Tipologija krune s reljefa iz splitske krstionice

  1. Uvod

Od početka sustavnoga proučavanja reljefa iz splitske krstionice postavljalo se nekoliko glavnih pitanja od kojih je najviše prevladavalo ono oko identificiranja lika vladara. Drugo najvažnije pitanje postavljalo se uz rijedak prikaz krune hrvatskoga vladara iz toga razdoblja. Njezin zanimljiv izgled predstavlja rijetkost među umjetničkom praksom prikaza vladara i kruna u umjetnosti 10. – 12. stoljeća u Hrvatskoj. Reljef se nalazi u splitskoj krstionici u kojoj je služio kao dio krsnog zdenca,[1][2] a izvorno je najvjerojatnije služio kao plutej oltarne ograde u krunidbenoj crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu.[3] Dodatna potpora toj tvrdnji su vremenski različite intervencije i adaptacije na samom reljefu.[4] Ako se uzme u obzir pretpostavljeno izvorno mjesto na kojem se nalazio reljef u čijem zdanju prevladava nadogradnja u zapadnom utjecaju graditeljstva,[5] stilska analiza koja postavlja reljef u razdoblje romanike usporedbom s ranijim stilom predromanike pokazuje znatno veću jasnoću likova i razvijeniju figuralnost.[6] Ranije pretpostavke često su podrazumijevale da se radi o prikazu kralja Tomislava,[7] no stilskom analizom daje se zaključiti da je reljef napravljen u vrijeme 11. st. Također valja odbaciti i pretpostavke o tome da se radi o prikazu Krista koje su također u 19. st. bile ponuđene kao alternativno tumačenje.[8] Najbolji protuargument toj pretpostavci usporedba je prikaza Krista na drugim reljefima na kojima prednjači prikaz aureole, a ne krune.[9] Ovaj nam raspon omogućava pretpostavku da se najvjerojatnije radi o prikazu kralja iz 11. st., tj. kralja Stjepana I., Petra Krešimira IV. ili Dmitra Zvonimira.

  1. Usporedba hrvatskih kraljeva

2.1. Kralj Stjepan I.

Kralj Stjepan I. došao je na prijestolje u prvoj polovici 11. stoljeća. Svoju je vlast konsolidirao čvršćim vezama s lokalnim plemstvom i zapadnijim zemljama.[10] Ulaskom u sukob s Bizantskim Carstvom i Mletačkom Republikom, uspostavlja vlast nad gradovima obale, osim u Zadru.[11] Svoj je položaj više jačao u unutrašnjosti kraljevine, o čemu svjedoči i osnivanje hrvatske biskupije (lat. Episcopus Chroatensis) u Kninu. U vrijeme vrhunca i u zreloj fazi vladavine jača mornaricu i veze s obalnim gradovima. Uzevši u obzir povijesne okolnosti, vrlo je malo materijalnih i stilskih dokaza i obilježja koji bi potvrdili tezu da reljef iz splitske krstionice prikazuje kralja Stjepana I.

  1. 2. Kralj Petar Krešimir IV.

Kralj Petar Krešimir IV. dolazi na prijestolje nakon smrti svojega oca, kralja Stjepana I. Već u početku vladavine konsolidira kraljevsku vlast u priobalnim gradovima. Jača utjecaj ponajprije u Biogradu u kojem prima papinskog izaslanika i organizira manji sabor (kraljevsko vijeće) uz prisutnost papinskog delegata Mainarda.[12] Vrlo je zanimljiva činjenica da tijekom svoje zrelije faze vladavine oprema inventar u katedralnoj crkvi sv. Marije u Biskupiji pored Knina (11. st.). Najreprezentativniji primjerak inventara svakako je tegurija (zabat) s prikazom Bogorodice s djetetom Kristom. Riječ je o reljefu koji je izrađen vrlo plošno, pod dominantnim bizantskim utjecajem.[13] Druga važna zanimljivost očuvani je pečat s likom kralja Petra Krešimira IV.[14] koji zanimljivom sličnošću s prikazom s reljefa iz splitske krstionice ipak predstavlja i nejasnoću zbog samog oštećenja pečata. Unatoč vidljivom utjecaju bizantskoga stila u plastičnosti elemenata i likova isklesanih u vrijeme kralja Petra Krešimira IV., mnogi zastupaju tvrdnju da prikaz na reljefu iz splitske krstionice predstavlja njega.[15][16]

