[29] Robert C. Williams, "The Russian Soul: A Study in European Thought and Non-European Nationalism," Journal of the History of Ideas 31 (1970): 573-588, accessed November 27, 2010, http://www.jstor.org/stable/2708261

[30] https://www.facebook.com/weSupportUkraine?fref=ts i još https://www.facebook.com/DonbassRevolution?fref=ts

[31] Oswald Spengler ˝The Hours Of Decision˝  ˝80 str.

O autoru