  1. 3. Kralj Dmitar Zvonimir

Nakon sukcesijske krize koja je uslijedila po smrti kralja Petra Krešimira IV., na vlast dolazi kralj Dmitar Zvonimir, najvjerojatnije član pobočne loze, pri čemu se prethodni pretendent Stjepan (kasniji kralj Stjepan II.) sklonio u samostan.[17] Kako bi učvrstio vlast pred Gebizonom i Fulkoinom, izaslanicima pape Grgura VII., okrunjen je u krunidbenoj crkvi sv. Petra i Mojsija.[18][19] Krunu kojom je okrunjen Dmitar Zvonimir predao je i okrunio ga u ime pape opat Gebizon,[20] davši mu i druga vladarska znamenja.[21] Učvrstivši veze s papom ovom krunidbom te ugarskim kraljem zahvaljujući ženidbi, osnažio je vlast nad kraljevinom i osigurao prevlast i pravo nad panonskim, kao i priobalnim dijelom Hrvatske. Za svoje vladavine održavao je nekoliko samostanskih zdanja te utjecao na jačanje feudalnih odnosa i zapadno latinske kulture i liturgije kroz utjecaj splitskoga nadbiskupa Lovre.[22] Najčešća sumnja u prikaz kralja Dmitra Zvonimira na reljefu splitske krstionice počiva na njegovu kasnijem dolasku na vlast, tj. pretpostavlja se da je on utjecao na naknadne zahvate na reljefu.[23] No i dalje postoji dobra argumentacija koja ide u korist pripisivanja lika hrvatskoga kralja upravo kralju Dmitru Zvonimiru na temelju veze s krunidbenom crkvom sv. Petra i Mojsija u Solinu.[24][25]

  1. Likovna analiza i usporedba krune

3.1. Likova analiza dijelova krune, križevi

Pristupom samom reljefu, odmah je vidljiva tipična romanička stilizacija likova, krune i ostaloga vladarskoga znamenja. Klesar u romanici, ulazeći u iscrpniju i figuralniju obradu likova i krune, teži simbolici i stilizaciji. Međutim, već se može očitati velik iskorak prema vjernijem i stvarnijem prikazu likova u detaljima, što se najbolje može vidjeti ako se usporedi prikaz reljefa s likom vladara (SLIKA 1) i ona s prikazom Bogorodice i Krista iz katedralne crkve sv. Marije u Biskupiji kraj Knina (SLIKA 2). Izrazita plošnost u reljefu s prikazom Bogorodice zamijenjena je iscrpnijom i dubljom plastičnošću pri oblikovanju. Tri križa na vrhu krune vjerno prate oblik grčkoga križa, sudeći prema položaju krajnjih naspram oboda krune predstavljaju integralni dio oboda (SLIKA 3a), što je čest primjer na krunama zapadnoga tipa. Primjeri sličnih križeva iznad oboda krune nalaze se u prikazu kralja Gejze II.[26] (SLIKA 4), pogrebnim krunama iz 12. st. hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III. i njegove supruge (SLIKA 5), prikazu kralja Konrada II. i Henrika III.[27][28] (Slika 6). Prikaz križeva okrenutih prema gledatelju valja promatrati kao rezultat kiparove stilizacije izgleda krune, a ne njezinoga pravoga izgleda.

  1. 2. Likovna analiza dijelova krune, obod

Drugi značajniji element krune čini njezina osnova, tj. obod. Obod okružuje cijelu površinu glave lika i sastoji se od dva reda stiliziranoga dragoga kamenja (Slika 3b). Stilski podsjeća na fresko prikaz vladara u crkvi sv. Mihajla u Stonu. Zanimljivo odstupanje počinje u prikazu dragog kamenja pa je tako u zidnoj slikariji ono ukrašenije i dorađenije (Slika 7). O tim obilježjima i vezi s krunom sa splitskoga reljefa govori Zvonimir Bjelovučić.[29][30] Sudeći prema stilskim obilježjima, sadržava dominantno bizantski utjecaj, no kada pogledamo bizantski utjecaj na papinske krune i vladare u to vrijeme, možemo lako ustvrditi da u 11. i 12. st. predstavlja slično svojstvo i za zapadne, a posebno papinske krune. Najsličniji prikaz i tip krune jest onaj Rogera II. Sicilijanskoga (12. st.)[31] koju mu je predao papinski pretendent Anaklet II.[32] Zbog vremensko-stilske razlike vrlo je razrađenija te nam pruža bolji uvid i usporedbu.

  1. 3. Likovna analiza dijelova krune, pendilije

Jedan od najvećih prijepora u istraživanju i rekonstruiranju krune predstavlja pitanje dvaju krakova koji se u krivulji spuštaju i odmiču od prikaza glave vladara. Pojedini osvrti na tip krune često pridodaju pogrješan opis krakovima krune kao štitnicima za uši (uhobran), zanemarujući dva ključna čimbenika koji se ne uklapaju u tu tvrdnju. Ako pomnije pogledamo reljef, primijetit ćemo da se uši lika vladara nalaze u prvom planu, a da su dva kraka krune koji padaju jasno stavljena u drugi plan (Slika 3c). Zbog oštećenja reljefa tijekom prenamjene u 13. st.[33] lijevo je uho na liku oštećenije, no na desnom se jasno vidi razlika u prvom i drugom planu. Odmak krakova koji idu slobodnom putanjom prema van, dalje od glave lika pokazuju elemente romaničke stilizacije koja je jednaka po sličnim primjerima prikaza kralja Konrada II. i Henrika III.[34] (Slika 6) i prikazuje stilizirani prikaz slobodnoga kretanja krakova koji je tipičan u prikazima kruna bizantskoga tipa.[35] Konačni argument koji ide u korist teoriji o pendilijama[36] prikaz je bisernoga niza koji kreće od oboda krune i nastavlja se prema kraju krakova s jasnim završetkom.

  1. Zaključak

Pitanje tipologije krune hrvatskoga vladara s reljefa iz splitske krstionice već dugi niz godina otvara polemiku, ne samo oko pitanja kojeg vladara prikazuje nego i kojem tipu krune pripada. Najveći problem pri rekonstrukciji krune predstavljaju površni pristupi analizi samog reljefa, bez likovne analize koja je ključna u svakoj tipizaciji krune. Upravo je to jedan od razloga zašto u službenoj heraldičkoj uporabi imamo pogrješnu rekonstrukciju dijelova krune, najviše umjesto pendilija prikaz štitnika za uši (uhobrana)[37], unatoč tome što se čak u ranijim razdobljima u pojedinim slučajevima kvalitetnije obrađivala tematika rekonstrukcije krune s reljefa iz splitske krstionice (Slika 8)[38]. Ako uzmemo sve navedene čimbenike i činjenice, kruna tipološki pripada tipičnoj zapadnoj tradiciji koja se proteže od 10. do 13. stoljeća. U dosadašnjim radovima koji su se bavili tematikom krune površno se pristupalo usporedbom bez iscrpnije analize samih dijelova krune. Daljnjim analizama i tumačenjima svakako je potreban multidisciplinaran pristup koji će objediniti iskustva s više različitih polja povijesti, povijesti umjetnosti i umjetnosti.

 

[1] Igor Fisković, „Reljef kralja Petra Krešimira IV. − O zdencu splitske krstionice i okolnostima njegove izrade“, Starohrvatska prosvjeta III/28−29 (2001 – 2002), 300.

[2] Davor Domančić, „O krsnom zdencu splitske krstionice“, City of Split Heritage Journal No.5−6 (1976), 17−20.

[3] Fisković „Reljef…“,  313.

[4] Fisković „Reljef…“,  301−302.

[5] Vladimir P. Goss, Milan Pelc, Tonko Maroević, Petar Prelog, Hrvatska umjetnost – povijest i spomenici (2010), 72.

[6] Goss, Hrvatska umjetnost…, 68.

[7] Vjekoslav Klaić, „Kruna kralja Tomislava“, Crtice iz hrvatske prošlosti (1928.), 87−90., Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata (1975), Sv. I, 100.

[8] Fisković „Reljef…“, 302−303.

[9] Usporediti s prikazom Krista na reljefima iz crkvi sv. Lovre u Zadru (11. st.) i sv. Nedjeljice u Zadru (11. st.).

[10] Klaić, Povijest Hrvata, 124.

[11] Klaić, Povijest Hrvata, 127.

[12] Klaić, Povijest Hrvata, 130−131., Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1980),  104.

[13] Kruno Prijatelj, „Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba“, Starohrvatska prosvjeta III/No. 3 (1954.), 76−77.

[14] Potvrda s pečatom kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije (1071.), Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, HR-HDA, 876−7

[15] Fisković „Reljef…“, 313.

[16] Prijatelj, „Skulpture…“, 68−70.

[17] Neven Budak, Prva stoljeća Hrvatske (1994), 112−116.

[18] Budak, Prva stoljeća, 211.

[19] Klaić, Povijest Hrvata, 138.

[20] Klaić, Povijest Hrvata, 139.

[21] Franjo Rački, Odlomci iz državnoga práva hrvatskoga za narodne dinastije (1861),  62.

[22] Klaić, Povijest Hrvata, 140−144.

[23] Fisković „Reljef…“, 313.

[24] Mihovil Abramić, „Jedan doprinos k pitanju oblika hrvatske krune“, Šišićev zbornik (1929),10−13.

[25] Prijatelj, „Skulpture…“, 69.

[26] Pečat hrvatsko-ugarskoga kralja Gejze II. (Mađarska, 12. st.)

[27] Kovanice s prikazom kralja Konrada II. i Henrika III. (Njemačka, 11. st.)

[28] Abramić, „Jedan doprinos“, 10−13.

[29] Zvonimir N. Bjelovučić, „Hrvatska kruna u Stonu“, Starohrvatska prosvjeta III/No. 1−2 (1928), 122−123.

[30] Bjelovučić je u to doba najvjerojatnije zanesen velikom obljetnicom tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva pridaje stonskom prikazu identitet hrvatskog vladara, pri čemu se većina istraživanja (kasnijih) ne slaže.

[31] Prikaz Rogera II. Sicilijanskoga na mozaiku dvorske kapele (Cappella Palatina) u Palermu (Italija, 12. st.)

[32] Karen Brit, „Roger II of Sicily: Rex, Basileus, and Khalif?“, Identity, Politics, and Propaganda in the Cappella Palatin, Mediterranean Studies, Vol. 16 (2007), 24−25.

[33] Fisković „Reljef…“,  295.

[34] Kovanice s prikazom kralja Konrada II. i Henrika III. (Njemačka, 11. st.), Abramić, „Jedan doprinos“, 10−13.

[35] Kruna sv. Stjepana (Ugarska kruna), datiranje ovisi o elementima krune, a kreće se od 11. do 13. st. Kruna se sastoji od nekoliko krakova pendilija obogaćenih dragim kamenjem i biserjem. Izv. John Beckwith, Early Christian and Byzantine Art (1979.)

[36] Ljubo Karaman, „Crkvica sv. Mihajla kod Stona“, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, 15 (1928), 112.

[37] Grb Splitsko-dalmatinske županije, Stranice Splitsko-dalmatinske županije (https://www.dalmacija.hr/dokumenti?EntryId=35, pristupljeno 5. 2. 2017.)

[38] Alegorija Trojedine Kr. Hrvatske kako štiti personificiran prikaz Trgovine i Obrta (Zagreb 1904.)

O autoru